Ivici Jamboru iz Legrada prije 25 godina život se preko noći pretvorio u tešku bitku s opakom bolesti. Sve je, priča nam on, počelo s bolovima u leđima za koje je prvo mislio da su prolazni i da će ih riješiti s tabletama protiv bolova.
No, iz dana u dan bio je sve slabiji pa je krenuo na pretrage. Isprva su liječnici mislili da je umišljeni bolesnik, a njegove tegobe bile su sve jače i vrlo brzo je skroz klonuo.
Srećom, sudbina ga je spojila s profesorom dr. Josipom Paladinom i nakon mjeseci i mjeseci „shodavanja” po raznoraznim ambulantama i bolnicama, Ivici je dijagnosticiran tumor kralježnice. Kad je čuo riječ tumor, ističe on, srušio mu se cijeli svijet.
– Nije lako čuti da imate rak. To me u početku shrvalo, ali profesor Paladino i moja supruga Mirjana vratili su mi vjeru u sebe i odlučio sam se boriti s opakom bolesti. Već sam bio gotovo vezan uz krevet, no operacija kralježnice je dala rezultate i tad sam dobio prvu rundu u borbi s rakom – priča nam Ivica Jambor.
Bilo je trenutaka, dodaje on, kad su mu „padale” svakakve crne misli jer bolovi su bili nepodnošljivi. Pogađalo ga je i to što nije mogao hodati i živjeti život koji je prije živio.
– Teško je riječima opisati te bolove. To je bilo kao da me pet vukova u jednom trenutku pokušava rastrgati. Čak sam razmišljao da „dignem” ruku na sebe – prisjeća se Ivica.
Ipak, nakon prve operacije Ivica se brzo oporavio i zaposlio. No, prije 12 godina uslijedio je novi šok. Tumor je opet počeo „divljati” i Ivica je proživljavao iste stvari kao i prije prve operacije.
– Tumor kralježnice se nije se mogao skroz odstraniti jer se proširio na živce i diranje u to područje bi me ostavilo nepokretnim. Zbog toga se tumor vratio prije 12 godina i morao sam na još jedfnu operaciju. Preporuka profesora Paladina bila je da nakon te druge operacije odem u Njemačku na zahvat Cyber nožem kako bi se tom tehnologijom tumor „zamrznuo”. Bio sam na listi za taj zahvat, ali preko noći sam „izbrisan” i poslije sam doznao da je netko drugi umjesto mene otišao na taj zahvat. U to vrijeme u Hrvatskoj nije bilo te tehnologije – kaže Ivica.
Srećom, ističe Ivica, u Zagreb je prije četiri godine stigao taj uređaj, a zahvaljujući profesoru Paladinu prije dvije godine podvrgnut je potrebnom zahvatu s „čudom tehnologije”.
– Od tog trenutka mogu reći da su konačno najgori dani iza mene. Često kažem da sam zapravo pobjegao grobaru ispod lopate. Sad moram izbjegavati veće fizičke napore, ali je najvažnije da mi se život koliko toliko vratio u normalu i da nema onih bolova i straha što će biti sutra i hoću li dočekati novi dan – kaže Ivica Jambor.
Supruga Mirjana, naglašava Ivica, cijelo je vrijeme bila uz njega i davala mu potrebnu snagu da izdrži sve patnje i dobije bitku s opakom bolesti. Posljedicu su, kaže on, ostale jer u lijevoj nozi nema živaca pa teže hoda, ali najvažnije je da se može sam kretati i da nema nikakvih bolova.
– Bez supruge danas ne bi bio među živima, ali i bez profesora Josipa Paladina, koji je našao način za moje ozdravljenje. Zahvalan sam i našoj obiteljskoj liječnici, dr. Zlati Trnski Sabolić koja je također bila tu kad mi je bilo potrebno. Sad dane provodim u druženjima s najmilijima, svojim psom i šetnjama, a uživam u praćenju nogometa pa redovito idem i na utakmice našeg Graničara. Svega toga ne bi bilo bez volje i ljubavi koji sam imao u najtežim trenucima i te dvije „stvari” su itekako važne u borbi s bolesti kao što je rak – zaključio je Ivica Jambor.
