Andrijana Sataić, mnogima poznata po nadimku Nina, posebna je žena koja je svoj gradski život zamijenila životom u Torčecu i zbog toga osjeća samo enormnu količinu sreće i slobode, a niti malo žaljenja.
Kada smo zakoračili na imanje obitelji Sataić, koje Nina vodi sa suprugom Ninoslavom i sestričnom Katarinom, odmah smo zamijetili koliko je truda uloženo da se stvori jedna posebna i prirodna atmosfera.
Sjenica, koju je sama Nina izgradila, “dočekala” nas je uz miris vatre koja je gorjela pod pekom, a Nina je taman bila u procesu izrade pizze za nas, svoje goste. Da joj to nije nikakav problem već samo gušt, svjedoči i činjenica da je Nina svojevremeno sama i izgradila istu tu peku koja će danas pridonijeti “punoći” naših želudaca!
S pregačom na sebi, koju je napravila od stare odjeće, veselo nam se nasmijala i rekla:
– Kod mene je to uobičajeno, ja svakog gosta uvijek dočekam s nekim jelom, jer razna jela pripremam zapravo sama. Razne sireve, domaće kobasice, salame, sve izrađujem sama i sve je domaće. Imamo kravice, purane, kokoši, patke, guske, biserke… svašta nešto – govori nam Nina na samom početku.
I da, istina je, kad se okrenete po dvorištu i kad priupitate Ninu što je što, ona će vam sve znati objasniti jer skoro je sve je sama izradila. Trenutno je u projektu izgradnje kuće za guske. Napunila je vreće zemljom, dobro ih izudarala i onda namazala blatom izvana, ništa posebno kaže Nina.
Ipak, njezina kuća nije napravljena od blata, kaže, u to vrijeme se još nije bavila ekološkom gradnjom, a trenutno je u papirologiji i razmišljanjima u vezi izgradnje okrugle kuće od blata jer njezina energija ne voli “ćoškove” i male prostore.
– Bit će to moja kuća za odmor, neću u njoj živjeti. Ja puno stvari volim i smatram da svatko treba raditi ono što voli i u čemu uživa. Volim životinje, cvijeće, vježbanje, volim svog supruga, svoju djecu, Bebu, Johnnyja i Lady (op. a. njihovi psi). Svaki dan se trudim napraviti nešto drugačije, ali kad se probudim, onda prvo uvijek imam pola sata za svog supruga pa onda šećem sa svojim bebačima pa nahranim patke, pajceke, pure. Odem do farme i kravica i pogledam što mogu pomoći. Kosim dok treba kositi – nabraja nam Nina sve što joj pada na pamet.
Mnogi ljudi vole doći kod nje u Torčec, neki samo da bi naučili nešto novo, neki na trening, neki na masažu, a kad se ne bavi time, onda voli i zazidati neki manji objekt, raditi u cvijetnjaku ili vrtu, lista je stvarno dugačka. Nina ima i Centar za promicanje kulture zdravog življenja Proprio, a nastao je u sklopu Udruge Proprio – zdrav način življenja.
– Svu hranu proizvodim ja, meso, žitarice, povrće, mliječne proizvode, ma sve pravim ja. Počela sam s time prije nekih desetak godina. Uvijek sam razmišljala o tome, uvijek sam nešto malo vrta imala, ali trebalo mi je vremena da donesem odluku da većinu hrane pripremam sama. Probali smo jednom biti čak i na sirovoj hrani/sokovima, ali smo shvatili da nema smisla piti sokove ako kupujem zagađenu hranu. I zato smo pomalo počeli uzgajati sve svoje. Znate, u brašnu koje kupujete nalazi se jako puno kemikalija koje štete našem organizmu, štete našim hormonima i eto, tako smo mi odlučili sve raditi sami – govori nam Nina.
Ako ste u prolazu, slobodno i sami zastanite kraj kuće i pozovite Ninu, netko će uvijek doći, a ako ste u potrazi za finim brašnom, možda se nađe koji kilogram pirovog, integralnog, bijelog i heljdinog brašna i za vas.
– Mi svaki dan jedemo domaći kruh od pirovog brašna. Krušnu peć koja se nalazi u ljetnoj kuhinji sam zidala sama i to od blata, točnije ilovače. Izvana je cement, ali ostatak nije. Tražila sam majstora koji će zidati s blatom, ali nisam ga našla i zato sam ju sama počela zidati, kao kaj sam napravila i starinsku podravsku peć koja ima i grijaću klupu. Elemente za nju sam našla u Zagrebu – opisuje nam Nina.
U sklopu Centra možete isprobati i trenirati s našom sugovornicom, možete sudjelovati na raznim radionicama koje promiču zdrav način života ili jednostavno provesti dan s Ninom.
– Bavim se različitim metodama prilikom vježbanja, smatram da je najbitnije da dođemo do zdravog, kvalitetnog i sretnog života. Da bi čovjek bio uspješan treba imati potpunu opremu svog tijela, to znači da treba imati fleksibilnost, propriocepcija (op. a. osjet za vlastito tijelo u prostoru), stabilnost, čvrstinu, snagu, izdržljivost, znači mora imati sve – govori Nina dodajući kako su neki ljudi ustrajniji u vježbanju, neki dolaze povremeno, ali svi su zadovoljni rezultatima.
Ako ste jedan od onih koji ne mogu naći vremena za odlazak na vježbanje ili masažu, Nina će vam pokazati kako sami sebi možete pomoći. Kako nam kaže, ima stalne članove udruge koje je kroz čak desetak godina imala priliku pratiti, kako njihov fizički tako i psihološki napredak.
– Prekrasno je kad vidite da utječete na nečiji život, da ljudi primjenjuju ono što su kod mene čuli ili vidjeli. Ja ih potičem da sami vježbaju doma, u parku, na poslu, u autu, na putu, uvijek, uvijek, uvijek… Ako vi dajete, onda puno toga i primate. Oko sebe imam jako puno prijatelja koji me svaki dan vesele – dodaje naša sugovornica, inače frizerka po struci.
– Radila sam u struci, ali kad sam se udala shvatila sam da ne želim raditi negdje 10 ili 15 sati i rekla sam suprugu da ću s njim raditi. Sjećam se da mi je rekao da ne znam voziti traktor, a ja sam rekla – Pa naučit ću – i tako sam krenula u poljoprivredu. Međutim, novaca je bilo malo, a ja sam naviknuta da uvijek novaca imam. I onda sam rekla, ja ću sebi kupiti kravice i tak’ sam ih kupila, napravila sam im nekakvu nadstrešnicu, onda sam si napravila šupu u koju sam stavila kravice, a za prvu godišnjicu braka muž mi je kupil štihaču – smije se Nina istovremeno se prisjećajući kako su ljudi znali dolaziti k njima i provjeravati jesu li joj se kravice smrzle.
– To je bilo prije nekih 20 godina i tada je bilo nepojmljivo da se krave drže vani, ali preživjele su. Tada je bilo nevjerojatno vidjeti krave vani, danas to tako nije. Prije su trebale biti u štali, na vezu i gledati u zid, a ja sam rekla da moje krave ne budu tako živjele – rekla je Nina.
Uvijek je Nina bila hiperaktivna, govori nam i dodaje kako za samu sebe zna nekad reći da je malo “luda”.
– Uvijek sam bila nekak’ specifična, jedinstvena, ali ništa posebno to nije. Sve ovo što ja radim, rade žene diljem svijeta. Nisam ja jedina koja zidam, kuham, volim životinje, cvijeće… to su sve normalne stvari. Samo nažalost, danas mnogi ljudi dopuštaju da ih civilizacija i društvo stave u neki kalup, a ja to nisam htjela. Ja sam si osmislila neki svoj kalup i izašla sam iz ovog koji se nameće – kaže Nina.
Ideje joj dolaze iznenada, nema kod nje dugotrajnog planiranja i osmišljavanja kako urediti prostor ili nešto napraviti. Ako ste u potrazi za promjenama, i željeli biste se okrenuti prirodi, možda je baš druženje s Ninom dobar izbor.
– Bavimo se promoviranjem zdrave gradnje, zdravog čišćenja, zdrave vježbe i zdravog načina razmišljanja. Promičemo zdrav način pripreme hrane, urbano povrtlarstvo kroz koje učimo ljude kako si mogu napraviti svoj vrt iako žive u zgradi – pojašnjava Nina čime se njezina udruga bavi.
Blato, slama, drvo, kamen, materijali su koje Nina koristi u gradnji. Trudi se što više izbjegavati korištenje cementa, stiropora i svih drugih materijala za koje smatra da štete ljudima. Nikad Nina nije htjela raditi ono što drugi rade.
– Protiv komercijalizacije sam, sve druge potičem da ne kupuju novo, radije kupite rabljeno, napravite iz staroga nešto novo, čuvajte prirodu, imamo samo jednu Zemlju, ako ju mi ne budemo čuvali, tko će. Imamo i svoju vodu iz bunara, nemamo gradsku vodu. Svi smo umorni, umorni smo od klora iz gradske vode, glutena i broma iz brašna, naše tijelo se stalno mora boriti protiv toga, zato imam sve svoje. Istina je da ne proizvodim ulje još uvijek, to kupujem, ali plan mi je raditi ga – kaže Nina.
Suncokret i tikve, govori nam, će početi uzgajati. Meso, žitarice, sirevi, jaja, povrće, sve ima Nina.
– Najviše se baziram na uzgoj raznih gorkih salata jer svaka gorka tvar je zdrava. Na svakodnevnom meniju imamo Hipokratovu juhu napravljenu od poriluka, celera i paradajza. Moj suprug svaki dan popije po dvije litre soka od mrkve i cikle koji spravljam. Dobar je to detox, dobar je za dizanje imuniteta… – kaže.
Nina smatra da svaki čovjek uči cijeli život i da na kraju ništa ne zna. Zato se ona trudi iz dana u dan učiti i proučavati sve oko sebe, a njezina energija mnogima je zarazna, naravno na pozitivan način. Mnogi se pitaju od kud je crpi i je li ikad imala loš dan.
– Svi mi imamo energiju, samo ju trebate naći i pružati je drugima. Svaki čovjek je zanimljiv, jedinstven, individua za sebe i svaki čovjek je dragocjen dragulj na ovoj Zemlji, samo većina nas toga nije svjesna. Život se sastoji od uspona i padova, ali uvijek me pozitiva potjera. Nekad mi se stvarno ne da vježbati i onda me nazove prijateljica i kaže mi kak’ nije dugo vježbala i kak’ joj fali pa joj ja velim nek dođe k meni i onda si i ja odvježbam. Je, kaj sad – kaže Nina.
Nina je sretna što uz sebe ima supruga Ninoslava koji ju je uvijek motivirao u svemu i govorio joj da nešto može, čak kad su je drugi uvjeravali da ne može ili da to nije “ženski posao”.
– Moj suprug je moj motivator i moja snaga i moj oslonac, bez njega ja sam ništa. Znate kak’ to funkcionira? Muž je jedinica, ali sama jedinica bez nule ne znači ništa. Ja sam nula, a kad nula stoji iz jedinice, onda je šta? Desetka! To je formula dobrog braka i dobrog života – zaključuje Nina Sataić i nastavlja nas provoditi po imanju.
Što smo tamo sve zatekli pogledajte u videu!
