Selo Kalinovac jedno je od najuređenijih i najljepših mjesta ne samo đurđevačke Podravine, već i mnogo šire. Prirodne ljepote lijepo su ukomponirane u moderni ambijent. Lijepo uređeno mjesto zasluga je općinskih vlasti koje su zaslužne za infrastrukturu, ali i stanovnika Kalinovca koji svojim okućnicama obogaćuju i uljepšavaju prostor.
Za jednu od najljepših okućnica u Kalinovcu zaslužna je 65-godišnja Ljiljana Živko. Ona živi u kući sa svojom majkom koja ima 93 godine, a koja joj je uz njezinu pokojnu sestru usadila ljubav prema cvijećem.
Iz Rijeke preselila u Kalinovac
Ljiljana ima još jednu kuću na početku sela u kojoj žive njezin sin, snaha i unuk, dok jedan sin živi u inozemstvu.
– U Kalinovac sam došla 1980. godine iz Rijeke. Bivši muž bio mi je pomorac i tako smo se upoznali. Inače sam ja rođena Bilogorka, mama se u četvrtom razredu preudala u Rijeku i tako sam otišla na more gdje sam bila sve do 1980. godine kad sam ovdje – naglasila je.
Ljiljana je kazala kako voli Kalinovac i kako joj je ovdje jako lijepo.
– Nije mi nimalo žao što sam ovdje došla. Ne volim, grad, buku te kutije od nebodera. Volim kuću, dvorište i slobodu. Obožavam cvijeće i to mi je hobi. Na posao ne idem, radila sam u Italiji 16 godina. Potrebne su mi još dvije godine da dobijem njihovu mirovinu jer se tamo ide u mirovinu sa 67. Bila bi ja još tamo, no mama mi je nemoćna te sam se morala vratiti – pojasnila je.
Dugo godina radila u Italiji
Ljiljana se u Italiji brinula o starijim i nemoćnima, dok se u Kalinovcu brine za svoje cvijeće kojeg ima toliko vrsta da im ne zna ni broja. Nekad prije je Ljiljana osim što je brinula o cvijeću, štrikala i našivavala, no više tako dobro ne vidi pa baš i nemam volje.
– Sve što vidim da je novo, zapelcam si. Imam puno vrsta, ne znam ni sama koliko imam i kako se sve vrste zovu. Oduvijek sam voljela cvijeće, a ljubav sam naslijedila od mame i pokojne sestre, a prenijela sam ju i na svoje sinove. Čak i na svojeg unuka, koji kada dođe kod mene uzme mladicu, pikne u teglu i primi se. Najdraži cvijet po izgledu mi je ruža, a po mirisu ljiljan. Osim cvijeća imam i vrt. Mali je vrt, no za mene je dovoljan – rekla je.
Osim cvijeća brine i o vrtu
Ljiljana u svom vrtu uzgaja tradicionalno povrće koje se može naći u bilo kojem podravskom vrtu. Tak za sebe ima posađenu ciklu, kelj, zelje, krastavci, rajčica, salata, poriluk, jagoda, malina, mrkva, peršin te ostalo tipično voće i povrće za Podravinu. Iako ima vrt, Ljiljana se najbolje može opustiti uz svoje cvijeće.
– Moji prijatelji su svi zadovoljni, čak si dolaze po pelcere uzimaju si i sade. Uzmem i ja od njih, tako da konstantno razmjenjujemo cvijeće – pojašnjava.
Od malo neobičnijih vrsta cvijeća Ljljana ističe lagestremiju koju je donijela iz italije i močvarni hibiskus koji se još nije otvorio.
– Kada se on otvori, cvjetovi su mu veliki kao tanjur. Cvijeće podiže izgled kuće i ona puno urednije izgleda. Puno je ljepše dok je šareno. Ne voli svako cvijeće, no ja ga volim i ne mogu zamisliti život bez cvijeća. Otiđe i vremena i novaca no nije mi žao jer ono obogati svaki prostor u kojem se nalazi – zaključila je.
