Ivan Lekčević (68) iz Drnja ima brojne hobije, a ono što ga krasi je činjenica da uspijeva u svemu čega se primi. Brojni Podravci ga dobro pamte kao bubnjara nekad popularnog benda Hardy, a oni koji prate sportska zbivanja kao dobrog nogometaša i košarkaša.
– Sport je moja opsesija i nekad sam igrao u Slavenu, a nakon tri seniorske sezone, okrenuo sam se i košarci. Bolje sam se snašao u košarci i u jednoj sezoni sam bio treći strijelac lige – priča nam svestrani Ivan.
U „novije vrijeme“ njegov veliki hobi je hokej na ledu. Na klizaljkama i s palicom se odlično snalazi, a bio je i jedan od pokretača za osnivanje kluba u Koprivnici.
– U šali znam reći da je moja hokejaška karijera počela na Šoderici jer su prije zime bile toliko oštre da se voda smrzavala i nama je jezero služilo kao klizalište i hokej igralište. Znali smo se i s autima voziti po smrznutoj Šoderici. Prije su u Koprivnici klizališta bila pogodna za hokej pa smo tako imali i svoju ligu, a i tu sam se pokazao kao dobar strijelac – kaže Ivan.
Uz glazbu, svoju sklonost umjetnosti Ivan pokazuje i kroz slikarstvo. Njegove slike koprivničkog trga nalikuju na fotografije čime pokazuje da ima itekako slikarskog talenta u sebi.
– Počeo sam slikati iz fore i kad sam naslikao dovoljno slika za našu kuću, taj hobi sam stavio po strani – kaže Ivan Lekčević.
Posebno Ivan uživa u bicikliranju. Za njega je bicikl glavno prijevozno sredstvo, a bilo je dana kad je s prijateljima koji također obožavaju cestovni biciklizam znao skoknuti i u Mađarsku do Balatona na kavu.
– Znali smo odvoziti i po 250 kilometara u danu. Sad malo manje bicikliram jer sam prije osam godina imao karcinom debelog crijeva. Dobio sam bitku s tom opakom bolesti, a i tu je ključnu ulogu odigrala moja posvećenost tome da ne postoji ništa što ne mogu svladati – priča nam Ivan Lekčević.
Uz Ivana su vezani i brojni događaji koji se i danas uz smijeh prepričavaju po krčmama. Tako je, dok je svirao u bendu Hardy, na putu za svirku „oharajznul“ vojno vozilo. Iako bi se u to vrijeme većina građana u takvoj situaciji „ustrtarila“, Ivan je samo nastavio voziti kako ne bi zakasnio na gažu. Starijim Drnjančanima je poznat i po tome što su zahvaljujući njemu tijekom ljeta stalno na lageru imali tad popularnu kremu za sunčanje Coppertone.
– Znali su mi reći da je cijela Šoderica mirisala po Coppertoneu, a nitko ga nije kupovao. E, to su bili dani kad je na prvom mjestu bila ljudskost – kaže pomalo sjetno Ivan.
Iako nije „čistokrvni“ Drnjančan, nego drnjanski zet, svi će u Drnju za Ivana reći da je svojevrsna legenda i da bi se o njemu mogao snimiti i film koji bi sigurno bio pravi zabavni hit.
