Baka Katica Tkalec iz Kapele Podravske, mjesta u općini Veliki Bukovec, danas je proslavila svoj veliki 99. rođendan.
Rođena je 13. prosinca davne 1925. i ove se godine dogodilo da joj rođendan bude baš na petak 13., ali baki ovaj dan nikako nije bio nesretan.
Puna kuća, torta, darovi i čestitke, sve je na što baka Katica nije navikla, ali danas joj je to sve pripremljeno. Najviše zahvaljujući djelatnicima ludbreškog Crvenog križa, čija je štićenica, na čelu s ravnateljicom Mirjanom Jerbić. Oni su joj donijeli i darove: toplu deku, televizor i paket hrane, a možda ju je najviše iznenadila rođendanska torta.
Naime, zvuči pomalo nevjerojatno, no baki je to prva rođendanska torta u životu.
Slavljenica je sve svoje čestitare dočekala s osmijehom na licu. Za svoje godine vrlo vitalna, baka se prilično dobro kreće, dobro vidi, tek malo slabije čuje. Vrlo je komunikativna i vedra i nikad ne biste rekli da je danas zakoračila u svoju stotu godinu. Kod doktora, doznajemo od njene kćeri, nikad nije bila.
– Baš sam nedavno bila kod naše doktorice koja me pitala da što ćemo s bakom jer nema nikakve medicinske dokumentacije. Nikad nije bila bolesna – kazala je njena kći, jedino joj još živo dijete. Dodaje kako se njena majka stvarno jako mučila da bi nešto stekla, a usput rađala i podizala djecu te se brinula o suprugovim roditeljima, koje je dohranila.
Kada baku pitate kakav joj je bio život, reći će: rad, trud, muka i žrtva. Samo je to baki pripalo u životu prožetom teškim radom na zemlji i velikom žrtvom da bi nešto stekla, a upravo to i navodi kao recept za dugovječnost.
– Kad sam tu došla, nismo imali ni kravu ni tele. Hodala sam brati kukuruz cijelu jesen, a nadnica je bila osam dinara. Za to nisam mogla kupiti ni kravu ni tele. Uz malu pomoć nekako sam se snašla i kupila tele koje je koštalo 1300 dinara. Od tog teleta sam došla do krave kaj sam imala s kim orati zemlju – ispričala nam je slavljenica kako je došla do svog prvog blaga, a onda i nešto o svom životu.
– U životu sam imala samo loših iznenađenja. Samo radi i radi i nikad nisi slobodan. Morala sam orati, gnoja voziti, pšenicu kositi. Muž je pak radio kod čovjeka koji je imao vršalicu kako bi mu platio to što je nama vršio pšenicu. Za to je cijelu godinu morao služiti – ispričala je baka Katica o nezamislivom siromaštvu u kojem je živjela.
Radilo se i nedjeljom, vezao se vinograd i radili lakši poslovi oko zemlje.
– Kad mi je bilo najteže? Uvijek. Nikad mi nije bilo dobro. I sve države koje sam doživjela nisu mi bile neka razlika. Meni je uvijek bilo jednako loše. Još i gore kad sam dobila djecu. Njih sam morala vući sa sobom na polje. Morala sam se o svemu brinuti: kaj bu krava jela, kaj bu svinja jela, a i kaj bumo mi jeli – rekla je.
Baka Katica rodila je troje djece, dva sina i kćer, no samo je kći živa. Živi sa snahom, a o njima se brinu djelatnici Crvenog križa. Svaki drugi dan obilazi ih gerontodomaćica Danica Blagaj koja za svoju štićenicu ima samo riječi hvale.
– Iznenadila sam se kada sam je vidjela jer baka sjajno izgleda za svoje godine, a dočekala me raširenih ruku. Svaki put jedva čeka da dođem. Baka traži dosta razgovora i druženja. Osim toga, moj je posao da joj očistim kuću, naložim peć i pomognem oko svakodnevnih poslova – objasnila je Danica.
Za kraj smo slavljenicu pitali koja joj je najveća želja za rođendan.
– Ništa. Nisam naučena imati želje – rekla je Katica Tkalec.
