Galerija Koprivnica od 18. svibnja do 19. lipnja predstavlja izložbu studijskih portreta Roberta Gojevića snimljenih povijesnim procesom mokrog kolodija na staklenoj ploči.

Izložba se otvara 18. svibnja u 19 sati u Galeriji Koprivnica (Zrinski trg 9/I).

U autorskoj koncepciji povjesničarske umjetnosti i više kustosice Draženke Jalšić Ernečić izložba će pokazati sto studijskih portreta poznatih i slavnih iz svijeta umjetnosti, kulture i medija koje je u posljednjih desetak godina u tehnici mokrog kolodija na staklenoj ploči snimio zagrebački umjetnički fotograf Robert Gojević. Po uzoru na Nadara i Pommera, Gojević nastoji zabilježiti auru zaslužnosti i slave, dok suvremenim pristupom nastoji naglasiti slojeviti i kompleksni odnos pojedinca prema slavi. Gojević istražuje ikoničku razinu portret fotografije, a tehnika fotografiranja portretima daje posebnu važnost u kontekstu suvremene hrvatske fotografije u 21. stoljeću. Kuriozitet izložbe je izlaganje i originalnih ambrotipija na staklu što će uz edukativni video materijal pobliže objasniti način rada i povijesni proces kojim se Robert Gojević služi.

Portret fotografije snimljene u proteklih desetak godina svojevrsni su enciklopedijski presjek prostora i vremena s jasnim naglaskom na osobne afinitete i autorski odabir subjekta. Izbor poznatih osoba krajnje je osoban. Riječ je o više od stotinu portreta Gojevićevih suvremenika iz svijeta kazališta, baleta, filma, televizije i medija, glazbe, mode i grafičkog dizajna s posebnim naglaskom na suvremenu umjetnost, pisce i pjesnike, likovne i glazbene kritičare, kustose, slikare, ilustratore i fotografe. Gojević je stvorio enciklopedijski album fotografskih portreta koji odražava osobne interese, ali i vrijeme i prostor u kojem djeluje što je na tragu albuma fotografskog albuma suvremenika kojeg je prvi zagrebački studijski fotograf Pommer 1856. godine.

Fotografski opus Roberta Gojevića, u ovom slučaju studijski portreti snimljeni povijesnim procesom mokrog kolodija na staklenoj ploči, odgovara postmodernističkom pristupu u kojem suprotstavlja anakronizam i angažiranost. U seriji studijskih portreta poznatih i slavnih iz svijeta umjetnosti, kulture i medija, Gojević po uzoru na Nadara i Pommera nastoji zabilježiti auru zaslužnosti i slave, dok suvremenim pristupom nastoji naglasiti slojeviti i kompleksni odnos pojedinca prema slavi. U interpretaciji suvremene umjetničke fotografije naglasak treba staviti na njezinu konceptualnu razinu, na kojoj fotograf preispituje odnos između autora i subjekta, odnosno, fotografske slike i recipijenta pri čemu nastoji naglasiti dubinu emocija i važnost interakcije koju fotograf i model uspostavljaju u fotografskom studiju.

O autoru:
ROBERT GOJEVIĆ (1968.) hrvatski fotograf sa snažnom osnovom u komercijalnom dizajnu i iskustvom u oglašavanju i društvenim mrežama. Ilustrator je, slikar, grafički dizajner i sakupljač fotografija iz devetnaestog stoljeća. Rođen i sa sjedištem u Zagrebu, radi kao slobodni fotograf u svom predgrađu, s tamnom komorom i kamerom velikog formata iz devetnaest stoljeća. Koristi se raznim fotografskim tehnikama; Pinhole, film, instant i digitalna fotografija. Njegove su fotografije rezultat njegovog pokušaja da razumije i istraži najstariju fazu fotografskog medija, povijesne procese i tehnologije u vizualnom razgovoru sa starim majstorima devetnaestostoljetnih fotografskih studija u Zagrebu.

Kao fotograf čiji je rad ukorijenjen u najranijoj tradiciji medija, zaljubljen je u povijesne fotografske procese kolodija mokrih ploča, ambrotipije i ferotipije. U postupku tiska radi s pozitivnim slanim otiscima, albumin, cijanotipiju i Van Dyke. Na studijskim portretima kao subjektu anakronizma istražuje aktivizam i duh vizualnih komunikacija dvadeset i prvog stoljeća. Njegov je rad prepoznat na društvenim mrežama i časopisima zbog njegovog stava i jakih stajališta. Kao osnivač, glavni urednik, umjetnički direktor i dizajner svjetski poznatih međunarodnih internetskih magazina za fotografije Bulb, 2007. – 2009. i Blur, 2009. – 2018., ima međunarodno iskustvo u odabiru različitih međunarodnih fotografskih natječaja.

Robertovo djelo nagrađivano je i izlagano na samostalnim i skupnim izložbama diljem Hrvatske te je objavljeno na nacionalnoj i međunarodnoj razini, tiskane i internetske publikacije. Višestruko je nagrađivan nakon svog prvog nacionalnog priznanja i uspjeha s portretima mokrih ploča kolodija javnih osoba i ljudi iz medija, glazbe, kazališta, filma i televizije, umjetnosti i kulture. Njegove slike umjetnika, pisaca i autora objavljuju se kao službeni javni portreti u knjigama, publikacijama, časopisima i medijima. Aktivan je član Sekcije za likovnu fotografiju u ULUPUH-u, Hrvatskom udruženje umjetnika primijenjene umjetnosti i HZSU, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Kustos o projektu:
Robert Gojević studijske portrete iz svijeta umjetnosti, kulture i medija stavlja u novi kontekst izvan vremena koristeći povijesni proces s početka povijesti fotografije. Snimajući ambrotipiju i koristeći društvene mreže kao medij komunikacije, Gojević preispituje dubinu i snagu emocija vremena u kojem živi, vremena koje je predvidio Marshall McLuhan i parafrazirao Robert Greenberg o užurbanosti suvremenog života u kojem živimo svojih mogućih 15 Megabita (slave) u sekundi. Ambrotipija kao unikat, original fotografiran u jednom primjerku, prihvaćanje je izazova povijesnog procesa mokre staklene ploče kolodija. U tom kontekstu studijski portret kojeg snima Robert Gojević referira se na paradoks suvremene fotografske slike.

Iz predgovora izložbe u Galeriji Koprivnica:

ROBERT GOJEVIĆ i album portreta suvremenika snimljenih u ateljeu kao tema suvremene umjetničke fotografije post-digitalnog doba, kriptokulturu, NTF-slike, digitalne umjetnine i zvuk, i umjetnosti gomilanja digitalne imovine, otvara čitav niz pitanja, osim onih vezanih uz digitalnu umjetnost općenito. Vrijeme u kojem dominira hibridna fotografija kao oblik i način umjetničkog izražavanja, u klasičnom studijskom portretu u nestajanju nameće lakoću tehnologija i kulturu sebeslika kao forme autoportreta. Gojević u svom radu preispituje temeljne vrijednosti fotografskog originala i kopije, hiperprodukcije, načina umnožavanja i vrijednosti umnoženih kopija, načina na koji komuniciramo fotografskom slikom pa sve do smisla fotografije, fokusa publike i potrebe klasičnog izlaganja.

STUDIJSKI PORTRET kao umjetnička praksa u fotografiji svojim se anakronizmom odupire senzacionalizmu masovnih medija i suvremene kulture kojom dominiraju konzumerizam i vrijednosti potrošačkog društva. Senzacionalizam, površnost i privremenost temeljne su društvene paradigme koje oblikuju kulturu trenutka radi koje smo izloženi nevjerojatnoj količini vizualnih informacija. Slike u medijima utječu na naše umove, ponašanje, percepciju, želje i potrebe za novom količinom vizualnih poticaja koje u određenom trenutku počinje balansirati između stvarne informacije i medijskog zagađenja. U tom kontekstu Robert Gojević svoju seriju studijskih portreta post-modernističkom namjerom vraća na početke fotografske slike. Fotografije su
kompozicijski konvencionalne, poze su gotovo identične s klasičnim, gotovo slikarskim naglascima na ozbiljnost trenutka, zaustavljenu pozu, izraz lica i ruke.

ANAKRONIZAM STUDIJSKOG PORTRETA kao umjetničke discipline, krajnje arhetipske u kontekstu fotografije, podrazumijeva dugotrajan i samotan proces sazrijevanja koji nastoji dotaknuti dubinu koja se krije ispod iluzije aktualnosti na kojoj inzistira popularna kultura današnjice. Iako u prezentaciji svojih studijskih portreta koristi društvene mreže kao reducirani oblik komunikacije između autora i publike, Gojević u svojem hibridnom pristupu fotografskoj slici oštroumno inzistira na mentalnoj interakciji portretiranog i fotografa pri čemu naglašava stvaranje osjećaja intimne povezanosti u kojoj je, osim modela, prisutan i umjetnik. S odmakom od desetak godina takav je pristup studijskom portretu naglasio osobni anarhizam autora i kvalitetu u kojoj se individualizam i osobnost portretiranog suprotstavljaju digitalnoj banalnosti i površnosti medijskog trenutka.