Danas mi je najsretniji dan u životu, nemate pojma koliko sam sretna kad vas sve vidim na okupu – ponavljala je majka, baka i prabaka Marija Kos na proslavi svojeg 90. rođendana u svom domu u Drnju.
Mica, kako ju svi zovu, živi sa svojom kćerkom Brankom (71) i zajedno rade sve kućanske poslove, obrađuju vrt, kuhaju, hrane kokoši, ali i čuvaju praunuke.
Mica najviše voli raditi u vrtu i jesti domaće
– Ja dobro ne čujem, a Branka slabo vidi, ali zajedno mi sve možemo. Svaki dan skuham, imamo sve domaće, a onda obožavam ići u vrt, to me ispunjava i u tome uživam. Ništa ne špricamo, sve je prirodno i to najviše volimo – priča nam ona.
Mica i Branka, uz pomoć ženskog dijela obitelji, od jutra su spremale ručak za svoju obitelj, njih 20, od čega čak devet praunučadi.
– Sad imam njih devet i 90 godina, kad bih dobila još jedno, onda bi doživjela i stotu – smije se ona.
Kaže kako zna da bi trebala malo usporiti jer ju je počeo mučiti tlak.
– Ali kad ne stignem, tolko je toga za napraviti – priča nam neumorna Mica.
Ona i kćer Branka kupile su zemlju kraj kuće gdje sada imaju veliki vrt.
– Došao nam je zet srušiti drva oraha, a mi smo s motorkom same sve rezale, pilile, sve tačkale i raspravile. Ljudi su se čudili dok su nas vidli. Ali zato sad imamo vrt u kojem svaki dan radimo i imamo sve kaj nam treba – priča nam Branka.
Navek smo bili bokčija i samo smo šparali
Kad pitamo baku Micu koje ja tajna njene dugovječnosti, kaže nam da ne zna, ali da je uvijek bila bokčija i cijeli je život samo šparala.
– Bila sam kaj siroče, roditelji su se rastali kad sam imala pet godina i svako je otišao na svoju stranu. Mene je uzela teca, mamina sestra, preveč me mela rad i tam sam služila, delala sve kaj treba, prala suđe, išla u dućan… S 15 godina sam se zaposlila na šljunčari gdje sam tovarila šodra i cementa s kamiona. Tamo sam upoznala muža, Zvonimira, za kojeg sam se s 18 godina udala – kazuje nam ona svoju životnu priču.
Bili su podstanari i teško živjeli te su štedjeli da bi si mogli priuštiti nešto svoje.
– Nismo imali ni krevete, spavali smo na luščinju od kuruze i tek smo za par godina dali si napraviti krevet, a onda smo ovdje kupili staru, zemljanu hižicu koju smo srušili. Deda je onda dignul kredita kaj smo ovu napravili. Grdi je to bil život – prisjeća se ona.
Krumpir je, kaže, dinstala na vodi jer su jednom mjesečno u trgovini na bonove, odnosno kako su to zvali, točkice, dobili kilu brašna, šećera i masti i to je trebalo rasporediti za cijeli mjesec.
Eh, da mi se vrnuti u osamdesete
Baka Mica i Zvonimir imaju dvoje djece, Branku i Ivicu.
Zvonimir je preminuo je 87. godini života, a također je do zadnjeg radio i nije ni sekunde mirovao.
– Zove mene deda da mu je grdo samome i da dojdem k njemu. Svi ste vi mladi, u najljepšim godinama, eh da je meni vrnuti se u osamdesete – smije se baka Mica.
Kaže da najviše voli jesti špek, a ujutro mlijeko i domaći sir, dok povremeno popije čašu bijelog vina ili orehovca kojeg sama sprema pa je možda u tome, a i u praunučadi, njena životna snaga.
