Svi znamo lijepu i uvijek nasmijanu Romanu Mihalec (29). Nama je ovoga puta odgovorila na pitanja o sebi, ali i stala ispred fotoaparata našeg fotografa.
Završila je Opću gimnaziju u Koprivnici, a nakon toga upisala pravo u Zagrebu i nešto kasnije Novinarstvo u Koprivnici na Sveučilištu Sjever.
– Na četvrtoj godini prava i trećoj novinarstva nizala su se iskustva u području medija, rad na televiziji, radiju, u tisku, praksa u Story-u, T-comu, a bilo je tu i lijepih voditeljskih angažmana kroz koje se kontinuirano isprepliće komunikacija. Nakon završenog studija Novinarstva upisala sam i diplomski studij u Varaždinu i postala mag. Komunikologije i odnosa s javnošću. Već tada sanjala sam da ću jednom raditi u području komunikacija – otkrila nam je Romana koja danas radi kao glasnogovornica RK Podravka Vegeta.
Naglasila je kako je taj posao na neki način odredio njezin daljnji put i od prve sekunde je sama sebi rekla:
– Romana, dobila si ključ profesionalnog raja, a sama sebi moraš dokazati koliko si jaka da u njemu opstaneš. Mogu reći da je sve to za mene bilo potpuno novo i još neistraženo područje, ako isključim teorijsku podlogu i to što sam dotada kao novinar pratila s druge strane. Mislim da u tom trenutku nisam ni bila svjesna koliko mi je novinarsko iskustvo značilo u samom startu jer baš sam ja nekada primala mailove PR-ovaca i pratila komunikaciju na službenim kanalima i nekako sam već od početka znala kakav sadržaj me kao novinarku zanimao, a kakav ne. Što reći nego da već osam mjeseci uistinu uživam i obožavam svoj posao – rekla je zadovoljno ova prekrasna glasnogovornica.
Posao glasnogovornice, kako kaže, u njezinom slučaju podrazumijeva komunikaciju s novinarima, dogovore oko intervjua, priprema i održavanje konferencija za medije, pozivi na događaje, priopćenja, dogovor oko aktivnosti sa sponzorima u čemu najčešće koordinirano djeluju unutar kluba i u suradnji sa stručnim stožerom, a posebno s trenerom Saračevićem sukladno obavezama igračica.
– Prisutna sam na svim tim aktivnostima kako bi angažman naših igračica popratila tekstualno i fotografijama. Isto tako tu su održavanje web, facebook i Instagram stranice što podrazumijeva putovanja na utakmice i prisutnost na domaćim utakmicama. Tu je i omladinski pogon koji nastojim pratiti u suradnji s trenerima s obzirom da nemam mogućnost pratiti ih na gostovanjima zbog obaveza u prvoj ekipi. Često dolazim i na treninge kako bih pripremila neki zanimljiv video koji sama montiram, a posebno se trudim pripremati ih kada smo na gostovanjima da bismo osigurali neki atraktivan materijal našim medijima – istaknula je očigledno vrijedna i odgovorna Romana.
Kaže kako je riječ “prijatelji” na poslu premala riječ.
– S obzirom koliko vremena provodimo zajedno, ponekad se osjećam kao da smo obitelj. Puno je tu zajedničkih sati na poslu, na utakmicama, na putovanjima i ovo definitivno nije posao kao svaki drugi. Možda ne izlazimo zajedno, ne šetamo subotnjom špicom, ali uistinu je teško ne zbližiti se jer smo četiri žene na poslu, a isto tako je gotovo nemoguće sakriti raspoloženje tako da mislim da smo prilično iskrene jedna prema drugoj. S druge strane itekako poznajemo autoritet i svaka zna svoj posao i odgovornosti i taj dio znamo dobro odvojiti – rekla je.
No, ima Romana i slobodnog vremena, a nama je ispričala kako ga provodi.
– U slobodno vrijeme volim nešto eksperimentirati u kuhinji, a tu ne računam ručkove na brzinu. Kad se dobro kuha onda se mora i trenirati pa uvijek idem na neki grupni trening ili u teretanu no ne zbog sebe nego zato jer se suprugu hvataju ti moji specijaliteti. Sviram i gitaru, nisam glazbeno obrazovana, ali moj tata je imao uistinu puno strpljenja i nakon puno kukanja da me bole prsti i da ja to nikad neću moći, vratio se s jednog terena i shvatio da sam naučila baš sve što mi je nacrtao u bilježnicu i tako smo nastavili dalje. Moram reći da je super imati takvog tatu jer kad smo zasvirali pred mojom ekipom pred subotnji izlazak svi su htjeli da ih posvojimo. Slobodno vrijeme koristim i za educiranje i neku nadogradnju postojećih znanja na bespućima internetskog prostora ili pak na fizičkim edukacijama. U zadnje vrijeme nemam priliku, ali jako volim igrati tenis koji sam i trenirala dvije godine no moja najveća ljubav bila je atletika i svojevremeno sam bila dio jedne od najjačih generacija u atletici, a moje su discipline bile skok u vis, dalj i kratke pruge. Mogu reći da mi i danas naviru emocije iz tih dana, bili smo dobra ekipa i grabili medalje na državnim prvenstvima, a upisala sam i nekoliko pojedinačnih prvih mjesta na natjecanjima – naglasila je.
Svi koji poznaju Romanu znaju kako na sebi uvijek ima samo najbolje krpice i da joj baš sve dobro stoji što možete vidjeti i iz fotografija.
– U ormaru imam od tradicionalnih komada do modernih. Nema prilike za koju se ne mogu obući pa se tako nose kožnjaci s nitnama, ali i fine bundice i pelerina. O dodacima i cipelama da ne pričam, znam da mi ne treba toliko torbi i cipela, raznih detalja i nakita, ali ne volim da mi nedostaje nešto, ali ako moram odabrati neki stil u koji bih sebe smjestila to je neki poslovni stil ili pak sportska elegancija, to sam nekako najprije ja. Što se shoppinga tiče, ja sam uvijek za shopping, a otkad sam postala domaćica i nabava za kućanstvo za mene je dobar shopping. Ovaj dio oko odjeće više mi nije toliko uzbudljiv jer imam taj peh da odlučim da ću si nešto kupiti i najčešće ništa ne kupim. Što sam starija više sam za spontane kupnje i to su mi uvijek najdraži i najkvalitetniji komadi – otkrila je.
Za sebe kaže da je prilično vesela osoba, da voli nasmijavati i oraspoložiti ljude te da nikako nije zlopamtilo iako se ponekad zna malo naljutiti, priznaje.
– U načelu sam emotivna i često plačem na dobre glazbene izvedbe i filmove, tužne
životne priče i sudbine. Mislim da me to što sam emotivna često ometa u tome da moje ljutnje prerastu u svađu pa brzo zaboravim i krenem dalje – objasnila je.
Pitali smo Romanu i za ljubavno polje njezinog života. Ona za svog supruga Petra ima samo riječi hvale.
– Naravno da sam zaljubljena, a Pero i ja smo jednostavno kliknuli od prvog trenutka. Privuklo me to što smo od prvog trenutka imali stvarno puno tema za razgovor i podjednake interese, a ono što mene nije zanimalo on mi je učinio zanimljivim pa smo na svadbi za ulaznu koračnicu imali Intro iz Star Warsa i pozivnice na tu temu. Mislim da malo trpi zbog mog posla i jako sam sretna što mu to ne predstavlja problem jer je u
potpunosti neovisan i nijedan kućanski posao mu nije stran. Ako pitamo tko je idealan muškarac to je onaj kojeg već imam u životu i mogu reći da su njegove suze na dan svadbe učinile da se još jednom zaljubim u njega. Baš je zanimljiv takav kakav je, ja sam ga izabrala i ne bih ništa mijenjala kod njega – rekla je kroz osmijeh Romana.
Otkrila nam je i najzanimljiviji događaj u svojem životu te je odmah odgovorila da je to definitivno bilo tajno putovanje koje joj je za djevojačku večer pripremila njezina kuma Iva Belčić.
– Nisam znala kud idem ni kako idem, a mjesecima prije rješavala sam zagonetke i pakirala kofer za put u nepoznato. U Zagrebu nas je dočekala limuzina unutra me čekala još jedna frendica koja nije mogla doći na službenu djevojačku, ali je išla na ovo putovanje. Završile smo u Skoplju nas četiri i sve što sam tamo doživjela pamtit ću do kraja života jer toliko toga su organizirale i pripremile s mojim prijateljicama iz Makedonije da sam ostala zatečena. Za sve nas događaj za cijeli život i ne znam kako ću ponoviti to što su napravile – rekla je.
Kaže kako su joj život obilježili i tužni trenuci, kao i svakome od nas.
– Bilo je dosta tužnih trenutaka u mom životu, kad su odlazile moje bake i djed, ali mislim da oni najtužniji još nisu došli. Moji roditelji i uža obitelj još su svi uz mene, ali mogu reći da me općenito pogađa kada netko meni blizak izgubi nekog svog, isto tako bliskog kao što su oni meni. Najviše žalim zato što nikad nisam imala prilike upoznati jednog svog djeda koji je, kako znam, bio baš tako super tata kao i moj, ali nažalost nije stigao biti i super djed – rekla je Romana.
S druge strane, najsretniji dani u životu bili su joj svadbeni dan i promocije na fakultetima, a najzahvalnija je, kako kaže, što je zdrava i okružena dragim i dobrim ljudima te što radi posao koji voli. Romana je sa svojim životom itekako zadovoljna, no ima jednu veliku želju.
– Voljela bih povećati našu malu obitelj jer obožavam djecu i mislim da nema veće radosti od njih. Najsretnija ću biti ako ih bude više jer sam jedinica i uvijek žalim što nemam brata ili sestru – otkrila je za kraj ova simpatična djevojka koja niže uspjehe i od nje očekujemo još puno.
