Joga je dio drevne indijske vedske kulture i u sebi povezuje različite tradicije, a sama riječ joga ima više značenja, no najčešće opisuje sjedinjenje fizičkog tijela s umom i duhom, kako bi se dostigla unutrašnja ravnoteža i svijest o vlastitoj stvarnoj prirodi.
– Joga nije samo fizička vježba za poboljšanje zdravlja, vitalnosti i fleksibilnosti. Ona daje načine “ispravnog življenja”, odnosno skup moralnih i praktičnih smjernica za uravnotežen, sretan i svjestan život i može se definirati kao put razvoja i osobne transformacije, stoga se svatko može baviti jogom, neovisno o svojoj vjeroispovijesti, vjerovanju, dobi, spolu ili životnim opredjeljenjima – upravo ovako se deklarira joga u Hrvatskoj, a prema Hrvatskom savezu za yogu.
Zagrepčanka Vanina Siuc se prije otprilike 3 i pol godine s mužem Davorinom doselila u Koprivnicu i kako je došla u naš grad tako je odmah i otvorila svoj studio joge, ubrzo nakon što je shvatila da neće tako lako naći posao u nekom drugom studiju, jer praktički ih nije ni bilo.
– Cijeli život sam u pokretu, iako sam imala period kad sam prestala sa svime, pa se vratila aerobiku, ali s vremenom sam si rekla ‘ok, pun kufer mi je tog skakanja više’ i krenula sam sama vježbati jogu, nakon nekog vremena krenula sam i u jedan zagrebački studio i evo me – kaže Vanina.
Često ljudi sami sebe sputavaju i ne kreću na satove joge, razmišljajući o tome kako niti ju znaju, niti ju mogu odraditi kako spada, niti ju mogu uklopiti u svoj raspored, a često tada pribjegavaju načinu vježbanja od doma, bez imalo iskustva ili znanja. To i nije tako loša opcija, ali ipak potrebno je i u tom slučaju pametno birati.
– Na YouTubeu ima svega, to je sasvim očito. Kod joge pak, iako ima učitelja koji se bave estetskim dijelom, nije bitno kako nešto izgleda, no ja smatram da je funkcionalno poravnanje puno važnije. Upravo zato je važno da te netko (instruktor o.p.) vidi pa tako na licu mjesta može ocijeniti je li nešto dobro za tebe ili ne – objašnjava svoj stav Vanina Siuc.
Fleksibilni ljudi, smatra naša sugovornica, vole vježbati jogu jer su ‘tu dobri i to im je lagano’, a zapravo rade kontraefekt jer se oslanjaju na svoju fleksibilnost. Kasnije bi mogli imati problema, pogotovo ako tako fleksibilni, a bez pravog znanja, sami treniraju.
– Svako kretanje je bolje od ne kretanja, ali ako postoji ikakva mogućnost rada s učiteljem definitivno je to bolja opcija – govori Vanina.
Joga je i samoj instruktorici ponekad teška, ali osjećaj koji donosi nakon vježbanja, za sve one koji ju nisu isprobali, je neopisiv.
– Činjenica je da je najteže krenuti i stvarno kad si i “sto godina” u jogi, svaki dan ti je na neki način teško ponovno krenuti. Imala sam dana, i imam ih još uvijek, kad mi se doslovno ne da, ali onda se natjeram i kažem si ‘ok, stat ću samo na prostirku, sad ću udahnuti i dignuti ruke’, ali krenem uvijek, malim koracima, a nakon vježbanja uvijek sam zadovoljna – kaže Vanina.
Bolja cirkulacija, bolji imunitet, čovjek postane svjesniji sebe
I sama Vanina ponekad za sebe, ali i sve druge jogije, zna reći kako su ‘totalne mucice’, pritom misleći na to kako su njoj (koja se godinama bavi jogom, op.a.) bolovi koje ona osjeti u vrlo jakom intenzitetu i zbog kojih zna odmah otići na masažu, mnogim drugim ljudima bolovi koji su svakodnevni i sasvim normalni jer su naučili živjeti s njima.
– Počneš primjećivati samog sebe. Ponekad se pitam ‘kaj mi je falilo kad sam bila couch potato’, sve me boljelo, ali sam bila naviknuta na to. A sad, kad kažem da me nešto boli, svjesna sam da su to mnogim ljudima u biti dobri dani, kad osjete takvu vrstu boli – objašnjava Vanina tu “mucavost” svih jogija.
Raspon godina kod polaznica u Maloj Yogi jest od devet do 72 godine, a Vanina je zadovoljna brojem svojih polaznica tako da ni ne razmišlja o većem studiju. Veći studio značilo bi da se ne može svakoj osobi na satu dovoljno posvetiti, a u tome Vanina ne vidi smisao, niti to želi.
– Postoji mit, odnosno percepcija da su u joga studijima plavokose mršave dvadesetogodišnjakinje. Ja imam možda dvije takve, haha. Najviše je ljudi između 30 i 50 godina – kaže Vanina i nadovezuje se kako je najčešća ljudska isprika kako nisu dovoljno fleksibilni pa onda niti ne žele krenuti na treninge, a ona im na to kaže kako čovjek ne kreće učiti strani jezik jer ga već unaprijed zna.
– Fleksibilnost se kroz neko vrijeme razvije, no ono što nam svima danas jako nedostaje je snaga. Čak i neki kruti mišići nisu nužno jaki, samo su kruti, skraćeni, ali su zapravo jako slabi, zadnje lože su divan primjer toga – rekla je Vanina.
Kod joge je nužno shvatiti da danas gomila ljudi ima neku vrstu ozljede i možda zato nikad neće moći nešto napraviti, ali to je OK. Zato postoje modifikacije.
– Danas na Instagramu možemo vidjeti neke lude pozicije, no ja se zapravo uvijek držim nekakve baze koju potom nadograđujem. Volim reći da se kod mene u studiju igramo. Trebamo vidjeti gdje su nam granice, a onda ih još malo pomaknuti – govori.
Netko neće nikad moći staviti nogu iza glave, ne zato što nije fleksibilan, već zato što ima tako građene kosti.
– U krajnju ruku zašto bi netko uopće želio staviti nogu iza glave, haha. Svi smo različiti, prihvatili smo da svatko ima svoju boju očiju, kose, ali nikako da prihvatimo da svatko ima drugačiji kostur i ne treba svatko nužno sve moći napraviti, zato i volim prilagoditi tečajeve, modificirati vježbe, a i zato je važno imati pored sebe nekoga tko te može nadzirati kako ne bi dobio ozljede – jasna je Vanina u svom razmišljanju.
Ljudi koji vježbaju jogu jako brzo primijete dvije promjene – ravno držanje, pravilno disanje.
– To su neke stvari koje svi znamo i svima su nam prirodne i one se jako brzo vrate. Kad stvarno počneš disati, a ne kao zečić, onda shvatiš da ti je stvarno puno bolje. Žene mi govore da su prestale piti tablete za bolove. Mali su to pomaci, s godinama se čovjek navikne dobro osjećati. Naučiš i drugačije reagirati, promisliti. Ali, opet, odi samo jedan dan na obiteljski ručak i sve se to promijeni, haha – smije se Vanina prisjećajući se trenutaka kada joj joga nije pomogla da ostane smirena i da duboko udahne.
Svi imamo takve dane, no svaki put prije nego što počnete vježbati jogu, potrebno je ipak “smiriti strasti”.
– Dolazimo odasvud, dolazimo na razne načine i ono što volim jest da ljudi kad uđu u moj studio prvo shvate, odnosno znaju, gdje su došli. Da nestane jurnjava, nervoza. Da dođu k sebi i da mogu uopće obratiti pažnju na sebe i na ono što se događa u njima i oko njih – objašnjava i domeće kako svi uvijek vole položaj u jogi koji se zove Shavasana, odnosno položaj mrtvaca. No, iako ju svi vole, Vanina se kao i mnogi drugi instruktori joge slaže u jednome, to je najteža pozicija jer u njoj čovjek treba stvarno sve otpustiti.
U zadnje vrijeme Vanina je u svojim satima izbacila sjedeći dio vježbanja.
– Svi užasno puno sjedimo i nema smisla da dođu k meni i da ih ja opet posjednem. Poanta je da se kreću, to je puno važnije – govori, i naglašava i da je balans u svemu bitan.
Joga i duhovnost, joga i kršćanstvo – vječite teme oko kojih se još uvijek vode rasprave
– Spajanje pokreta i daha i osvješćivanje tijela bitan su dio svake joge. Pomalo, no ne previše, povezujem jogu i duhovnost. Pokušavam dopustiti svakome da “uzme” ono što mu treba, što rezonira s njima. Za nekoga će to biti isključivo fizička praksa, za nekoga puno vise – objašnjava Vanina povezivanje dvaju aspekata, joge i duhovnosti.
S druge strane, kad je vjera u pitanju, Vanina nije imala nikad nikakvih direktnih i konkretnih rasprava sa svojim polaznicama.
– Ako se netko i nećkao zbog toga, nije o tome razgovarao sa mnom. Kršćanstvo je vjera, joga to nije, mislim da te dvije stvari ne treba miješati. U Europi se danas satovi joge održavaju u crkvama, negdje ju vode svećenici ili časne sestre – govori instruktorica joge.
Na samom kraju, bitno je ono kako se vi osjećate i ono što vi želite. Bitno je paziti na sebe i svoje zdravlje, ali bitno je ponekad znati i otpustiti svoje kočnice i izaći iz zone komfora na neki drugačiji način. Bitno je ponekad ne izazivati svoje granice. Bitno je ponekad opustiti se!
– Balans je bitan, da istina je, ali treba imati neke svoje trenutke, pojesti nešto fino, popiti čašu vina. Neću sad navaliti na nešto samo da pojedem, već gledam da me stvarno zadovolji, prošla su ta vremena kad bi pojela kantu čokoladnog namaza – zaključila je Vanina Siuc.
