Kuća simpatične Une Čulić zamirisala nam je već na pragu, a kada smo vidjeli što nam je pripremila, znali smo i zašto.
– Tu je ječmeni ljutak koji sadrži ječam, dinstane crvene i zelene paprike, ljutu papriku, luk, ajvar, sol i papar. Jučer sam skuhala slanutak da pripremim namaz, a umiješala sam sol, papar, ružmarin i kadulju, sve sam izdinstala na poriluku, ohladila i izmiksala te dodala maslinovo ulje. . Za faširance sam kombinirala luk, češnjak, zelenu leću, špinat, chia sjemenke, sol, papar te krušne mrvice i to sam ispekla na ulju. Za drugu vrstu faširanca upotrijebila sam amarant, odnosno žitaricu punu bjelančevina, kelj, luk, češnjak, chia sjemenke, sol i papar. Različite smjese za faširance najčešće slažem i pečem u obliku polpeta, ćevapčića ili kuglica. Ispekla sam sada i tofu, odnosno sir od soje što inače nemam naviku pripremati, no kad ljudi prestanu jesti meso, najčešće ga zamjenjuju sojom. Od salate sam pripremila sezonsko kiselo zelje s češnjakom i bučinim uljem – temeljito nam je objasnila.
Istaknula je da jako voli luk i češnjak pa ga gotovo svugdje koristi.
Vegetarijanka je 12 godina, od prvog razreda srednje škole, a hrana bez mesa proteže se kroz cijeli njezin život. Naime, njena je mama vegetarijanka te je pripremala i takva jela. No, naglašava da nikada nije bila ljubitelj mesa, uvijek bi ga pojela malo, a više povrća i salate.
– Sve je počelo kada sam pročitala knjigu Kako biti, postati i ostati vegetarijanac ili vegan. Sasvim sam slučajno naišla na tu knjigu. Tada sam se prvi put susrela s činjenicama industrijskog uzgoja životinja koje su bile brutalne. To su kao logori u kojima se muče životinje. Te industrije nisu uopće humane te se životinje prije same smrti dugo napate različitim maltretiranjima kao vađenje kljuna, omamljivanje strujnim udarima itd. Sjećam se da sam plakala čitajući knjigu. Ridala sam. Samoj sam sebi rekla da ne želim sudjelovati u tome i doslovno je preko noći donesena odluka da ne jedem meso – ispričala je Una o počecima.
Prilagodba na hranu bez mesa nije joj teško pala samom činjenicom da joj je mama kuhala istu. Kaže, i da nije, njezina odluka bila je čvrsta i svejedno ne bi jela meso. Sama je krenula kuhati na prvoj godini fakulteta, a danas sprema prave vegetarijanske specijalitete.
– Prve dvije godine znao mi je zamirisati roštilj i to me konkretno privlačio miris ćevapa. Ali samoj sam sebi rekla da to ne želim pojesti i suzdržala sam se. To se dogodilo u dva, tri navrata – rekla je ona.
Kaže kako ju baka i dan danas pita hoće li pojesti malo salamice.
– Prije no što sam pročitala knjigu najviše sam voljela jesti pohano meso, ali nakon knjige počelo mi je smrdjeti i gaditi se na mentalnoj razini – objasnila je Una.
Dodaju da ju prijateljice podržavaju od prvoga dana, ali muškoj ekipi je bila uvijek na tapeti.
– Znali su me ispitivati jedem li za ručak travu te su mi govorili da dođem k njima pokositi i pojesti travu. Kada bih upoznavala novu ekipu iste fore sam slušala stalno, ali nikad nitko nije bio zločest – kroz smijeh kaže ona.
Na samim počecima, kada bi išla u goste prilagodila bi se. Kaže kako je jela priloge i salate, a sada kada ljudi manje više znaju, uvijek joj posebno pripreme nešto.
– Da istog trena svi prestanu jesti meso nastao bi problem sa svim životinjama koje su u uzgoju. Za to sam da se sustavno promijeni prehrambena industrija, ali tada netko ne bi zarađivao, jedno povlači drugo – razočarano je rekla.
Kaže kako smatra da se može doslovno živjeti od vode i sunca, a ne isključuje mogućnost da prestane jesti i biljke.
– Smatram da je vegetarijanska hrana zdravija, ali sve je to relativno. Najbolje je imati svoj vrt i voćnjak ili kupovati od bakice s placa. Osobno, povrće kupujem od bakica čiji proizvodi su provjerene kvalitete. Najveći mit je da u hrani koju jedem nema bjelančevina jer mahunarke i žitarice su ih pune, što je i dokazano – konstatirala je.
Istiće da se meso itekako može zamijeniti drugim namirnicama.
– Meso nadomještam kombiniranjem mahunarki, žitarica i lisnatog povrća. Ljudi ne znaju da postoji hrana puna bjelančevina jer se ne educiraju, a ne bih ni ja znala da nisam u tome – rekla je.
Hrana nije skupa, kaže ona, ako se kupuje pojedinačno na tržnici ili u dućanu.
– Gotovi vegetarijanski proizvodi poput vegetarijanskih kobasica u dućanima su jako skupi. Ali sve te gotove „vege“ proizvode možeš doma složiti sam pa ispadne jeftinije, finije i zdravije. – zaključila je.
Osnovne namirnice koje kupuje su ječam, riža, leća, proso, bulgur, amarant, slanutak i svakojako povrće, zelje i salate.
Kada sprema ručak za obitelj najčešće provede oko sat i pol u kuhinji, što je standardno. Jedan od njezinih menija za ručak je juha od tikve, krpice sa zeljem, faširanci od kelja, bulgura i zobenih pahuljica te salata od rikole.
Za kraj je rekla da je u redu ako netko ima potrebu jesti meso, kao i da ga ne jede ako ne želi. No, smatra da bi se ljudi trebali educirati od kuda dolazi meso koje jedu jer je danas puno hormona, antibiotika i raznih aditiva.
– Treba nam svima malo više svjesnosti. Hrana je direktno povezana sa zdravljem. Promijeniti prehranu je prvi korak – poručila je Una.
