Pravo bogatstvo tradicije skriva se u Molvama kod Marije Cenkovčan.
Ova zaljubljenica u tradiciju pravi je primjer očuvanja starih stvari. Toliko voli starine da je cijelu kuću pretvorila u pravu etno zbirku. Otkad se iz inozemstva vratila u Molve posvetila se onom što najviše voli, a to je prikupljanje starina, ali i izradi poculica, tradicionalnih pokrivala za glavu. Već pri samom ulasku u kuću može se vidjeti da ona i suprug Ivan žive tradiciju i ne dopuštaju da se takve stvari zaborave.
– Od mladih dana bila sam folklorašica i otud ljubav prema tradiciji. Sad kada sam u mirovini priuštila sam si da izrađujem poculice i prikupljam stare predmete. Usput sviram cimbule koje sam počela svirati sa 67 godina – kaže nam Marija.
Kada je živjela u inozemstvu nije se tome mogla u potpunosti posvetiti, a oduvijek su joj bile lijepe poculice i željela ih je sama izrađivati.
– Želja je tinjala od 13. godine i onda sam rekla sama sebi da moram napraviti poculice i naše ukrasne jastuke zvane telići. Bila mi je i velika želja naučiti svirati cimbule i onda sam rekla “ne daj mi Bog da umrem prije nego ih naučim svirati” – kaže kroz smijeh.
Ostvarila je sve svoje želje i sada nastavlja s izradom poculica kojih sada ima više od 600. U tome istinski uživa što se može i vidjeti pogledom na samu kuću, a kada se tek otvore vrata onda se vidi da se ondje skriva pravo blago. Cijela kuća pretvorena je u etno zbirku. U jednom kutu nalaze se lutkice u narodnim nošnjama, već su u drugom pogledu starinski rupčići. Jedna soba rezervirana je za ukrasne jastuke, druga za poculice. Cijela kuhinja odiše starinom i mnogi će se prisjetiti svojih djedova i baka koji su u svojim kućama imali te predmete.
Ljubav prema tradiciji i starinama javila se u tinejdžerskim godinama. Osobito prema poculicama koje su obuzele njezin život. Nasuprot njezine rodne kuće nalazila se trgovina s ukrasima za poculice kojima se uvijek divila i voljela ih promatrati.
– Na svatovima sam gledala te poculice kada su mlade snahe imale na glavi. Onda su rekli da se moralo samo malo vidjeti naprijed kako se svjetluca iako je imala šamiju. Tada sam samoj sebi rekla, kako mi je to bilo lijepo, da ću ih sama raditi – ističe.
Ukrasne jastuke, takozvane teliće vidjela je kod ujne koja je voljela ručni rad pa se i tu brzo javila želja da ih sama napravi. Inače, kada su u pitanju takozvani telići, u pitanju je tradicija. Nekada su cure za udaju dobivale prave teliće, no ako je bilo puno djevojaka u obitelji koje su se brzo jedna za drugom udavale tada su se dobivali jastuci kao telići jer pravih još nije bilo.
Marija ih sada u svojoj kolekciji ima 28. Jedan je napravila sama, tri će još napraviti, a ostalo je dobila. Osim toga, i dio poculica dobila od starijih žena koje su joj primjer za izradu vlastitih.
– Žene su rekle da je to od njihovih baka znači da su stare 120 i više godina. Točno se vidi da je drugi materijal i da nije dovršeno. Po tim poculicama sam napravila kroj i nastojim da je to slično kao što je nekad bilo. Napravila sam isključivo kao naš molvarski model jer svako selo ima drugačije – poručuje.
Za jednu poculicu, ako je sašita, treba joj od osam do 10 sati.
– Treba se spajati i svaka je posebna. Ni jedna nije ista i da želim istu napraviti. Nastojim da izgledaju kao nekad, ali opet imam nešto svoje. Naravno, ovisi i o materijalu koji pronađem u trgovinama. Imam svoje ideje, ali opet dođe do promjena kada ih izrađujem – govori.
Za materijal se svakako snalazi, a izrađuje ih isključivo za sebe i svaka joj je posebno draga.
– Imala sam ponude da bi ih kupili, nekoliko sam ih prodala, puno poklonila, ali prodavati više ne želim. Imam ih više od 600 i sada želim do iduće godine doći do broja 700 – ističe.
Kako je cijela kuća uređena na tradicionalni način, svi zainteresirani mogu posjetiti bogatu etno zbirku.
– Ljudi dođu vidjeti, ali sada manje zbog korone. Voljela bih da više dođu jer se ima što pokazati. Duboko se nadam da će turistička zajednica pokrenuti da ljudi ponovno dolaze. U kući se ima što razgledavati gotovo 40 minuta – pojašnjava Marija.
U svemu tome velika joj je podrška suprug Ivan koji joj pomaže. Djeci i unucima je to lijepo, ali nisu toliko zainteresirani za to.
Svoju zbirku redovito voli pokazati svima koje zanima tradicija. Tako je krajem sedmog mjeseca organizirala treći Festival poculica u čijoj joj je organizaciji pomogla Općina Molve. Dvorište je bilo ispunjeno gostima, a brojni folkloraši i pjevači uljepšali su prigodan program. Tako je i svake godine za Veliku gospu kada tradicionalno u Molve dolaze brojni vjernici.
– Dobila sam ponudu da za Veliku gospu odemo u Zagreb ili na more za što moj suprug kaže da je siguran da će ipak ostati doma i kititi i izložiti kako bi svi oni koji dođu vidjeli što ima – kaže.
Uživa u svom hobiju od kojeg kaže da ne odustaje, ali je najviše veseli kada su ljudi sretni kada vide stare stvari.
