Iako joj je tek 10 godina, mlada Križevčanka Iva Sokač vrhunska je plesačica, što je potvrdila i na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Poljskoj, gdje je ukupno osvojila šesto mjesto.
U kategorijama Jive i Rumba osvojila je šesto mjesto, dok se u plesnoj kategoriji Samba izborila za osmo. Iva nije tu stala, u kategoriji Latin show osvojila je 10. mjesto, u Paso doble 12., a u plesnoj kategoriji Cha cha cha 13. mjesto. Zahvaljujući svemu tome, danas nosi titulu jedne od najboljih svjetskih plesačica u latino-američkim plesovima.
Iva je prvi put uz zvukove glazbe zaplesala s tri, a plesom se počela baviti s pet godina. Ako biste pitali njezine roditelje od kud Ivi ljubav i volja za ovim hobijem, ali i od kud joj talent, onda biste se nasmijali kad biste čuli da od tate Sashe Josipa sigurno nije, pošto on, kako sam kaže, ima dvije lijeve noge.
Njezina majka Ana imala je kratki izlet u svijet plesa. Kao osnovnoškolka je oko pola godine trenirala ples, ali bilo je to nedovoljno da bi Iva od nje “pokupila” ljubav prema plesu. Kad smo ovu djevojčicu posjetili kod kuće i pitali je što ju je potaknulo da zapleše, rekla nam je da joj se svidjela glazba. Sa šest godina Iva je već osvojila prvu nagradu.
– Upisala sam se u Plesni centar Ritam Križevci i imala veliku tremu ispočetka, ali dok sam se prilagodila bilo mi je sve lakše. Rekla sam im da želim plesati latino-američke plesove pa me učitelj i naučio. Sviđali su mi se pokreti, haljine koje su nosile plesačice, sve mi je to bilo zabavno – rekla nam je Iva na samom početku i prisjetila se kako je na svom prvom natjecanju imala crni bodi i ljubičasti šos.
Kada su je roditelji upisali u plesnu školu rekli su nam kako apsolutno nisu imali nikakva očekivanja, samo su željeli da uživa.
– Ona je meni već s dvije godine pokazala da ima pokrete koje nisam vidjela kod drugih djevojčica. Nekako je to sve krenulo spontano. Prvo je krenula na gimnastiku u Dugo Selo, ali kako smo stalno slušali kod kuće glazbu, pogotovo MTV, tako je ona sve to upijala. I tada smo je odlučili upisati u plesni studio, ali bez ikakvog očekivanja. Bilo mi je bitno da se druži i da stekne samopouzdanje, a ostalo što je nastalo i što je ostvarila nakon toga je samo povijest – rekla je mama Ana.
Iva uz latino-američke plesove trenira i MTV ples. Plesni stil MTV nije strogo definiran pa mu se nazivi razlikuju od jednog plesnog studija do drugog. Možete ga pronaći pod imenima Commercial, MTV dance, MTV Street dance, Urban Fusion dance i slično. Radi se o izrazito dinamičnom plesnom stilu gdje naglasak nije toliko na tehnici koliko na energiji i slobodi izvođenja pri kombiniranju različitih stilova i ženstvenih elemenata.
Inače, Iva tri puta tjedno trenira latino-američke plesove, osim kad je natjecanje u pitanju, onda trenira svaki dan. Što se tiče MTV plesa, treninge ima dva puta tjedno.
– U latino plesu više radi mozak, bitna je tehnika, a u MTV-u se ona ispuca. Čak smo joj predložili da uzme pauzu od MTV plesa, jer gubila je snagu, a za latino ples treba biti koncentriran, ali nam je rekla ‘ispišite me i ja ću sve prestati’ – prisjeća se majka Ana.
Ne mogu Ivini roditelji pobrojati koliko je nastupa Iva imala dosad, nakupilo ih se mnogo od njezine šeste godine kada se počela natjecati, a nakupilo se samim time i mnoštvo medalja. Zasluge za sve Ivine medalje odlaze njezinu učitelju Siniši Kraševcu i trenerici Kristini Đukić.
– Što Siniša misli da je najbolje za Ivin razvoj mi prihvaćamo, izvrstan je učitelj i pedagog i vjerujemo mu – rekao je Ivin tata, Sasha Josip.
S druge strane, Iva nam govori kako je uz svog učitelja naučila što je odgovornost i koliko je bitno dobro organizirati svoje vrijeme.
– Kad imam puno zadaće u školi onda moram sve to dobro uskladiti s plesom da mi ništa ne pati. Naučio me da ne smijem pokleknuti, ako fulam koreografiju da samo nastavim, da nemam tremu. Naučio me improvizaciji, stekla sam samopouzdanje. Naučila sam se koncentraciji, moram sve brojati u glavi, svaki korak trebam brojati – rekla nam je Iva.
Njezini roditelji nam sa smiješkom domeću kako je Iva tip djevojčice koji ne zna što bi radila sa sobom kada je dva tjedna na praznicima.
– Ona mora imati raspored, takvo je dijete. Kad nema trening izgubljena je i ne zna što bi sa sobom. Ona je mali stroj! Prije natjecanja je uvijek pitamo je li joj naporno, želi li stvarno ići. Uvijek nam kaže da želi. S pet ili šest godina imala je tremu na nastupima, sad ju puca adrenalin. Kad dođe kući poslije natjecanja onda je dosta osjećajna i često dođe do jednog vida emocionalnog pražnjenja – kažu roditelji.
Iva nam je pak rekla kako je takvih situacija sve manje i kako nakon svjetskog prvenstva nije imala takvu reakciju.
– Navikla sam se na sve to. Plesala sam 11 sati u komadu, imala sam malo tremu, ali čokoladica i gumeni bomboni su me smirili. Čim sam čula muziku morala sam odmah plesati, nisam vidjela što se događa, jer cijelo vrijeme dok plešeš moraš gledati u žiri – kaže Iva.
Da bismo vam to pojasnili reći ćemo vam da je svjetsko natjecanje bilo po principu eliminacije. Iva je 11 sati u komadu, s pauzama od oko pola minute za popiti vodu ili prigristi snack, plesala razne plesove. Svaki put kad je glazba puštena ona je morala znati radi li se o sambi, rumbi, cha cha cha ili nekom drugom latino-američkom plesu.
– Ako curica ne zna koji je ples pušten, odmah je eliminirana iz natjecanja. Dok vi to vidite, ajme to je drugi svijet. Te djevojčice koje su među prvima na svijetu, one ne idu u školu. Imaju online nastavu, dnevno imaju po tri treninga. Naša Iva ima tri puta tjedno. Svi su ostali u čudu tamo kad su doznali da Iva ide u normalnu školu. Ja to od svog djeteta ne želim napraviti, one curice su kao strojevi. Meni je to strašno. Dok je Iva jela čokoladicu one su pile zdrave shakeove – kaže Ana.
Istina je takva, kaže nam Ivin otac, da se skoro sve curice koje su se tamo natjecale, školuju od kuće. Sve je online. Nema društva, nema prijatelja, kaže nam Sasha Josip i dodaje kako su neki klubovi iz Hrvatske bili zainteresirani da Iva dođe trenirati kod njih, ali kada je vidio u Poljskoj te male plesačice, shvatio je da su donijeli dobru odluku što je ostala u klubu u Križevcima.
– Curice su spavale po podovima od umora, to je jako brutalno za gledati. Meni kao roditelju sve je to prenaporno i samo sam se bojao da ne dehidrira, da mi se ne sruši. Te curice dolaze s trenerom, terapeutom koji ih masira, ja sam tamo bio sam. Išao je s nama i Ivin trener, ali on je ujedno sudio u drugoj dvorani. Želim da Iva ostane dijete, želim da se druži, da s prijateljicama izrađuje narukvice – nadovezao se Sasha.
Da bi se uopće plasirala na ovo svjetsko prvenstveno trebala je Iva imati barem 20 do 30 pobjeda na raznim natjecanjima i trebala je znati minimalno pet latinoameričkih plesova i druge vrste mix plesova. Jedan nastup poteže niz drugih faktora, nisu samo treninzi ti koji su naporni. Putovanja do natjecateljskog odredišta znaju trajati i po tri dana. A da bi je pripremili na to, često i sami znaju otputovati nekamo kada nema vikend natjecanja. Trenutno je u pripremama za drugo svjetsko prvenstvo koje će se održati u Skopju od strane drugog organizatora i to od 7. do 10. studenog.
– Bila sam u Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj gori, Sloveniji, Makedoniji i Poljskoj i svugdje sam pobijedila. Bila sam i u Hong Kongu, u Egiptu sam gledala trbušne plesačice, bila sam i u Italiji, Austriji, Njemačkoj… ali tamo nisam plesala – rekla nam je ova malena svjetska putnica.
Ako ste slučajno pomislili da Iva želi biti profesionalna plesačica kad odraste, onda se varate. Trenutno je njezin najdraži predmet priroda. Voli i povijest iako ju u četvrtom razredu službeno sad nema.
– Kada odrastem željela bih biti logoped, htjela sam biti i farmaceut, ali to me prošlo. Htjela bih biti trenerica plesa, ali to bi mi bio hobi. Plesati volim, to mi je zabava – rekla je Iva.
Ivu njezini roditelji od prvog dana uče da su joj oni ujedno i prijatelji i da im može bilo što reći. Zato je često ispituju je li dobro, uživa li, želi li i dalje plesati. Iva im iskreno i s osmijehom uvijek odgovara da želi.
– Svjesni smo da ona ovo obožava, ali i da mora nekad pustiti mozak na pašu. Ona ode s curama na druženje, hodaju po gradu, kupuju te perlice svoje pa izrađuju nakit. Nije svaki vikend takav da ima nastupe, danas na primjer ide k’ frendicama na spavanac pa k’ baki na druženje. Čeka je uskoro i ljetni kamp, a i s rukometašicama ide na pripreme. No Iva ne trenira rukomet već s njima vježba kako bi stekla kondiciju da bi mogla plesati – govore nam za kraj Ivini roditelji.
Dive se oni Ivi, dive se i mnogi drugi, jedna mala curica, po prirodi vesela i znatiželjna, uporna, hrabra i odvažna, kada dođe na pozornicu ili stane ispred nekoliko tisuća ljudi, ostaje i dalje curica, ali jasno je svima da će jednog dana izrasti u predivnu mladu damu kojoj će samo nebo biti granica.
Bravo Iva!
