Na obroncima Bilogore, nedaleko njezina najvišeg, Stankovog vrh, nalazi se mjesto Donja Velika. Naselje u kojem živi obitelj Puhač koja je unatrag nekoliko mjeseci zainteresirala svoje susjede, ali i brojne druge ljude.
Posebna je atmosfera u dvorištu obitelji Puhač, čim zakoračite u njega dočeka vas mnoštvo pasa i jedna posebna ovčarka Dona stara sedam godina, kućepaziteljica koju je Renata udomila.
Prepričava nam Renata odmah s ulaza kako ju je dovela u dvorište bez da je prethodno o tome “obavijestila” svog supruga Josipa, koji je, iako ga Dona nije pustila u kuću, ubrzo shvatio da ljubav njegove supruge prema životinjama neće nikad prestati, a Dona mu se uvukla pod kožu.
Ipak, razlog zbog kojeg smo posjetili Renatu Puhač je jedna mala, pitoma, petomjesečna Bambina. Srna koju je pak njezin suprug donio kući, kada ju je slučajno našao na livadi iza obiteljskog doma.
– Čuo je da nešto plače i stao je da pogleda kaj to cvili. Uzeo ju je i donesao doma. Kad sam došla doma s posla pomalo sam ju počela hraniti. Sjećam se da smo odmah išli po flašicu za mlijeko u grad. Kad je počela dudati više nije bilo brige, ali prvih nekoliko dana je odbijala hranu – kaže nam Renata i dodaje kako im je trebalo vremena da se svi skupa upoznaju i da si međusobno počnu vjerovati.
Kada ju je Josip našao, Bamba, kako ju također zovu, nije mogla hodati, bila je jako mala, valjda se tek okotila. Bila je gladna, preplašena. Prvih mjesec dana spavala je u kući, a najljepše joj je leći na kauč, tamo se ušuška i uživa kad god ulovi priliku.
– S mačkima je spavala isto, lijepo se uklopila, ali prvih mjesec dana nije piškila ni kakila. Dosta nam je to bilo stresno, ali sad je sve u redu. Bamba je počela naš dom doživljavati kao svoj i sve je sjelo na svoje mjesto. Počela se upoznavati s našim pesekima, njuškati ih i proučavati sve u dvorištu – nastavila je Renata.
Obavijestili su Puhači i lokalnog lovnika da su pronašli srnu, a nastavno tomu dobili su sve potrebne papire da Bambina ostane kod njih i da ju othrane.
– Meni je to bitno, da ju othranimo, da ju ojačamo, da ju netko ne ubije, a poslije kako bude, bit će. Ako ona odluči otići, bit će mi teško, ali neka ide – kaže Renata.
Glavni izvor informacija za brigu oko srne bio im je internet. Tamo su proučavali što i kako raditi, s čime ju hraniti i što joj je potrebno pružiti da bi imala koliko toliko normalno odrastanje bez majke.
– Bamba još uvijek pije mlijeko, jede pšenicu, jabuke, grožđe obožava, pojela je sve susedovo grožđe, šećera voli, sijeno – nabraja nam naša sugovornica.
Osim supruga Josipa, Bambini se još više vesele i djeca Laura, Valerija, Josipa i Mateo koji se stalno druže s njom i maze ju. Ovčarka Dona također je u svom srcu pronašla mjesto za Bambinu od prvog dana.
– Dona ju jako čuva, od svih. Čim ona zalaje ja si pomislim gdje je Bambina. Ma, čim se mi ujutro probudimo odmah pogledam kroz prozor i pomislim si gdje je Bambina, je li u toru. Dovoljno mi je samo da viknem, čujem ju i odmah sam mirna – govori Renata Puhač.
Iako malena srna pripada u šumu, nažalost ostala je bez majke. Puhači ne znaju što se dogodilo da je ostala sama, ali su sretni što su je uspjeli spasiti. Danas je ona njihova velika ljubav i maza.
– Jako se voli maziti, kad smo vani kraj nas je, što god radimo, ona mora biti kraj nas, sve njuška, često se ponaša kao pas. Njuška sve do čega dođe, jako voli moje cvijeće, nastradalo je sve, pojede sve, ali meni to ne smeta – smiješi se Renata.
Malena srna ima potrebnu slobodu, često izađe iz dvorišta, ode u šumu, do ribnjaka, na livadu, ima dana kada ima veliku želju da “izađe u prirodu”, ali uvijek se vrati.
– Ja kad dva, tri puta viknem Bambo, Bambo, ona skoči iz šume i samo dotrči do mene. Ima pak i perioda kad se vrati samo navečer, ali sve je to normalno – kaže Renata, svjesna toga da će vjerojatno doći dan kad će Bambina izbivati i više dana.
– Ako ona ode, kako nam svi i govore da će se dogoditi, ja sam rekla, neka ode. Ali, samo se molim da ju netko ne ubije, da ne nastrada. Ne ide ona svakom čovjeku koji naiđe. Sad je tu s vama jer sam ja tu, ali nije sa svima takva. Mislim da sam joj ja ipak najdraža, ali ja ju najviše hranimo – govori nam za kraj naša sugovornica iz Donje Velike.
Mi se nadamo da će Šećerko, Bamba, Bambina ili kakav god još nadimak dobila, ostati dovoljno dugo kod obitelji Puhač kako bi ojačala i bila spremna za život. Da šumu voli, pokazuje iz dana u dan, odlazeći u nju kad god to poželi. Ali, da je zahvalna ovim dragim ljudima što su joj spasili život, također pokazuje time što im se iz dana u dan vraća.
