Arhitekti su osobe koje rade planiranje, projektiranje i nadgledanje izgradnje objekata. Upravo se za takvo zanimanje odlučila mlada arhitektica Valentina Nemet, rodom iz Kloštra Podravskog. Ova 30-godišnjakinja svoju ljubav prema arhitekturi otkrila je u trećem razredu matematičke gimnazije.
– Dobro sam crtala i uvijek sam težila tehničkim zanimanjima, a kod arhitekture me privlačila činjenica da možeš napraviti nešto što i ostaje, ostavlja neki trag u ulici, selu, gradu i životu ljudi. Naravno, tek kad postaneš arhitekt shvatiš da nije sve tako pjesnički, nisam znala što zapravo arhitekt radi jer sam za sada jedini u obitelji – započela je ona svoju priču.
Trenutno radi na nekoliko interijera i obiteljskoj kući.
– Nemam određene snove o tome što bih htjela napraviti jer svaki projekt kojeg radim ima svoje čari. Jednako uživam u manjim i većim mjerilima, jer svaki projekt sa sobom nosi namjenu koju treba proučiti i zadovoljiti – priča nam Valentina.
Studiranje izgleda puno jednostavnije, nego što zapravo je
Nakon završetka studija, kako kaže, studiranje izgleda puno jednostavnije nego što je zapravo bilo.
– Bilo je tu puno neprospavanih noći, zadaci su dosta dinamični i ima ih puno. Prva godina je najteža, dosta općenita, dobra priprema za ono što te kasnije čeka. Sve u svemu, uživala sam na faksu, svi smo bili u istim problemima i rješavali smo ih skupa. Da moram opet upisati faks, izabrala bih isto – zadovoljna je ona.
Najzanimljivije su joj, kaže, interpolacije. Interpolacija je naknadno umetanje objekta u arhitekturi između dvije već postojeće zgrade.
– Uvijek zahtjevan zadatak za arhitekta je vješto oblikovati zgradu da se uklopi. Možete se prilagoditi okolnoj zgradi ili biti potpuno suprotan od nje, uspjeh nije garantiran. Jedna od poznatih uspješnih interpolacija je stambeno-poslovna zgrada Radovan na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice arhitekta Slavka Löwyja koji je bio rođeni Koprivničanac – priča nam V. Nemet.
Neke posebne uzore nema, radi ono što voli i radi to najbolje što može.
– Nadam se da će moj trud biti prepoznat. Uživam u japanskoj arhitekturi koja je minimalistička, lagana i pročišćena, prožeta odličnim materijalima i strukturama – kazuje.
Kreativnost se ne dijeli po spolovima
Vjeruje da se kreativnost ne dijeli po spolovima, ali ipak u arhitekturi još uvijek prevladavaju muškarci. U Hrvatskoj unazad nekoliko godina sve više žena upisuje arhitekturu.
– S predrasudama se još nisam susrela. Ako se gleda svjetska arhitektonska scena, onda ima više muškaraca, ali ima i nevjerojatno talentiranih i uspješnih žena, kako u modi i ostalim kreativnim djelatnostima, tako i u arhitekturi – konstatira Valentina.
Posla za arhitekte ima, stanje se malo popravilo, ali uvijek može bolje. Posao nije teško dobiti, koliko ga je teško naplatiti proporcionalno radom.
– Škakljiva je to tema. Imala sam prilike raditi sa stranim investitorima kojima je nekako prirodno prepustiti probleme arhitektu, imaju više povjerenja i samim time više te cijene, proporcionalno tome možeš dogovoriti korektnu cijenu – priča ona.
Njezin prvi projekt nakon studija bio je interijer kuće u starogradskoj jezgri u Rovinju
– U staroj kamenoj kući s malenim atrijem bilo je potrebno osmisliti novi način komunikacije, tako da bi svaki kat mogao funkcionirati individualno. Tu sam napravila stubište koje prati neravne zidove atrija. Odlično sam se slagala s investitorima pa su mi na kraju prepustili uređenje cijelog interijera kuće. Uživala sam i naučila jako puno – prisjeća se Valentina.
Njezin posao je dosta dinamičan. Ima dana kad sjedi u uredu i crta, ima dana kad je na sastancima ili bira pločice, sanitarije, namještaj.
– Dan obično započinjem koordinacijom na gradilištu, nakon toga idem u ured i tamo ostanem do 17 sati. Nakon večere imam običaj sjesti za laptop i još malo raditi – opisuje Valentina.
Slobodnog vremena trenutno baš i nema, ali kad ga ima voli otići na izložbe, koncerte u teretanu ili pogledati neki dobar film.
Valentina je sretno zaljubljena
Od svog idealnog muškarca traži da joj bude potpora i kritika, da ima razumijevanja za nju i ono što radi i da zna kuhati.
– Dugo sam u vezi, tijekom studiranja se nekako najviše izgrađuješ kao osoba pa bih rekla da smo se u tom periodu međusobno izgrađivali kao individue i usput radili na našem odnosu. Dečko mi je dizajner pa često znamo i surađivati na projektima – sretna je Valentina.
Osim dečka, tu je uvijek i engleski buldog Roko koji je jako vezan za njih i često je s njom u uredu.
– Coworking prostor u kojem radim je pet friendly pa Roko nikad nije sam – kaže.
U budućnosti ima želju otvoriti svoj ured, a moto kojim se vodi je citat iz Evanđelja po Mateju.
– Ne budite zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova – Mt 6,34.
