Mislav Vizjak završio je šesti razred u Osnovnoj školi Antun Nemčić Gostovinski. Ovih dana svoj zasluženi odmor provodi kod kuće ili kod bake, čitajući novine, proučavajući globuse i karte, razmišljajući o geografiji i matematici, istovremeno se veseleći predmetima poput povijesti ili fizike koje će dobiti u narednoj školskoj godini.
Dnevne novine svaki dan uzme u ruke, a nema toga što ne pročita. Njegovi roditelji Neven i Maja često se znaju šaliti kako je Mislav taj koji njih uči što se događa u Hrvatskoj i svijetu.
– Obično pogledam sve naslove i pročitam ono kaj me zanima, ali zanima me svašta. Sport, politika, gospodarstvo, ne mogu reći da me nešto posebno zanima, ali hoću biti u toku sa svime – kaže nam Mislav na samom početku.
Obitelj Vizjak ugostila nas je u svom domu kako bismo upoznali Mislava koji godinu za godinom odlazi na državna natjecanja. Ove je školske godine ostvario zavidne uspjehe na svim natjecanjima na kojima je sudjelovao, a posebno treba izdvojiti državno Natjecanje iz matematike, na kojem je osvojio peto mjesto i državno Natjecanje iz geografije na kojem je zauzeo četvrto mjesto.
– Volim geografske karte i atlase, još prije škole sam ih počeo proučavati. Imao sam knjige koje sam čitao i gledao s tatom. Mama i tata su mi kupili globus i tako je nekako sve počelo. Pitanja su bila dosta teška ove godine, ali bilo je i nekih koje sam zeznuo. Nešto sam trebao pisati velikim slovima, a ja sam mislio da se radi o pridjevima i pisao malim slovima i to je bila greška i uzeli su mi bodove – kaže Mislav.
Mislavova baka bila je profesorica povijesti i zemljopisa.
– On u baki nađe sugovornika, ona je proputovala dosta svijeta i ona mu odgovara, uvijek je više volio razgovarati s odraslim osobama – kaže majka Maja, a Mislav dodaje kako i u školi ima prijatelje s kojima može pričati o svemu, tako da mu i životu ništa ne nedostaje.
Tata Neven nam domeće kako je već s godinu i pol Mislav znao sva slova, onda je počeo učiti brojke. S deset mjeseci je progovorio, nakon nekog vremena počeo je s ocem gledati i TV kalendar, a interes za upijanjem znanja je sve više i više rastao.
– Jednostavno je takav, kaj god smo mu ponudil on je samo uzimao, kaj god ga zanima on to proučava. Kaj ga ne zanima, e to neće ni pogledati. Proglašen je još u vrtiću potencijalno darovitim, bio je u skupini Lumenkići, a nakon prvog razreda osnovne škole su mu predložili da preskoči drugi razred, ali nismo bili za to, nismo željeli da preskače. U petom razredu je dobio nalaz da je darovit i da ima iznadprosječne sposobnosti – rekao je Neven.
Roditelji ga nisu željeli gurati, željeli su da bude dovoljno emocionalno zreo i upravo zato nisu bili za to da preskoči drugi razred osnovne škole, no Mislav je mislio ipak drugačije.
– Bilo mi je krivo, sjećam se toga. Bilo mi je dosta dosadno na satu u tom drugom razredu jer su većinom bile stvari koje sam ja znao – osvrnuo se Mislav.
Spomenuli smo kako tata Neven i mama Maja svakodnevno uče uz Mislava, a ponekad kad ne znaju odgovor na njegovo pitanje moraju otići i na Google.
– Svaki dan ja učim s njim, on se meni smije, ali ja sam kemičar po struci i uz njega stvarno svašta saznam. Ponosna sam na svoje dijete. Bilo da gledamo Milijunaša, Potjeru, ili kroz svakodnevni razgovor o aktualnim situacijama, svašta uz njega naučim – kaže Maja i dodaje da je Mislav prvi kojeg ide pitati nešto što ona sama ne zna.
Što se pak država ili najdražih kontinenata tiče, Mislav nema najdraži, ali htio bi posjetiti Pariz i vidjeti Eiffelov toranj.
– Spremamo se za Italiju, a dosad smo bili u Veneciji, Bavarskoj, Riminiju, San Marinu, Gardalandu, Slovenija, Mađarska, po Hrvatskoj smo bili – nabraja Mislav dok čeka svoj odlazak u Francusku.
S druge strane, imamo i matematiku koju naš mali sugovornik voli, a osim redovne nastave, vikendom odlazi i na dodatnu matematiku u Centar za izvrsnost u Varaždinu.
– Volim računati, najviše problemske zadatke. Shvatio sam da jako lako shvaćam, ne učim kod kuće ništa. Kaj se tiče drugih predmeta, tjelesni baš ne volim, engleski i likovni također, dosadni su mi, ostalo mi ide dobro. Ne zanima me baš sve, ali zapamtim ono kaj trebam – nasmijao se Mislav pojašnjavajući nam svoju ljubav prema određenim predmetima.
– Bio je jedan zadatak iz matematike koji je imao pet rješenja, ali nije pisalo da ih ima toliko. I Mislav je napisao jedno rješenje, dobio dva boda, a znamo da bi znao svih pet riješiti da je znao da se to traži – dodao je njegov otac.
– Mislav ne voli ništa na silu, ja ga moram nekad zamoliti da pročita knjigu za natjecanje jer ne može sve to čuti na nastavi. Lako pamti sve, a što ga zanima to brzo shvati. Ako baš nešto neće, onda ga ne tjeramo. Htio sam ja i s njim i s bratom Bornom igrati malo nogomet, ali njih to ne zanima i kaj ću ih tjerati. Borna voli umjetnost, on svira klavir i ide na natjecanja – kaže nam tata Neven.
Mama Maja govori nam na samom kraju da bi nju više brinulo da je Mislav nesretan, a to što ga zanimaju teme, koje možda drugu djecu njegove dobi ne zanimaju, nju ne brine.
– Njega zanima cvijeće, povišene gredice, zanima ga što se radi u kuhinji, zanima ga svašta i o svemu puno zna. Pomaže mi u svemu, ali me i potiče da evo na primjer sadim cvijeće oko kuće – kaže njegova mama.
Mislava ne zanimaju mobiteli, igrice, laptopi, spavati ide najkasnije oko deset sati i svaki dan završi s čitanjem, ali ne školskih knjiga. Iz svih predmeta ima pet, iako mu svi predmeti ne pridaju veselje, a za sam kraj tata Neven podijelio je s nama jednu anegdotu.
– Jednom mi je došao i tražio pomoć i to sam se baš iznenadio. Trebao je naučiti za tjelesni stoj na rukama i želio je dobiti peticu i tako smo vježbali jedno vrijeme i dobio ju je. Inače mi se nikad ne obrati za pomoć – kaže Neven i dodaje da to ne znači da Mislav ne uči od njih, ima on razna pitanja za njih o raznim događajima.
Ponekad se dogodi da ih toliko izmori da ni sami više ne znaju što bi mu rekli, ali to je upravo ono što Mislava krasi.
