Anica Čuraj početkom veljače proslavila je 80 rođendan. Točno mjesec dana nakon toga sa stola njene blagovaonice pomogli smo joj ukloniti 80 osušenih ruža. Rođendanski buket bio je poklon prijateljice s druge strane kugle zemaljske.
Aktivna proslava 80-tog rođendana
Proslava ovog okruglog rođendana baš poput cijelog Aničinog života prošao je aktivno. Kćeri su je tim povodom iznenadile i priredile joj izlet u Trakošćan, a posebno ju je obradovao album fotografija s pridruženim im tekstova u čiju su izradu uključile brojne Aničine prijatelje i članove obitelji.
No iako godine iza nje nisu male, ona im ne pridaje pažnju, a na njenoj energičnosti i rastezljivosti pozavide joj i mlađe kolegice.
Na aerobic ide 28 godina, svaki dan!
Ova vitalna gospođa sate aerobica polazi nevjerojatnih 28 godina i to čak šest puta tjedno, a ponekad ostane i po dva sata. Od 2014. godine pohađa i jogu, ali to nije sve!
Ona tijekom sezone, koju otvara i zatvara, gotovo svaki dan prepliva Šodericu. Da, dobro ste pročitali, no daleko do toga da su to sve aktivnosti s kojima se simpatična Anica bavi.
S njom smo bili tijekom sata aerobica kod njene dugogodišnje trenerice Ana Marije Petak i doslovno ostali bez teksta, ali i daha. Nju je nemoguće pratiti samo pogledom, a kamoli vježbama. Trbušnjaci, leđnjaci, joga poze, steper, sklekovi, utezi, pilates lopta, ma ona može sve! Prava super baka!
– Ona je moja snaga, uzor i utočište – opisuje svoju majku kćerka Nataša na prvim stranicama albuma.
Kad je radila, nije imala vremena za sebe
A kako je sve počelo. Anica je svoj radni vijek provela na malo drugačiji, rekli bismo, ležerniji način. Radila je u Podravki, u sektoru Nabave pa je zbog poslovnih obaveza dosta putovala. Brinula je o dvoje djece, njihovom učenju, kontrolirala jesu li zadaće napisane, kući i hrpi svakodnevnih obaveza i bez suzdržavanja priznaje da nije imala vremena za sebe.
Radni vijek je prošao, a Anica je 1997. otišla u mirovinu i tad je odlučila da je vrijeme da stane na loptu.
– Sve sam svoje obaveze odradila, djeca su odrasla, kćerke su završile škole i zaposlile se, a ja sam shvatila da moram ostati zdrava kako ne bi ovisila o nikome. Razmišljala sam što ću i kamo, prijateljica me nagovarala na planinarenje, ali nekako mi je s obzirom da sam se zbog radnih obaveza znala satima voziti u automobilu od točke A do točke B bilo nepojmljivo da se opet vozim kilometrima do neke lokacije da bi se popela na nekakvo brdo. Ipak, prijateljica je bila uporna i uvjerila me da to nije isto. Upisala sam se prvo u zagrebačko planinarsko društvo Pliva, a onda u naše lokalno Bilo – priča Anica.
Suprug za svog života nije dijelio njenu ljubav prema putovanjima pa je putovala u društvu prijateljica, a kad nije bilo društva i sama.
S planinarima je obišla gotovo cijelu Europu
Pandemija koronavirusa prošle je godine Anicu zaustavila u njenim planinarskim pohodima.
– Nisam nigdje išla jer se grupno ne ide. Idu mladi, ali svojim autima. Ne želim se s njima gurati jer ne mogu pratiti njihov tempo pa onda čekam da se sve ponovo vrati u normalu – objašnjava ova vitalna 80-godišnjakinja koja redovito održava svoju fizičku kondiciju.
S planinarima je obišla gotovo cijelu Europu, jedino gdje nije bila su skandinavske zemlje i Biokovo, koje će kako sada stvari stoje ostati neispunjena želja. Obišla je Anica nakon smrti supruga i Indiju ne bi li upoznala kraj koji je on s velikim zanimanjem godinama posjećivao.
Osim planinarskih pohoda, velika Aničina ljubav je i plivanje.
U Šoderici je kao riba u moru, a mlađima poručuje da brinu o sebi
Mnogi je znaju kao plivačicu koja najdulje pliva na podravskom moru Šoderici. O tome svjedoče i rečenice zapisane u prigodnom rođendanskom albumu gdje ju unuka opisuje kao neustrašivu, zabavnu, super baku dok nećak na spomen tetinog imena navodi da je ona sinonim za akciju, a istovremeno i žena zmaj.
Svoju dobru formu Anica održava na aerobiku s kojim je počela sredinom 90-tih i od tada nije stala. Mijenjala su se imena trenera i obrta za vježbanje, kao i lokacije prostora u kojima se vježbalo, ali Anica je konstanta. Bilo je perioda kad je sate aerobika pohađala šest dana u tjednu, ponedjeljak, srijedu i petak s jednom grupom, utorkom, četvrtkom i subotom s drugom. I s tim je krenula otkako se umirovila. Danas mlađim generacijama poručuje da treba na vrijeme početi brinuti o sebi.
– Dok sam radila nisam vježbala redovito, Podravka nam je osigurala jednom tjedno termin u Gimnaziji pa smo znali ići u Drnje u školu gdje bi isto vježbale, no teško je sve bilo uskladiti s poslovnim obavezama – kaže ova vitalna 80-godišnjakinja.
O
d 2014. krenula je i na jogu koja joj je ispočetka izgledala usporeno, ali danas, otkriva, ima osjećaj da je s tim vježbama daleko više napredovala.
Zbog pandemije vježbanja nije bilo, no Anica je pronašla načina da ostane u formi i to uz pomoć gradskih bazena Cerine gdje je redovito odrađivala svoje kilometre plivanja, no najavljuje kako će s prvim lijepim danom krenuti na Šodericu gdje uvijek otvara i zatvara kupališnu sezonu.
– Na Šoderici je uvijek ugodno, atmosfera je drugačija nego u gradu, uvijek pirka vjetrić i savršena je za popodnevni odmor. Ljudi nisu svjesni ni činjenice kakve dobrobiti im se sve pružaju na gradskim bazenima, a koristi ih vrlo malo domaćih ljudi dok ih posjećuju ljudi iz Varaždina, Bjelovara, Virovitice…
Svoju kondiciju za pandemije koronavirusa održavala je i dugim šetnjama, a ponovnu mogućnost za vježbanje aerobika u grupi jedva je dočekala.
Svaki dan počinje s pet tibetanaca
– U kondiciji sam bez obzira na sve, prilagodila sam si sve, pa i prehranu. Kad sam radila, išla bih na poslovne ručkove, jelo nije bilo redovito, jela sam kad sam stigla i što sam stigla. Sad si skuham svaki dan, jedem puno voća i povrća – otkriva nam Anica koja s nestrpljenjem očekuje povratak života u normalu kako bi mogla krenuti u nove avanture izvan granica naše županije.
Za kraj nam otkriva svoj recept.
– Vježbam, zdravo živim, vesela sam osoba, nema kod mene negative. Volim cvijeće, živim s prirodom. Pušila nisam nikad, znam reći da su mi cigarete jedina mana koje nemam. Alkohol konzumiram samo u prigodama, primjerice poslije aerobika nekad sam znala sam s curama otići na čašu piva, ali to je to. Imam puno prijatelja i poznanika i gdje god dođem bez obzira na godine, ne osjećam se kao višak. Najbitnije je osvijestiti da čovjek sam sebi mora biti na prvom mjestu, a ne se oslanjati na nekog oko sebe – rekla nam je na kraju priču zaključila Lincolnovim citatom: Nije važno koliko je godina u tvom životu, nego koliko je života u tvojim godinama.
