Posjetite li u večernjim satima ponedjeljka ili četvrtka bazene Cerine, sigurno ćete na ulazu, odmah lijevo u kafiću, ugledati dva spojena stola spremna da oko njih svoje mjesto poput prave družine zauzmu podravski vaterpolisti. Da, vaterpolo u Koprivnici, još od 2007., dok su sami bazeni otvoreni godinu ranije. Tako je bilo bar dok ova korona nije zaposjela cijelo naše društvo i zatvorila nas u četiri zida. Ali sigurno je da će tako biti i kad se sve vrati u normalu. Razgovor je obavljen kad nas koronavirus još nije ograničio.
– Najvažnije je druženje – poentira Ivica Potroško, predsjednik neprofitne sportske udruge Pirane.
Njihova povijest duga je 13 godina, što je šokiralo i Potroška koji se, otkrio nam je, kopajući po prošlosti pripremio za razgovor. Isprva su postojale dvije ekipe – Stari Kleni i, dakle, Pirane. No, osipanje broja članova primoralo ih je na spajanje, pa su tako od 2013. godine prepoznatljivi po nazivu vodenog predatora. Žive od vlastite članarine i sponzorstva, a nedavno su kupili mreže za golove, kapice, kupače gaće, lopte i trenirke. Prema popisu s posljednje skupštine broje 38 članova od kojih uvijek, ali baš uvijek, 15-20 dođe na termin. Većina je u četvrtom i petom desetljeću života. Točnije, najmlađi vaterpolist ima 15, a najstariji čak 67 godina. Skupinu entuzijasta čine bivši sportaši čiji zglobovi, jednostavno, protekom vremena više nisu mogli trpjeti pritisak tvrdih, nogometnih ili košarkaških terena.
– Ne biste vjerovali, desetak nas je od prvoga dana. Ostali se izmjenjuju, jedni dođu, drugi odu. Na knap nas je preko ljeta, ali nikada nismo odgodili termin – tvrdi Potroško koji je na dan našeg razgovora bio bolestan zbog čega je obnašao sudačku ulogu.
I dok se oko stola okupljaju izmorene Pirane, naručujući razna pića, saznajemo kako im se nedavno priključio bivši član Vaterpolo kluba Primorje iz Rijeke. Dojam je kako je prepoznao njihovu želju i volju za bavljenjem najodlikovanijim sportom Hrvatske. Koji su, doduše, isprva jedva prakticirali. Nisu znali ni mogli primiti loptu, otplivati dvaput gore-dolje ili se zadržati iznad vode što je podcijenjeno teško.
– Dvostruko smo bolji nego na početku. Ponekad se čini kao da nismo iz Podravine – siguran je.
Iako im vaterpolo služi kao anti-stres terapija nakon napornog dana, igra se vrlo čvrsto. Karakteristično je to za sport koji u sukobu napada i obrane prerasta u hrvanje u vodi. O tome koliko ozbiljno shvaćaju termin govori da su svojevremeno vodili evidenciju rezultata koji su, isprva, glasili npr. 18-2. Napretkom su stigli do realnih ishoda poput 12-11, čemu je kumovala i odluka o odabiru al pari timova.
– Da smo na čvrstom, možda bismo se i potukli. Misliš li igrati kao tetka, bolje nemoj dolaziti – šali se Potroško.
Igrajući po sat vremena u komadu, bez četvrtina, stigli su na pomalo neočekivano visoku razinu osvrnemo li se na ishodišnu točku. Odluka o sudjelovanju na turnirima ili revijalnim utakmicama poput one u sklopu HVAL lige bila je logičan slijed. Najjače snage upale su sredinom veljače u sastav koji se suprotstavio amaterskoj selekciji HVAL-a, i koji je istu savladao 9-7! Željeli su vidjeti kakvi su i što mogu, priča nam Potroško.
– Istina i Bog, bili su veterani s nekoliko mladih. Ali znaju igrati. A ja sam se učio u potoku Gliboki – prisjeća se predsjednik.
Ambicije im nisu osobito velike. Njegovati tradiciju, družiti se, baviti sportom i paziti na zdravlje. Želite li se pridružiti, ne morate nikoga zvati. Jer, budite sigurni, ponedjeljkom i četvrtkom Pirane su u vodi.
