Ljeti na tisuće ljudi obilaze rijeku Krku i njen centar Skradinski buk. Na mostiću tada zna nastati nevjerojatan zastoj. Većina njih međutim vidi vrlo mali dio parka, njene najpoznatije vizure. No rijeka Krka je velike, kao i njeno zaleđe što pruža mnogo više.
Krka je naša najpoznatija jadranska rijeka, posebno omiljena među turistima. To može zahvaliti dobroj pristupačnosti i organiziranim boravcima u istoimenom nacionalnom parku. Krasi je i predivan Skradinski buk, jedan od naših najglasovitijih slapova. Osim zadivljujuće prirode, tamo turisti mogu razgledati stare mlinice i ostale zanimljivosti naše kulturne baštine. Ipak, teško je sagledati cijeli značaj ove rijeke samo u jednom danu, koliko najčešće traju ovakvi izleti. Tek obilaskom cijelog njezina toka po divljem kršu čovjek se može upoznati s fenomenom ove rijeke, njezine sedre i vode općenito.
Voda koja pršti, osvježava i oduševljava na Skradinskom buku skuplja se kilometrima daleko, dalje čak i od glavnog izvora. Kiše i snijeg padaju na široko okolno područje u planinama Dinare i Svilaje. Glavni izvor Krke nalazi se podno Dinare nedaleko od Knina, ispod Topoljskog buka, slapa kojim se rijeka Krčić ulijeva u Krku. Upravo je ovo prvi u nizu fenomena koji obilježavaju tok Krke. Naime, njezino vrelo je smješteno u unutrašnjosti 22 metra visokog slapa odakle voda snažno kulja ispod sedrene zavjese. No, mnogi će proći dalje, a neće vidjeti Krčić koja teče podno moćne Dinare. Dobra makadamska cesta prati rječicu skoro sve do vrela, a doživljaj je poseban kada se prati biciklom. Uz Krčić su u donjem dijelu brojne livadice i uređene staze.
Malo tko osim mještana zna njen tok od Knina do poznatih slapova. Teren je ovdje gotovo ravan: nalazimo se u prostranom polju. Uz rubove razmjerno nisko smještenih Kosovog, Petrovog i Kninskog polja, voda izlazi na površinu te se pojavljuju izvori. Stoga je uz Krku na njima nastao veći broj rječica koje se stapaju s Krkom: Krčić, Kosovčica, Orašnica, Butišnica. U poljima uzvodno od Brljanskog jezera ima dovoljno mjesta da Krka izgradi aluvijalnu ravnicu nastalu taloženjem rijekom nošenih ostataka okolnih stijena. Tu stoga nalazimo pijesak, šljunak i barsko-jezerske sedimente. Blizina vode, meko i ravno tlo s humusom na tim ravnicama omogućuju poljoprivredu. Najveće ravnice su Liver, Vukša, Marjanovića torovi, a široke su i do 250 metara. Vožnja kanuom ovdje je lagana, tok je uzak u dubokoj sjeni guste vegetacije, nimalo slično kao vožnja električnim brodom kod Skradinskog buka. Dugačke biljke u plitkom koritu lelujaju na struji,a tek koji brzak poremeti cvrkut ptica i lagano tečenje vode.
Krka kod Brljanskog jezera izlazi iz polja. Ne mijenja joj se toliko pad koliko izgled – nema više meke i plodne zemlje već nastaje pravi, ljuti krš. Kao da nije dovoljan sam kontrast beživotnog krša i vode u impozantnom kanjonu, cijeli dojam još dodatno pojačavaju slapovi. Tu i tamo nalazimo sedru u vidu većih ili manjih nakupina, no na nekoliko mjesta ogromne su sedrene barijere zapriječile tok i natjerale rijeku da se obrušava preko niza kaskada. Najpoznatiji i najveličanstveniji je svakako Skradinski buk, ali tu je još šest velikih slapišta. Prvi u nizu je Bilušića buk. Čine ga dvije glavne stepenice i još nekoliko manjih na dužini od 300 metara s ukupnim padom od 22,4 metra. Dugo je ovaj slap odolijevao pogledima, no danas se može izbliza pogledati zahvaljujući uređenoj stazi. Sličnih je dimenzija i slap Brljan dva kilometra nizvodno. Brljan je najljepši u proljeće kad ima vode i kada se sve zazeleni. Kroz barijeru prolazi cesta, a tu je bila još u antička vremena, o čemu svjedoče ostaci rimskog logora Burnum iz prvog stoljeća.
Svega pola kilometra od Brljana rijeka naglo skreće, a tu se obrušavaju Manojlovački slapovi, sa svojih 32 metra visine, najveći na Krki. Ukupna visina slapišta sa svim kaskadama iznosi gotovo 60 metara, a dužina je čak 500 m. Slap je, na žalost, skoro suh u ljetno doba zbog manjka vode. No, u rano proljeće možemo mu se diviti. Iza najvećeg slijedi najmanji slap Rošnjak sa samo 8 metara visine. Dojam grandioznosti zato popravljaju litice kanjona visoke i 200 metara pa je ovaj slap nepristupačan i jedini bez mlinica. Ljeti ni ovdje nema vode. Stiješnjen u kanjonu nalazi se i Miljacka slap. Tri veće i mnogo manjih sedrenih stepenica dosežu 24 metra visine.
Usporeni dio Krke tik uz gornji dio Skradinskog buka iz zraka izgleda kao labirint jezeraca i šumaraka. To je klasično protočno jezero kakve imamo na Plitvicama, Mrežnici i na ostalim krškim rijekama. Voda tu sporije teče pa se stvara prava močvarna vegetacija. Sedrena slapišta također stvaraju slične uvjete. U dubljoj vodi dominiraju trska i rogoz, površinu prekrivaju lopoč, lokvanj, a s dna izviru borak, krocanj… Rijeka je u krškom bezvodnom području za sobom stvorila cijeli niz novih, vodenih staništa kojih inače ovdje ne bi bilo. Bogatstvo biljaka i staništa prihvatile su i životinje. U vodama živi više vrsta endemskih riba: zlousta, glavatica, sval, drlja, svjetlica, oštrulja, mren, ilirski klen, visovački glavočić te dalmatinska gaovica.
Da bi se to bogatstvo riba dobro vidjelo, valja zaroniti ispod površine rijeke. To je pravi podvodni botanički vrt, gdje se vodeno bilje tiska za prostor, a turisti koji prolaze stazama tek malo podalje, nisu toga ni svjesni. Dno nije jednolično, već je oblikovano sedrom, negdašnjim barijerama koje sada nisu u funkciji. Sedra je oblikovale grote, podvodne strmce, male pećine. Među lopočima i ostalim biljem provlače se velika jata drlja, na desetke riba koje svjetlucaju na suncu koje se lako probija kroz bistru vodu. Na njih vreba ribarica, vodena zmija koja se izvrsno snalazi po dnu. Po lopočima i drugim plutajućim listovima pare se vretenca. Mužjak u zagrljaju tiska ženku koja polaže jaja zaronivši zadak ispod površine vode. Život buja u Krki kao malo gdje drugdje.
Priča nije gotova ni iza posljednjeg slapa Skradinskog buka. Uz most, voda u trenu mijenja svoju prirodu, iz površinske bistre, slatke vode, ulazi su u mutnu, slankastu. Već se ovdje odvajaju dva sloja, a utjecaj mora koje dopire uz dno zaslanjuje i stvara bočate uvjete. Cipli koji jurcaju dokazuju to, baš kao i jegulje na dnu.
Ovo nisu sva skrivena blaga rijeke Krke, no i to je već mnogo više nego mnogo duže, ali jednolične rijeke. Kombinacija krša i vode stvara nevjerojatne oblike, kako reljefa, tako i života.