Malo je ljudi koji su napravili toliko puno, a ostali normalni, prizemljeni. Jedan od takvih ljudi je i legenda podravske pjesme, Franjo Barić. Na prvi pogled, ni po čemu poseban stanovnik Sigeca koji zajedno sa svojom suprugom u svojim umirovljeničkim danima voli raditi na polju, otići u lov i ribolov. No svatko tko voli pjesmu, posebice onu podravsku, nije mogao da ne čuje za ovu legendu koja ima nebrojeno puno hitova koji su već godinama neizostavan repertoar svake gorične fešte, vatrogasne zabave, ali i dio glazbenih lista na lokalnim radio postajama.
Naučio sam svirati na instrumentu napravljenom u logoru
Barić je ovo ljeto bio posebno zaposlen, što se tiče glazbe, jer je slavio čak 50 godina svoje karijere. Karijere koja je Podravini podarila brojne hitove kao što su Dijete podravsko, Podravini dao si srce, Bijela ruža Podravine, I ti sine takav budi…
Ljubav prema Podravini, ali i pjesmi, kao da je oduvijek tekla Franjinim žilama. Svoje prvo glazbeno znanje prenio mu je otac koji je također bio glazbenik. Upravo ga je on naučio osnovama sviranja gitare, i to na instrumentu koji je napravljen u logoru.
– Čovjek sam koji u prvom redu voli pjesmu, ljude, prijateljstvo i voli raditi puno. Svi su mi dragi koji idu tim putem. Čovjek koji voli pjevati i sije dobrotu po svijetu ne može biti loš. Drago mi je što su moji Podravci takvi i što vole moje pjesme. Drago mi je što sam dao pjesme koje budu nakon mene ostale. Jer je i u Sigecu bilo puno glazbenika, ali ja sam jedini nešto napravio što će ostati iza mene – pojasnio je.
Dodao je kako su mu u sjećanjima ostali brojni glazbenici, no oni su u sjećanjima i ostali.
– Postoje neke snimke, no nisu baš poznate. Stoga mi je iznimno drago što sam napravio brojne pjesme koje se rado slušaju, a koje su posvećene mojoj dragoj mami, tati, Podravini. Drago mi je da me i puno mladih prepoznaje – naglašava.
Ove godine proslavio 50 godina karijere
Ove godine Barić slavi 50 godina svoje karijere, a u povodu obljetnice bilo je mnoštvo koncerata i događanja.
– Ljudi su shvatili da se mora nešto obilježiti. Puno su mi pomogli, od Općine Peteranec do Općine Drnje, DVD-a u Sigecu i mnoštvo ljudi koje poznam i koji su mi prijatelji. Čude se brojni kako je to već 50 godina prešlo, još od Gruntovčana, koje često volim spomenuti i gdje sam bio u jednoj epizodi s KUD-om Resnik. Zahvalio bih svima koji su mi omogućili da proslavim tih 50 godina karijere – naglasio je.
U Podravinu se vratio 1993. godine
Barić pojašnjava kako na svojim počecima nije mogao ni zamisliti da će jednog dana slaviti 50 godina karijere.
– Došao sam ’93. godine u Podravinu. Kad sam bio malen, moja se obitelj preselila u Zagreb, tamo sam išao i u osnovnu školu, radio sam tamo do 1993. godine. Kad sam se vratio u Podravinu, počeo sam svirati s Podravcima. Da nije bilo Podravaca i Podravskog festivala u Pitomači, ne znam kako bi danas moj život izgledao. U posljednje vrijeme puno mi je donijelo to što sam išao u Beograd u emisiju Nikad nije kasno i što sam tamo došao do polufinala – pojasnio je.
Upravo prva pjesma, ističe Barić, bila mu je s Podravcima i to Dijete podravsko.
– Ta pjesma je bila mjesec dana na top listama najslušanija pjesma. Jako sam sretan što sam Podravac i što sam rođen 10 metara od našeg potoka Gliboki te sam od rane mladosti uživao u Dravi, ljudima u Podravini i uvijek pjevao. Kad sam došao na praznike u Sigetec, kad sam tovario šoder, imao sam krvave žuljeve, ali se uz sve to pjevalo. Što god sam radio uvijek sam pjevao – naglašava Barić.
Sve pjesme koje pjevam su iz srca
Posebno je istaknuo kako sve pjesme koje je napisao i otpjevao su napisane iz srca.
– Tako je i s pjesmama koje su drugi napisali za mene kao, na primjer, pjesma Mojem ocu. Nju je napisao moj dobar, prerano preminuo, prijatelj Stjepan Šegrt, koji je bio veliki umjetnik. Uvijek sam poštivao svoje roditelje, tati sam napisao Podravini dao si srce, mami Dijete podravsko, Molitva za mamu. Puno je tu bilo pjesama, ali svima je zajedničko što su to moji događaji koji su iz srca prebačeni u pjesme – kazao je dodavši kako je i za druge članove obitelji napisao pjesme.
Barić za sebe govori kako je veliki optimist. Pojašnjava kako čovjek mora biti optimističan. Osim pjesmom, Barić je cijeli život radio pa je tako i s 41 godinom radnog staža otišao u mirovinu. No nije prestao s radom, već sa suprugom radi na njihovom OPG-u.
– Već nekoliko godina govorimo da nećemo više toliko raditi, no svake godine to obećanje prekršimo. Volim raditi i pjevati. Često znam ići pjevati za male ili nikakve novce, pa mi žena zna i prigovarati. No meni je drago što me ljudi poštuju, novci mi nikad nisu bili bitni. Sve što sam htio napraviti u životu, sam napravio. Polako sam radio, svirao. Glazba mi je oduvijek bila uz posao – pojasnio je.
Svirao od Beograda do Austrije
Barić je nastupao na razno raznim mjestima od Austrije, Mađarske, gotovo cijele Hrvatske. Istaknuo je i nastupe u Lisinskom, u emisijama Lijepom našom, ali i u već spomenutom televizijskom šou Nikad nije kasno, koji se snimao u Beogradu u Srbiji.
– To mi je donijelo veliku slavu čak i u Srbiji. Bio sam i u Novom Sad, svakih 100 metara su me ljudi zaustavljali i pitali jesam li ja Franjo Barić te su mnogi govorili kako sam trebao preći dalje, odnosno da sam nezasluženo ispao. U Beogradu su me krasno primili i to mi je jedno veliko iskustvo i doživljaj bio – prisjeća se Barić.
Prisjetio se Barić i jedne anegdote iz djetinjstva.
– Kao klinac sam nastupao pred zborom. Pjevao sam na Trnju pjesmu Bitola moj roden kraj, odnosno splet makedonskih pjesama. Tu je osnovana škola i mi smo pjevali na svečanosti na kojoj je bio i Vladimir Bakarić. Bakarić je rekao mojoj učiteljici da me pozove, zasjeo me na koljeno te upitao što bih htio da mi donese u školu. Odgovorio sam mu bombone i čokolade. U ponedjeljak je došao pun kombi čokolada i bombona za cijelu školu. Tako sam ostao do završetka školovanja Bitola – ispričao je.
U slobodno vrijeme, Barić je strastveni ribič i lovac.
– Nema mi ništa ljepše otići do moje Drave, sjesti i pustiti mozak na pašu. Na Dravi dobijem i jako puno inspiracije za pjesme. Puno smo snimali toga na Dravi, od slika do spota. Drava je veliki motiv i inspiracija – pojasnio je.
Budućnost je na mladima glazbenicima kojih ima i koji su kvalitetni
Dodao je kako mu je iznimno drago što u našem kraju ima puno mladih glazbenika, istaknuvši kako će stara garda otići, no kako ne brine za budućnost upravo zbog mladih ljudi koji vole pjesmu.
– Jako mi je drago što postoje ljudi koji će nastaviti tradiciju podravske pjesme. Nema ništa ljepšeg nego kad te ljudi prepoznaju. Nije mi se jednom dogodilo da su me znali ljudi zaustaviti i reći da njihova djeca ne mogu zaspati dok im ne pusta neku moju pjesmu. Također jako volim na feštama otići i do starijih ljudi i od srca im odsvirati pokoju pjesmu tako da vide i osjete da nisu sami. Znam da im to jako puno znači – ističe.
Barić govori kako je u kontaktu s brojnim glazbenicima.
– I prije su se svirale narodne pjesme, no danas folk prevladava. Ne znam zašto, ali to mladi obožavaju. Ima mladih koji vole podravske pjesme. Posebno je to vidljivo po KUD-ovima što mi je jako drago. Iz KUD-ova su izniknuli brojni mladi glazbenici što mi je jako drago. Nije mi drago što danas mladi umjesto da pjevaju i plešu, drže pive. Nisu to svi, no ima ih – pojašnjava dodavši kako je i on sam potekao iz KUD-a, a zanimljivo je to što je trebao biti pjevač El Comba, no zbog posla nije ostao s njima.
Barić naglašava kako ima u planu snimanje još novih pjesama.
– Svirat ću sve dok budem mogao. Posebno se volim odazvati na humanitarne priredbe. Volim pomagati, tko me god pozove, uvijek se rado odazovem – zaključio je Barić.