Vozeći se kalničkim obroncima odlučili smo se spustiti do Svetog Petra Orehovca i posjetiti Gospodarsko imanje Josip Plavec, a na samo imanje uvode vas dva kamena konja koja se nalaze kao ukras na ogradi. Smijeh, vika, glasni veseli razgovori dopirali su s jedne strane ogromnog imanja i iako ništa nismo vidjeli, odlučili smo upravo tu veselu “buku” slijediti, a onda smo naišli na Josipa i Marka.
Otac Josip i sin Marko, oboje prezimena Plavec, svojom energijom su nas toliko uspjeli očarati da smo se odmah na prvu osjećali dobro, kao kod kuće.
Čašica pića, red razgovora, šetnja imanjem, red “meze” i vrijeme na gospodarskom imanju Josip Plavec prolazi tako brzo, a da se niste ni snašli.
Još od polovice 1800. godine obitelj Plavec doselila se u ove krajeve, a uzgajanjem konja bave se toliko dugo da više ni ne pamte brojeve. Imanjem je prošlo na tisuće konja, nekad prije koristili su ih samo za poljoprivredu, a danas je priča ipak nešto drugačija.
– Sjećam se da sam kao mali išao s japom i tetkom u Koprivnicu s konjima, a prevozili smo prodano vino. Danas imamo 41 konja, dvadesetak bikova, krave, a za sve njih, da bismo ih prehranili, imamo i polja kukuruza, ječma, zobi – kaže nam na samom početku Josip Plavec.
S druge strane, njegov sin Marko konje obožava od malena, ali svjestan je kako je njegov otac oduvijek u sebi imao poduzetnički duh. Uzgoj i prodaja konja bili su u Josipovoj krvi, a Marko je sve to shvaćao, ali se istovremeno uvijek, ali uvijek, vezao za konje i rastanci su mu znali teško pasti.
– Ja sam inače studirao pravo, došao sam do kraja pete godine, ali nikad nisam diplomirao, nije me zanimalo. Nakon prava u Osijeku preselio sam se u Zagreb. Upisao sam Hrvatsku Broadway akademiju i po završetku počeo raditi u kazalištu Komedija – govori nam Marko svoj životni put.
Marko nije uobičajeni dečko iliti muškarac koji dolazi iz poljoprivredne obitelji, a iako danas sa ženom i roditeljima živi na imanju, nije uvijek bilo tako.
Bio je u fokusu medija proteklih godina zbog svojih pjesama i snimljenih spotova, ali i zbog toga što paralelno radi i na svojoj drugoj ljubavi – glumi i kaskaderstvu. Svoju je karijeru započeo kao plesač, a kako je i spomenuo završio je prvu hrvatsku Broadway akademiju za pjevanje, ples i glumu.
– Kaskaderstvo se za mene nametnulo samo po sebi, a sve je počelo kad je jedan kaskader došao do nas na imanje. Trebao je konje za češki film 2006. godine i sve je krenulo nakon što sam uspostavio te kontakte. Sedam godina kasnije radio sam njemački film Winnetou i tu sam bio kaskader i jahač. Tada sam krenuo i u druge kaskaderske poslove, kao što su rad s oružjem, borbe, reakcije na metke i eksplozije – govori nam Marko.
Krajem 2021. godine radio kao kaskader na filmu Expandables 4, a ne trebamo spominjati da mu je bila čast raditi s poznatim glumcima kao što su Arnold Schwarzenegger, Sylvester Stallone, Andy Garcia, 50 Cent, Megan Fox i brojni drugi.
Upravo je prije dvije godine Marko odlučio pokrenuti i vlastiti posao kod kuće. Je li mu trebao odmor od bacanja i padova ili mu je samo nedostajao dom, to još ni sam nije siguran, ali shvatio je da kod kuće ima jednu predivnu priču koju bi mogao pretvoriti u posao.
– Na to me potaknuo jedan prijatelj i kolega koji je svojevremeno iznajmljivao naše konje kako bi turistima mogao ponuditi vožnje kočijom ili jahanje. Tad sam shvatio da kod kuće imam imanje koje je dio moje obitelji jako dugi niz godina pa zašto ne bih ja to sam radio doma – prisjeća se Marko kako je u biti obitelj Plavec ušla u te turističke vode i počela, kako lokalnom stanovništvu tako i turistima, nuditi vožnje kočijom ili pak jahanje konja.
S vremenom su otac i sin nabavili dvije kočije, počeli nuditi usluge prijevoza koje su se posebno svidjele mladencima, a Marko je s vremenom otvorio školu jahanja u kojoj je svojevremeno najmlađi član imao dvije i pol, a najstariji 73 godine.
Upravo su kroz jahanje pomogli mnogima, a mala Ana koju smo sreli na licu mjesta rekla nam je koliko joj jahanja znači.
– Da nije bilo Marka ja bi još bila tiha i povučena. Inače imam epilepsiju, ali od kad dolazim na imanje i družim se s konjima, nemam nikakve napade – kaže Ana i dodaje kako će uskoro i sama dobiti konja.
Škola jahanja stvarno je zainteresirale mnoge, a treninzi se na ovom imanju održavaju minimalno jednom tjedno. Sve to ispunjava naše sugovornike, koji život bez konja ne mogu zamisliti, a iako su im iz dana u dan, od šest ujutro do devet ili deset navečer, posvećeni maksimalno, oni ih ne doživljavaju kao posao.
– Konj osjeti čovjeku energiju, ako čovjek nije dobro neće biti ni konj. Ako konj osjeti čovjekov strah, to nije dobro. Konju ne treba pristupati ako imate loš dan, a konja ne poznajete – kažu nam naši sugovornici.
Imanje obitelji Plavec neiscrpni je bunar ideja, a Markova kreativnost će tek sada procvasti. Ideja ima mnogo, ali novac je taj koji sve ideje malo koči, pa tako ovaj muškarac, koji očito zbog svježeg zraka izgleda kao mladić, treba ipak malo pričekati i ostvarivati ideju po ideju.
Pošto je prodaja konja, kao i sami sajmovi na kojima se to može raditi, doživjela ipak pad i unatrag puno godina otac Josip ne polaže nade u prodaju, ova obitelj se okrenula na neke druge strane. Turizam su prepoznali kao djelatnost u kojoj mogu napraviti puno.
– Vrlo rado bismo da već sad imamo i smještajni kapacitet pa da našim gostima možemo ponuditi cjelokupni doživljaj, ali zasad ipak nemamo financije da sve uredimo, iako prostor imamo – kažu nam Josip i Marko na samom kraju ne puštajući nas s imanja kući prije nego popijemo još jednu čašicu i pojedemo njihove domaće delicije.
Kako će tek primati svoje goste jednog dana kada osposobe prostor u kojem će im nuditi prenoćište i objed? Iz onog što smo mi doživjeli možemo samo nagađati da će se prema njima ponašati kao prema kraljevima, baš kao što su i nas tretirali.
