Postati vlasnikom psa nije šala, trenutni hir. Prije obogaćivanja obiteljske zajednice novim članom, morate razmisliti imate li adekvatne uvjete, možete li voditi brigu o, kako se kaže, čovjekovu najboljem prijatelju. U konačnici, morate biti sigurni da želite izdvajati vrijeme i novac. Jer, pas nije igračka, kao ni ostale životinje.
– Nakon deset godina u azilu, jako dobro prepoznajem udomitelje koji zaista žele životinju – siguran je Ratimir Juršetić, dr. med. vet. i voditelj Skloništa za životinje Ottova kućica smještenog u Peterancu, u blizini Koprivnice.
Njihovo sklonište trenutno broji stotinjak pasa. Maksimalan kapacitet je 120. No, isti će biti povećan na 160 kada se zaključi izgradnja novih prostora. Dakako, cilj je spasiti psa, pronaći mu novu zajednicu. Stoga se Juršetić nada kako do maksimalnog popunjenja kapaciteta neće doći, već priželjkuje smanjenje brojki. No, dok se ne pojavi dobra duša, osoba željna četveronožnoga prijatelja, u Ottovoj će kućici imati sigurno okruženje, tvrdi voditelj, dodajući kako i nakon udomljavanja imaju pravo provjeriti ima li pas sve što je potrebno. Svega se jednom dogodilo da su morali posegnuti za oduzimanjem i vraćanjem psa u sklonište.
– Spašavamo ih, zaista. Bude li pas dugo na ulici, sigurno će završiti pod automobilom ili nanijeti neku štetu – kaže.
Žuta labradorica, Astro, Oliver i Gita od prošle godine traže novi dom, pomozite im!
Prisjećajući se, Juršetić govori kako je Koprivnica imala problema s čoporima napuštenih pasa. Unatrag desetak godina, stanje se, prema njemu – kako na gradskim ulicama, tako i u općinama diljem županije – popravilo.
– Redovno nadziremo i zbrinjavamo pse. Prvo se napravi identifikacija životinje koja deset dana mora biti u karanteni zbog zdravstvenog stanja, nakon toga pas se smješta u prostore s ostalim psima, vodeći brigu o tome kako će se prilagoditi. Ako ima čip, tada zovemo vlasnika. Ako, pak, nema, čipiramo ga, cijepimo i čistimo od parazita. Istekom karantene, pas ide na obaveznu sterilizaciju ili kastraciju. S njime glede tjeranja i posljedičnih bolesti neće biti problema. Puno je povratnih informacija od udomitelja kako su jako zadovoljni i ponašanjem, ali i srećom koju su im pružili udomljeni psi iz Ottove kućice – priča nam Juršetić.
Premda, u prosjeku, psi novoga udomitelja iščekuju četiri mjeseca, Ottova kućica ima i stare stanovnike. Svoj dom, tako, od 2019. godine traže četiri predivna psa. Prva je žuta, dugodlaka labradorica pronađena u ožujku prošle godine, u Križevcima. Iz prigorskoga grada stigla je i “cura” Astro, crni križanac. Slijedi Oliver, mješanac bijelih prsa i capa, koji je u travnju lutao Miklinovcem, a otada traži ljudskoga prijatelja koji bi ga odveo kući. Četvrta je crna Gita iz Kunovec Brega, također mješanac, prepoznatljiva po skraćenom repu i bijelim prsima. Naravno, sklonište ima mnogo predivnih pasa. Ma, svi su! Ali, odlučite li se na udomljavanje, upitajte ondje zaposlene o ovome kvartetu, ipak zbilja dugo, predugo, čekaju.
– Eutanazija životinja više nije dozvoljena, psi u azilu ostaju do udomljenja ili prirodne smrti – napominje Juršetić, otkrivajući kako, iz njemu nepoznatog razloga, crni psi teže budu odabrani, što je suprotnom slučajevima malih štenaca u koje, malene i slatke, upire prstom sa željom udomljavanja.
A dok čekaju – nadamo se ne još dugo – bit će smješteni u novim objektima koji se upravo grade. Svaki će pas imati svojih šest kvadrata prostora, čak i više. Grupni boxovi s kućicama od izolacijskog materijala primat će po pet pasa čije će šape biti izložene podnome grijanju.
– Bit će moderno, lakše će se čistiti, dezinficirati i održavati. Psi nisu 24 sata zatvoreni u boxove, puštamo ih velik prostor azila – govori.
Juršetić: “Koprivnica je čist grad.”
Četvero zaposlenih u Ottovoj kućici svakodnevno, između ostaloga, podijeli 70 kilograma hrane. Mjesečno, otprilike, s područja Koprivnice zaprime 10-15 pasa, od kojih dio ima vlasnika. Gledajući sve jedinice lokalne samouprave – dakle, gotovo cijelu Koprivničko-križevačku županiju – riječ je od 30-35 pasa.
– Imamo dežurstva, Koprivnica je čist grad. Naša služba permanentno uklanja i leševe životinja. Nema opasnosti od širenja bolesti – ističe Juršetić.
Posla je, očigledno, puno. Razlog je to zašto se ne stignu uvijek igrati sa psima i zbog čega su im potrebni volonteri. Sada ih je dvoje. Volite li životinje, u ovome slučaju pse, i želite raditi s njima, javite se u Ottovu kućicu kako biste pomogli u njihovoj socijalizaciji.
https://www.facebook.com/epodravina/videos/610965533164867/
