Slab urod krumpira i potencijalna nestašica ove omiljene nam prehrambene namirnice koja se gotovo svakodnevno, u raznim varijantama nađe na našim jelovnicima, tema je koja ovih dana puni medijski prostor.
Što kažu domaći proizvođači iz Podravine i Međimurja provjerili smo na koprivničkom Sajmištu gdje ponedjeljkom po ovu namirnicu svraćaju brojni kupci iz grada i okolice.
Poljoprivredni uzgajivač iz Štaglinca Slavko Martinović uzgojem i prodajom krumpira bavi se 30 godina. Ovih dana kilogram krumpira prodaje za četiri kune, debljeg takvog je puno manje, dok sitnijeg cijeni dvije kune.
Urod je izuzetno loš, prema njegovoj slobodnoj procjeni, čak tri puta manji nego lani. Dugotrajna suša i rani mraz negativno su utjecali na proizvodnju.
Teško mu je prognozirati kako će se kretati cijena.
– Tko to zna, ja iz godine u godinu sadim, nema mi druge – kaže Slavko.
Za našeg razgovora upada kupac i kupuje vreću od deset kilograma, odnosno 40 kuna.
– Cijena je kakva je, kaj budemo drugo, kupovali svaki dan u dućanu gdje je tko zna čiji, a cijena je ista. Onda radije dođem tu, kupim od poznatog mi čovjeka, veću količinu i na duži period sam miran – objašnjava nam u prolazu.
Slavko nastavlja priču. Slabije je kaže nego prošle godine, što se tiče proizvođača, jeftiniji je.
– Za krumpir nije bila godina. Nekoliko puta je podbacio urod. Toliko koliko smo prošle godine brali na jedno jutro, ove godine istu količinu ne uspijemo nabrati na 3-4 jutra. Najviše mu je štetila suša – priča nam ovaj uzgajivač koji na svojim posjedima sadi i vadi sorte rosi i carrera.
Nema dogovorenu prodaju na veliko jer se veće količine ove godine ne mogu vaditi.
S vađenjem je krenuo u srpnju jer je kasnije i sadio. Što će biti najesen ne može prognozirati, no ipak, siguran je u jedno.
– Ako ne bude od nas, bit će iz uvoza, kao i sve ostalo nije tako samo s krumpirom – veli.
Prošle je godine pak krumpira bilo na bacanje, cijena mu se kretala od 50 lipa do 2 kune, no što se tiče proizvođača, jeftiniji je nego lani.
– Na jedno jutro uložio sam sve isto, sve sam dao, no prošle godine sam na jednom redu vadio 500 kilograma, a ove godine 50-60 kila. Kalkulacija je jasna. Kao da ideš na ručak pa ti donesu tri porcije od jednom, ne možeš pojesti više nego jednu porciju i onda se ostalo baci. Ipak, bitno je da ga ima, za sada – rekao nam je Martinović.
Na stotinjak metara od njega, konkurira mu svojim proizvodima Stjepan Kovač iz Domašinca. I on nam potvrđuje da je krumpira ove godine za trećinu manje.
Prema njegovim riječima, zbog visokih temperatura biljke nisu mogle razviti gornji dio, a u korijenu imaju dva-tri mala krumpira. Nešto bolji prinos mogu očekivati oni koji su navodnjavali biljke, ali to je tek mali dio proizvođača.
Prošla sezona je bila iznimno dobra, ali cijena mu je bila niska.
– Prodavali smo ga po kunu pa i niže, na veliko smo ga davali po 50, 60 lipa…Sad je dobio na cijeni, ali nema količine, tako da smo skoro na istom – priča nam ovaj proizvođač iz Međimurja.
Razgovor prekida umirovljenica.
– Nije skupo za ovu godinu s obzirom kakva je bila suša, nije puno, no bilo bi dobro da je niže za nas penzionere s 1500 kuna mirovine. Gospona poznam već godinama i uvijek se k njemu vraćam po krumpir jer je roba provjerena i kvalitetna – veli nam.
Da je kupcima sve teže izbrojiti kune za vreću krumpira svakodnevno svjedoči i Stjepan.
– Teško je, posebno penzionerima, vidim da se kupuje na manje, ali dobro, dok vidiš da jedan kupi kutiju cigareta i popuši ju u jedan dan, onda je ovo dobra kupovina, krumpir traje danima i cijela ga familija jede – kaže.
Prema njegovoj procjeni, krumpira će biti do Božića.
– Ne znam da li budu sad ti naši političari uvezli kaj ako imaju ili ne budu, no ako gdje u Europi postoji jeftini višak, znate da ga budu kupili. Njima domaći poljoprivrednik nije bitan nego dobra provizija koju dobiju. Nije ih briga što je roba koju mi proizvodimo i prodajemo kvalitetna, svaki krumpir prođe kroz ruku, nema mjesta otpadu u našim vrećama za razliku od onog što se prodaje po trgovačkim centrima – zaključio je na kraju.
