Svjetski je dan hrane. Cilj obilježavanja Svjetskog dana hrane je jačanje svijesti javnosti o problemu nedostatka hrane u svijetu te jačanje solidarnosti zemalja u borbi protiv gladi, pothranjenosti i siromaštva. Iako u našim razvijenim zemljama obilujemo hranom, a trošimo je i previše, u siromašnim zemljama vlada glad.
I dok će se neki i danas počastiti, ne samo finim ručkom, već i doručkom i večerom, možda pokojom slasticom, voćem ili nekim grickalicama, nažalost oko nas ima još puno ljudi koji si ne mogu priuštiti niti jedan obrok dnevno, a kamoli sve navedeno. Ne treba se ova prva skupina osjećati loše, bilo bi, usudit ću se reći, podosta glupo od nas da nekome stvaramo grižnju savjesti zato jer je svojim radom uspio urediti svoj život da ima ove osnove koje život znače. Bilo bi nam jako drago da imaju i više od osnovnog. Ali, kako bismo među svima probudili svijest o onima koji nemaju, kako bismo potaknuli da upravo oni koji imaju pomognu onima koji jedva spajaju kraj s krajem, ili im svaki dan nažalost izgleda kao kraj, odlučili smo povodom Svjetskog dana hrane posjetiti Pučku kuhinju u Koprivnici, porazgovarati s ravnateljicom Gradskog društva Crvenog križa Koprivnica, Adelom Sočev te smo se uputili i u avanturu traženja korisnika kuhinje koji bi nam bio voljan stati mikrofon.
Ono što smo saznali na licu mjesta jest da broj korisnika Pučke kuhinje varira između 150 i 170 korisnika, ovisno o statusu korisnika ili o pravu na korištenje prehrane, a trenutno su u kuhinji priprema 160 obroka dnevno. Kad gledamo po dobnim skupinama možemo reći da su različitih dobnim skupina, od starijih osoba u samačkim domaćinstvima do obitelji s djecom, a svi su isključivo s područja Koprivnice i prigradskih naselja.
Zanimalo nas je što je onda sa ljudima iz okolnih općina.
– U okolnim općinama nemamo korisnika, iako postoji interes i potreba, no naši kapaciteti nam to ne omogućavaju, a nije ni iskazan interes za financiranje takve usluge – rekla nam je Sočev.
Na licu mjesta sreli smo i jednog od korisnika te smo ga pitali bi li nam htio reći nešto više o sebi. Uzmite u obzir da nikome od korisnika nije lako stati pred kameru i reći svijetu “da, ja sam jedan od tih koji nemaju”, ali Stjepan je pristao na malo razgovora i jednu fotografiju, a na kraju nam poklonio i jedan smiješak. Malen, ali iskren.
– Devet godina sam član Pučke kuhinje, s nekim kraćim prekidima. Pitanje je kako prije nikad nije bilo potrebe za ovakvom vrstom pomoći, nije bilo socijale, ljudi su bili zaposleni, radilo se i posla je bilo koliko hoćeš, a radnici su bili zaštićeni. Danas radnik nije zaštićen, eto u kakvoj državi mi živimo – rekao nam je Stjepan.
Stjepan koristi usluge kuhinje pet dana u tjednu, preostala dva dana također dobiva, kako kaže, suhu hranu koju nosi kući. Ponekad ima nešto novca da si omogući i neku drugu vrstu obroka kroz dana, ali u načelu, kako nam je rekao, jede jednom dnevno.
Inače, svaki korisnik Pučke kuhinje ima osiguran jedan topli obrok dnevno kroz tjedan, a neradnim danima dobivaju pakete s prehrambenim namirnicama koje mogu sami pripremiti tijekom vikenda. Podjela obroka u Pučkoj kuhinji je od 11 do 12 sati, a većina korisnika obroke nose svojim kućama jer su obroci obilniji pa ih mogu rasporediti prema želji.
– Jelovnici su različiti i sastoje se od glavnog jela, priloga, salate, voća ili deserta te četvrtine kruha. Na jelovniku je povremeno riba, bečki odrezak, mesna rolada, fileki, grah, priprema se dosta variva, zaista je jelovnik različit – objasnila nam je Adela Sočev.
Primjer jelovnika:
1. Varivo mahune, hrenovke, zljevanka, kruh
2. Svinjski paprikaš, tjestenina, salata, kruh
3. Kelj varivo, pljeskavica, kakao kocka, kruh
U svijetu i vremenu kad nas sa svih strana bombardiraju istinama i zavjerama o hrani, kada na svakom koraku možete sami saznati nutricionističke vrijednosti hrane koju unosite u sebe te se i sami naučiti kako napraviti nutricionistički usklađen obrok, upitali smo Adelu Sočev koliko su kuharu Pučke kuhinje u mogućnosti razmišljati na taj način kada pripremaju hranu za korisnike.
– Naši obroci su kalorični i zadovoljavaju osnovne dnevne potrebe za hranjivim tvarima za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Nama je cilj što bolje nahraniti naše korisnike s obzirom da im je to uglavnom jedini topli obrok u danu – rekla je Sočev.
Oko 60 obroka dnevno također se i dostavlja u domove korisnika na području grada i prigradskih naselja. Kako saznajemo, većinom su to korisnici slabijeg zdravstvenog stanja ili starije osobe koji nisu u mogućnosti sami doći po svoj obrok, a prema rješenju Grada Koprivnice ili Centra za socijalnu skrb Koprivnica.
– Najveći dio financijskih sredstava za namirnice i poslovanje Pučke kuhinje osiguravamo iz Socijalnog programa Grada Koprivnice, koji plaća obroke za većinu korisnika. Dio korisnika starije populacije sami plaćaju svoje obroke, a dijelu korisnika prehranu financira Centar za socijalnu skrb Koprivnica, odnosno Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike kroz program pomoći u kući dostavom obroka. Valja napomenuti da je cijena obroka već duže vrijeme 15 kuna preko Grada Koprivnice, što nam otežava poslovanje jer su cijene namirnica i energenata više puta rasle, tako da nam donacije uvijek dobro dođu kako bismo našim korisnicima nadopunili prehranu – objasnila je Sočev.
Kriterije za odabir korisnika Pučke kuhinje određuju Grad Koprivnica i CZSS Koprivnica prema svojim pravilnicima, te kako nam je Sočev rekla, oni su ti koji šalju rješenja prema kojima korisnik ima pravo na korištenje usluge pripreme obroka u Pučkoj kuhinji. Korisnici koji ne zadovoljavaju te kriterije isto mogu koristiti usluge Pučke kuhinje tako da postanu članovi koji plaćaju članarina od 12 kuna godišnje te potpišu ugovor o korištenju usluge pomoći u kući – organizirane prehrane (priprema i/ili dostava gotovih obroka u kuću). Cijena obroka za njih je 15 kuna, a dostave pet kuna.
– Naša kuhinja radi po HACCP sustavu i doista imamo dobre uvjete rada što se tiče i opreme i zaposlenih, no potreban nam je kapacitet za pripremu većeg broja obroka. U budućnosti bismo željeli omogućiti i korisnicima s područja općina, čije područje pokrivamo našim djelovanjem, korištenje ove usluge – za kraj je rekla Sočev.
U Pučkoj kuhinji zatekli smo i Antuna koji je korisnik kuhinje 10 godina te smo ga upitali koliko mu je bitna ova usluga.
– Pomogla mi je tako što nisam još prije devet godina krepao od gladi – kratko nam je, iskreno i jasno odgovorio Antun te se nadovezao da je jedini razlog što, kako je sam rekao, nije odapeo, upravo to što dobiva proteklih 10 godina jedan topli obrok dnevno.
– Ne treba mi mnogo u životu, nikad nisam sanjao da budem milijunaš, krov nad glavom imam i nadam se da ću ga imati sve dok ne završim u grobu – rekao nam je Antun za kraj.
