Velimir Kraljić iz Carevdara 20 se godina bavio uzgojem borova. Iako je to znalo biti profitabilno, pogotovo približavanjem Božića, šteta koju su nanosile divlje životinje u njegovim nasadima bila je prevelika – oko 10 posto biljaka svaki je put bilo upropašteno. Tražeći neki način na koji bi mogao iskoristiti zemlju koja mu je dotad bila zanemarena, počeo je istraživati i druge biljne vrste i tako nabasao na nešto novo i uzbudljivo – paulovniju.
Paulovnija je biljna vrsta podrijetlom iz Kine, koja se odlikuje zaista zadivljujućim svojstvima. Naime, u idealnim uvjetima može izrasti i pet do šest metara godišnje, a praktički je cijelo stablo iskoristivo, od debla pa do lišća. S tim je dobro upoznat i Kraljić, koji ima oko 700 paulovnija različite starosti na otprilike hektar površine.
– O paulovniji sam čuo od jednog prijatelja, počeo sam istraživati na internetu, malo sam se pozabavio time. Iz čiste znatiželje kupio sam sjeme koje sam posadio i uzgojio sadnice. Imam livade koje moram kositi i održavati, a nemam stoku niti ikakve životinje, tako da sam ih posadio na njima i tako krenuo – prisjeća se on.
Njegove najstarije paulovnije danas imaju tri godine i dosežu do impresivne visine od četiri do pet metara. Vrlo su otporne na vremenske uvjete, mraz i nametnike, a ni divlje svinje im se ne žele približiti i oštetiti ih, kao što to vole njegovim borovima. Rast i razvoj biljke uvelike ovisi o dovoljnoj količini vode koju dobiva.
– Treba dobro zalijevati, ona voli vlažno tlo, ali ipak ne močvarno. Ne odgovara joj ni teška ilovača. Idealno bi bilo navodnjavanje kap na kap, ali to je za mene prevelika investicija. Treba joj mjesto puno sunca, naša klima joj odgovara. Nakon godinu dana se reže kod korijena kako bi se on ojačao, što je potrebno zbog njene visine, i kako bi se ujednačio rast, to je obavezno. Treba si dati malo truda oko nje u prvoj i drugoj godini i zalijevati je kako bi opstala, a nakon toga je i sama vrlo otporna i korijen je sposoban i sam povući vodu – objašnjava nam Kraljić potrebne uvjete.
Paulovnija je vrlo svestrana; može se koristiti za ogrjev, sade se drvoredi u gradovima, njeno cvijeće vrlo je dekorativno, široko lišće je odlično za stočnu hranu i za debelu hladovinu tijekom ljetnih dana, a od nje se izrađuje i namještaj zahvaljujući izuzetnoj elastičnosti i čvrstoći.
To, ali i brzinu rasta, ilustrira i kineski običaj prema kojemu se paulovnija posadi kada se u obitelji rodi žensko dijete, a za 20 godina se za vjenčanje tog djeteta od debla izrađuje namještaj za kuću. Na zapadu se za kubik paulovnije može dobiti i do 7000 kuna, no Hrvatska je još miljama od takve situacije.
– Htio sam danas-sutra dobiti drvo za ogrjev, s obzirom da je do njega sve teže doći, a paulovnija brzo gubi vlagu i odlična je za to. Naravno, ako se ukaže prilika za eksploataciju i prodaju, i to je dobrodošlo. Problem je što kod nas još nema tržišta za to niti formirane cijene, a ni država nije prepoznala u vidu nekih poticaja. Sve je još u povojima, nitko još ni nema trupac iz kojega bi se moglo izvući prava građa. Prema literaturi, potrebno je oko 10 godina da bi izrasla toliko da ima kubik mase – kaže Kraljić.
Osim svojih nasada, posadio je i dvije paulovnije uz mali ribnjak, gdje ih lakše može zalijevati. Rezultat je očit, zadivljujuć i pomalo zastrašujuć – jedno od stabala počelo je rasti “od nule” u lipnju prošle godine i za nepunih 10 mjeseci dosegla je visinu respektabilnog košarkaškog centra. I to dva puta. Potencijal takve biljke zaista je izniman, zbog čega je još veća šteta što se u našim krajevima još nije probudio pravi interes za nju.
