Konjički klub Đurđevački graničari na području grada Đurđevca djeluje već dugi niz godina. Broje 35 članova, a posljednje četiri godine aktivnost kluba se rapidno povećala, usporedno s dolaskom Luke Karlovčana na mjesto glavne odgovorne osobe. Tu je i Petra Markuš, a njih dvoje vode veliku brigu o cijelom klubu.
Grad Đurđevac puno je pomogao udruzi, dao im je prostore za konje i napravio jahalište pored utvrde Stari grad. Isto tako, Petri i Luki platio je vrijedno školovanje za instruktore terapijskog jahanja.
U posljednih godinu dana Đurđevački graničari dobili su preko 100 tisuća kuna bespovratnih sredstava iz raznih europskih fondova koje je potpomoglo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ta pomoć puno im znači.
– Sredstva se utroše na razne stvari. Prvih šest mjeseci terapijsko jahanje bilo je besplatno za sve korisnike. Isto tako, nabavljena je rampa za pojahivanje, da korisnici mogu lakše uzjahati na konja, kao i svi potrebni rekviziti, sedla i slično – govori nam Karlovčan.
– Budućnost je svijetla. Dobili smo i nekoliko manjih natječaja, nadležne institucije su nas prepoznale i uz pomoć Grada jako napredujemo. Imamo sve više korisnika što potvrđuje da radimo dobar posao. Zbog ograničenog vremena nismo u mogućnosti provoditi terapije svaki dan s obzirom da oboje radimo, ali svaki slobodan trenutak koristimo za pomoć i terapije – kaže Luka Karlovčan.
TERAPIJSKO JAHANJE
Upravo je terapijsko jahanje jedna od srcu najtoplijih aktivnosti koju provode. Broje 14 korisnika, djece, osoba s teškoćama, a terapije traju po 20 minuta. Imaju dva terapijska konja.
Đurđevački graničari broje jako puno volontera, redom mladih osoba. Dolaze iz đurđevačkih srednjih škola, odnosno Udruge volontera Ruka u ruci. Bez njih bi sve bilo puno teže, njihova pomoć jako je značajna i na tome su im u klubu neizmjerno zahvalni. Na pomoći je jako zahvalna i Dijana iz Kuzminca čiji sin Dino dolazi na terapije u Đurđevac.
Dino ima dijagnosticiran autizam, epilepsiju, astmu, intelektualno oštećenje, skoliozu, skraćene tetive, ne govori…
– Ovo mu pomaže, za sve! Inače već tri, četiri godine idemo na terapijsko jahanje. U Đurđevac dolazimo od veljače, ožujka. Jako lepo tu delaju, napredak je napravljen, najbolji od svih.
Pomaže mu za govor, komunikaciju, metalne vježbe, psihoterapija, socijalizacija. Naša djeca nemaju se gdje družiti sa svojim vršnjacima, volonterima. Tu je njemu idealna šansa i prilika za takvo druženje – govori nam mama Dijana i napominje da se kod Dine vidi jako velika pozitivna promjena. Išli su na fizikalnu terapiju, no kaže kako se ona ne može mjeriti s tim. Nakon dva mjeseca terapijskog jahanja u Đurđevcu njemu su se noge skoro pa potpuno ispravile.
– Petra s njim na konju radi vježbe koje mu popravljaju držanje, kralježnicu, a vježbaju i noge, razvlače tetive. Prošli smo više mjesta, svi se trude, daju najbolje od sebe, ali ovo tu je jako opuštena atmosfera, jako je normalno, uštogljeno. Njemu to nije teret, njemu je to zabava i veselje, on se ne umori, već uživa. Dolazimo kak možemo, ali u prosjeku dva put tjedno – priča Dijana i naglašava kako se radi spontano, neformalno, a napravi se vrhunski.
No, Dino je u fazi kad još treba puno raditi da bi to ostalo trajno. Išli su u Koprivnicu na terapije, fizioterapeut se jako potrudio i razvukao mu tetive, no kaže mama kako je to Dinu jako boljelo, toliko da na zadnje dvije terapije nije mogao ići.
– Ovo terapijsko jahanje stvarno je vrhunska, vrhunska stvar. Efekt i kvaliteta ovih terapija su nešto sjajno – poručila je Dinina mama Dijana.
Sjajno je vidjeti da se u Đurđevcu nudi tako nešto, a stvari bi mogle postati i veće u budućnosti. Naime, Grad je otkupio zemljište i u planu je izgradnja konjičkog sportskog centra. Konjički klub ima puno konja, a nedovoljno prostora. U suradnji s Gradom planirano je napraviti konjički centar sa svim popratnim prostorijama, velikom stajom i slično.
