Work and Travel USA ime je projekta koji se održava svake godine, a omogućava studentima diljem Hrvatske da okuse život u Americi. Kao što glasi doslovni prijevod ”radi i putuj”, studenti otputuju u Ameriku kako bi u razdoblju oko 90 dana radili, a ostalih 30 dana proveli putujući po Americi po vlastitoj želji.
Tako je mladi par, Koprivničanac Tomislav Međimorec i Molvarka Jelena Kovačić proveo ovo ljeto u Americi. Tomislav je inače student pete godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, dok je Jelena na putu da diplomira povijest umjetnosti i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još početkom prošlog ljeta sinula im je ideja da provedu ljeto radeći i putujući po Americi.
Kao radno mjesto odabrali su Park City, udaljeno tridesetak minuta vožnje od Salt Lake Citya. Oboje su radili u lokalnom tematsko zabavnom parku Park City Mountain Resort. Pošto su bili u mogućnosti, pronašli su i drugi posao, Tomislav je radio u brazilskom restoranu, dok je Jelena radila u meksičkom restoranu.
– U tematskom parku radili smo najmanje četiri dana u tjednu, dok smo ostale dane po potrebi radili u restoranima. Cilj je bio steći što je više moguće iskustva i džeparca za proputovanje Amerikom. Što se tiče ljudi, Meksikanci su veoma radišni i bez njih ne bi bilo Amerike, ali kao osobe veoma su zeznuti. Cimeri u kući gdje smo bili smješteni bili su Rumunji. S njima je bilo problema, nismo mogli vjerovati koliko netko može lagati i spletkariti da bi naštetio osobama koje poznaje tek tri tjedna. Sva sreća da smo imali sjajnog najmodavca koji je sve shvaćao i vidio što se događa, te je stao na našu stranu – počela je Jelena.
Nakon teško odrađenog posla, krenuli su na put. U međuvremenu, susreli su još jedan par iz Samobora, Anu i Josipa, s kojim su unajmili auto i krenuli u pravcu Las Vegasa. O Gradu svijetla čuli su svi, a Tomislavu i Jeleni američki kolege pričali su o njemu s divljenjem.
– Prijatelji s posla pričali su nam o Vegasu u smislu ”vidjet ćete, ajme”, i dok to slušate, sa smiješkom im vjerujete, ali sve priče i najave padaju u vodu kada zakoračite na pločnik osvijetljenog Vegasa. Blještavilo koje zasljepljuje na svakom je koraku. Proveli smo četiri dana u Vegasu. Nas četvoro jednu večer pokušalo je ući u neki noćni klub, a ja sam išao posljednji. Svi su ušli, a mene je zaštitar zaustavio i rekao ”No Nike, no Adidas, no New Balance’‘. Pogledam dolje, a ja na nogama imam Nike tenisice. Ni molbe ni napojnice nisu pomogle, pa sam u potrazi za uspjehom otišao sam u kasino. Barem me tamo sreća poslužila, kad već nije na ulasku u noćni klub. Las Vegas grad je kocke, seksa i alkohola – smijući se prepričao nam je Tomislav.
Slijedio je San Diego i njegove prekrasne plaže, Pacific beach i Mission beach. Na Pacific beachu Tomislav i Jelena prvi puta u životu oprobali su se u sufranju.
– Unajmio sam dasku za surfanje, nisam pitao za cijenu. Prvi dan valovi su bili ogromni, stoga sam isplanirao surfanje za sljedeći dan. Nažalost, valovi me nisu poslužili, nisu bili veliki kao prvog dana, ali nakon dvadesetak minuta savladao sam osnove surfanja. Za nešto više trebao sam bolju dasku i veće valove. Jelena je također pokušala, ali s manje uspjeha – smije se Tomislav.
Tijekom boravka u San Diegu, jedan dan odvojili su za put do Los Angelesa. U Gradu svijetla obišli su opservatorij i svjetski poznati znak Hollywood, a na naše pitanje jesu li stigli odraditi barem neku manju ulogu u nekoj seriji, kažu da nažalost nisu.
– Los Angeles definitivno je grad ludila i sanjarenja. Svaki kazalištarac sanja da dođe u taj grad jer tamo je kazalište do kazališta, a studio do studija. Dok hodaš pored Griffith opservatorija imaš osjećaj kao da si u filmu i meni je sve to izgledalo nestvarno. LA je grad koji ide iz krajnosti u krajnosti, u širokom centru velik je broj beskućnika, a zatim si na Beverly Hillsu gdje te šokira enormna raskoš. Na ulicama ljudi hodaju bez majica, a badići su zabranjeni upravo jer je bilo previše golotinje u gradu – prisjeća se Jelena.
Nakon San Diega i Los Angelesa slijedio je San Francisco. U San Franciscu predivan prizor bio je viseći most.
– Viseći most svjetski je poznata znamenitost San Francisca, ali njegovu veličinu i snagu shvatite tek kad mu dođete blizu. Golden Gate Bridge čelični je most dugačak više od dva i pol kilometra. Isto tako, vozili smo se javnim prijevozom u San Franciscu, njihovim tramvajima koji voze po strmim ulicama. Lijepo se voziti, samo morate paziti kad vam drugi tramvaj dolazi u susret, jer su jako jako blizu. Ja sam to shvatio na teži način (smijeh) – izjavio je Tomislav.
Nakon SA, Tomislav i Jelena razdvojili su se od prijatelja i krenuli avionom za New York. Još tijekom boravaka u Parky Cityu, rezervirali su smještaj u NYC. Nakon presjedanja u Chicagu, sletjeli su na La Guardiu i taksijem krenuli na dogovoreni smještaj u centru grada.
– Pokucali smo na vrata, otvorila nam je omalena 65-godišnja Kineskinja imena Penny. Engleski joj se sastojao od ”come” (dođi) i ”here” (ovdje). Odvela nas je u suteren, gdje smo imali što vidjeti. Kupaonica, koja to uopće nije, već je tamo i kuhinja i ormar, bila je prepuna žohara. Nešto prestrašno. Odmah smo se javili agenciji za smještaj preko koje smo ovo pronašli, te zatražili da nam pomognu. Pošto je bilo kasno, noć smo probdijeli, ali s prvim zrakama sunca bili smo spakirani i izašli smo iz stana. Sjeli smo na kavu u centar, te pronašli drugi smještaj na Manhattanu koji je bio pristojan. Kako i ne bi bio nakon onakve drame – u jednom dahu ispričala je Jelena.
U šest dana boravka u New Yorku prošli su cijeli centar, Museum of Modern Art, Times Square, Broadway, Empire State Building, a posebno ih se dojmio Broadway. Odlučili su pogledati jednu predstavu, a izbor je pao na mjuzikl zvan Kinky Boots.
– Karte inače koštaju 180 dolara jedna (cca 1100 kn), ali taj dan bile su na pola cijene. Uzeli smo dvije karte, pogledali mjuzikl i ostali šokirani. Priča govori o muškarcu koji je transeksualac i traži svoj pravi identitet. Otac je bratu i njemu ostavio tvornicu obuće, ali njega to ne zanima – ispričali su nam Tomislav i Jelena.
Kada su napustili Broadway, nisu mogli skinuti osmijeh s lica. Bio je to jedan od onih trenutaka koji te očara i ne pušta još tri sata. Što se tiče cijelog puta, otkrivaju nam kako je potrebno oko 15 tisuća kuna za kartu, agenciju, vizu i početak u Americi. Možda se čini puno, ali uvjeravaju nas da nije.
– Neki minimalac tamo je 11 dolara po satu, a plaćaju se i prekovremeni. Kad ste tamo i radite, ne morate se bojati. Uvjerili smo se da je Amerika država prilika gdje svako tko želi raditi može ugodno živjeti. Što se tiče početnih troškova od 15 tisuća kuna, nije nam žao niti lipe. Sav taj početni novac vratite nakon mjesec dana rada. Ovo je neprocjenjivo iskustvo koje preporučamo svakome, onome tko nije uopće pomišljao na to i onome tko se još nećka. Znamo da nismo prvi ni posljednji koji su ovako išli u Ameriku, ali ovo je nešto što nam nitko ne može oduzeti do kraja života. Vidjeti toliko udaljenog svijeta i mnogo nacija zaista je predivno – zaključili su Jelena i Tomislav.
Proputovanje kroz Ameriku na vlastiti račun jedna je od boljih opcija za provesti ljeto. Stečeno iskustvo i novi otvoreni pogledi nemaju cijenu. Dojmovi su još vrući, nisu se slegli, te će se pravi razmjeri otkriti tek za koji tjedan. Tomislav i Jelena vraćaju se u hrvatsku priču, ova američka je završila. Barem za ovu godinu.
