Sportska obitelj Rožac prije dvije godine iz Zagreba je doselila u Koprivnicu, a ovdje ne samo da su se odlično adaptirali, već i pokrenuli nešto čega u Koprivnici do tada nije bilo. Riječ je o Judo klubu Koprivnica, čija je vodeća predstavnica upravo Jana Rožac, u svojoj kategoriji aktualna prvakinja Hrvatske.
Jana ima dva mlađa brata koji također treniraju judo, a učenica je šestog razreda Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski.
– Treniram već devet godina, počela sam s četiri godine, još kada smo živjeli u Zagrebu. Dolazila sam gledati tatu na njegove treninge i čekala da završi, učinilo mi se fora, pa sam i ja probala i tako i nastavila – kaže nam Jana.
Treninzi su joj odmah bili zanimljivi, iako je osjećala određeni strah kada su krenula natjecanja.
– Počela sam se natjecati 2018. godine, a taj početni strah brzo sam prebrodila. Natječem se u U-14 kategoriji, a konkurencija je velika. Izvan Hrvatske broj natjecatelja ide i do 800, dok je u Hrvatskoj oko 600 – kaže nam.
U ovom sportu natjecanja su upravo ono u čemu najviše uživa.
– Imam puno prijatelja koji nisu iz mog kluba, a s kojima se viđam na natjecanjima. Oni me dosta motiviraju, gledaju moje borbe, kao i ja njihove – govori, te dodaje kako joj trenažni proces nije naporan.
Trenira dva puta tjedno po dva do tri sata, no ipak izdvaja jedan dio koji baš i ne voli.
– Zna biti naporno kada imamo kondicijske treninge prije prvenstva, tu ima dosta trčanja, a to baš ne volim – smije se Jana.
Aktualno prvenstvo održano je u Dubrovniku, a kao što je poznato, Jana je tamo osvojila zlatnu medalju i postala prvakinja.
– Nakon pobjede u polufinalu, čekali smo finalni dvoboj. Pravilo je takvo da sve kategorije moraju završiti, nakon čega slijedi pauza, te kreću finala. Pobijedila sam curu iz Vinkovaca s kojom se uvijek nađem u nekoj borbi ili za prvo ili treće mjesto. Ona moju borbu najviše razumije, jer naše borbe često odlaze i u golden score – opisuje nam dojmove s prvenstva.
A “golden score” nešto je poput zlatnog gola u nogometu.
– Ako nakon dvije minute borbe nitko ne pobjedi prelazi se u dio borbe gdje jedan poen odlučuje o pobjedniku – pojašnjava nam.
Iako u spomenutoj natjecateljici ima najveću konkurenciju, van borbe one su dobre prijateljice.
– Dobra sam si sa svima, između borbi se družimo, ali kada krene borba onda smo neprijateljice. No, kad borba završi, opet se družimo kao i prije. Fokusirana sam na pobjedu i na to da osvojim nešto, pa odvajam druženje i natjecanje – priča nam.
Prije borbe ima neke svoje rituale, pazi da ne padne u kondiciji, a ako borba ne krene dobro, sluša što joj tata, ujedno i trener govori.
– Velika je buka na natjecanju, ali čujem što mi govori i po tome se ravnam – kaže Jana.
Osim što trenira judo, bavi se i odbojkom, a donedavno i plesom.
– Ispisala sam se iz plesa, bio mi je prenatrpan raspored, pa nisam mogla sve to pratiti. Treninzi odbojke, koju treniram također dva puta tjedno, pomažu mi i za judo. Tamo imamo kondicijski trening jednom tjedno, a jednom igru – govori.
Kao uzor ističe Barbaru Matić, dvostruku prvakinju svijeta, a voli gledati i druge sportove.
– S braćom i tatom volim pogledati nogometnu utakmicu, a nekada i judo – kaže nam.
Podršku ima i u svojoj školi, gdje njeno bavljenje sportom svi prate.
– Prijateljice su bile jako sretne kad sam osvojila medalju, a i učitelji. Još me nisu uspjeli ići gledati, ali nadam se da uskoro hoće – kaže.
Zbog uspjeha koje je do sada ostvarila i prijatelja koje je stekla u svijetu juda, planira se ovim sportom baviti i u budućnosti, a ima i neke svoje tihe želje.
– Željela bih otići na natjecanje u Tokyo, tamo je judo nastao, pa bi bilo zanimljivo tamo imati borbu – kaže Jana, a sramežljivo priznaje kako su joj i Olimpijske igre jedan od ciljeva.
Janin tata, Davor Rožac, nositelj je crnog pojasa 6. dan iz ju-jitse, crnog pojasa 1. dan iz juda i predsjednik Judo kluba Koprivnica. Magistar je kineziologije i vanjski suradnik na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, te trener u Hrvatskoj paraolimpijskoj judo reprezentaciji.
– Supruga je iz Koprivnice, a ovdje smo doselili zbog djece, htjeli smo za njih kvalitetniji život, u Zagrebu je postala prevelika gužva. Kada smo došli, odmah se pojavila ideja da otvorimo judo klub, jer ga ovdje nikada nije bilo. Više od godinu dana razgovarali smo kako da pokrenemo tu priču ovdje, a onda se u dogovoru s Gradom i sportskom zajednicom to i dogodilo – kaže nam, te dodaje kako još uvijek rade na popularizaciji juda u Koprivnici.
– Ljudi nisu upoznati s prednostima juda i zašto je to sport koji najviše utječe na psihosomatski razvoj djece. Dobar je za pravilan rast i razvoj djece, te pravilan razvoj karaktera, a baza je i za sve ostale sportove – kaže.
Osim rada u klubu koji trenutno broji oko 50 članova, edukaciju i prezentaciju juda radi u koprivničkim školama i vrtićima.
– Cilj mi je upoznati roditelje i njihovu djecu s prednostima juda, jer uz ovaj sport moguće je baviti se i drugim sportovima. U judu djecu učimo padati, a to je jako važno i u drugim sportovima. Može netko biti najbolji nogometaš, ali ako ne zna pasti, povećava se mogućnost ozljeda i daljnjeg treniranja – pojašnjava.
Motorika koja se razvija ovim sportom također je važna, ponajviše za mlade prije razdoblja puberteta, te u pubertetu.
– Zna se u kojoj se dobi može potaknuti razvoj motoričkih sposobnosti. S djecom radimo na njihovoj fleksibilnosti, ravnoteži, agilnosti, a to radimo s ciljem da im ostane za ubuduće, te ako će se baviti nekim drugim sportom da im koristi – govori nam.
Riječ je individualnom sportu u kojem ovisite samo o sebi, za razliku od momčadskih gdje možete biti dobro raspoloženi, ali ako je ekipa loša, i vi ste.
– U današnje vrijeme je jako važan taj odgojni aspekt, jer judo je japanska vještina, pa je naglasak na kodeksu ponašanja, disciplini, poštovanju prema drugome, ali i samome sebi – kaže nam, te dodaje kako upravo te vrijednosti u Koprivnici promoviraju.
– S četiri ili pet godina moguće je upisati djecu na judo, moji su sinovi počeli trenirati i ranije. Ovisi dosta i o djetetu, koliko je fokusirano na vježbe, a s njima se puno radi na motorici, ne toliko na elementima juda. Taj dio dolazi u kasnijoj fazi – kaže.
Smatra kako se svi trebaju baviti sportom, jer to je ulaganje u naše zdravlje.
– Ulažemo u aute, u namještaj, a ne ulažemo u naše zdravlje. Trebamo poticati sve da se njime bave, a ponajviše možda djeca koja nisu za vrhunski sport, koja imaju problema s težinom, za njih je to još važnije – zaključuje.
Obitelj Rožac u Koprivnicu je dovela zanimljiv i koristan sport, a ako se vi ili vaša djeca želite okušati u ovoj plemenitoj vještini, pratite stranicu kluba i priključite se.