Obitelj Turkalj u samo deset minuta ostala je bez svoga doma. Govori nam to Anamarija Turkalj, majka sedmero djece, dok stojimo pored zgarišta njihove kuće u mjestu Donji Mosti u općini Kapela, na samoj granici Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije.
– Bilo je to u utorak ujutro, trebala sam putovati za Bjelovar, a djeca su trebala krenuti u školu. Sjećam se, bilo je šest sati i sedam minuta, a kada sam izašla iz sobe osjetila sam da je u kući jako toplo, a sve je popraćeno strašnim smradom – opisuje nam trenutke prije nego je shvatila što se događa.
Dima u kući nije bilo, a jedino što je čula bilo je pucketanje.
– Došla sam do ulaza u kuću gdje sam na ploču stavila ruku, a ploča je pukla i izbila je vatra. Vikala sam djeci da gori kuća, bježali smo van – govori.
Jedna je kćer ostala u kući, a kako se zbog vatre koja se razbuktala kroz ulaz više nije moglo ući, razbila je prozor kako bi otišla po kćer koja je još bila u kući.
– Skočila sam po nju unutra, a za mnom je ušao i sin, pa smo uspjeli uzeti dio stvari, školski pribor, laptop. Crijep je letio na sve strane i kuća je nestala u deset minuta – priča nam.
Da nešto nije u redu Anamarija je primijetila nekoliko dana ranije kada je osjetila čudan miris u kući.
– Sve sam provjeravala, tražila odakle miris dolazi, provjeravala dimnjak, ali sve je bilo u redu. Nisam ni pomišljala da bi se nešto moglo događati na plafonu – kaže nam.
Plafon napravljen od gips ploča na drvenoj konstrukciji tako je ovaj dom odveo u plamen. Prema policijskom izvješću ugradbene led lampe koje su bile kao rasvjeta postavljene na plafonu izazvale su požar.
– Izgorio je frižider, škrinja, namirnice, odjeća, sve je bilo u tom dijelu kuće gdje je sve krenulo – govori Anamarija čija kuća nije bila osigurana.
– Ma ništa, nemamo osiguranje, jedva imamo za preživjeti. Borila sam se, mučila, imali smo to što smo imali. Otac djece već više od dvije godine ne pita za njih, ne plaća alimentaciju, a ja sam nezaposlena. Odem raditi na sezonu da djeci priskrbim za školu – opisuje nam tešku situaciju u kojoj se nalaze.
Načelnik općine omogućio im je privremeni smještaj u jednoj kući iako njegovom reakcijom nije u potpunosti zadovoljna.
– I ta se kuća prvo mora pripremiti, nema struje. Načelnik se ovdje još nije pojavio, bio je ovdje na krovu kada je gorjelo, ali nakon toga ga nisam vidjela – kaže nam i dodaje kako da bi se bilo što pokrenulo mora više puta nekoga nazvati.
– Zet je došao i izvlačio plinsku bocu iz kuće, a vatrogasci su došli tek nakon 20 minuta. Nisam zadovoljna kako je to sve išlo, niti reakcijom mještana. Došli su nam pomoći ljudi čak iz Rijeke, pa i ovdje okolnih mjesta, doći će ljudi iz Daruvara pomoći složiti privremeni smještaj, ali domaći slabo – razočarana je te dodaje kako ne zna ni kuda će s ostacima kuće.
– Ne znam što da sada s time radim, mislim da je načelnik trebao osigurati kontejner da se sve to zbrine, ja ne znamo što da s tim radim – kaže nam.
Veliku zahvalnost ima prema Centru za socijalnu skrb iz Bjelovara, čiji su djelatnici kako kaže, isti dan bili kod njih i ponudili pomoć.
– Pružili su nam moralnu podršku što nam je bilo najbitnije. Nikada nismo nikog tražili pomoć, sedam godina sama brinem o djeci. Ponudili su da nas smjeste u sigurnu kuću, ali nismo za to. Jedna kćer ima dijabetes, želimo našu slobodu, pa neka je i jedna prostorija – kaže.
Anamarija si postavlja pitanje koliko je njihovu kuću isplativo obnavljati, ali vjeruje kako je moguće napraviti nešto da se to ipak napravi.
– Trenutno nam je najbitniji građevni materijal, ne tražimo novac iako je uvijek potreban, ali teško mi je to tražiti, bolje je da netko donira građevni materijal kojim se može obnoviti kuća. To nam je najbitnije – govori te dodaje kako joj se već javio parketar koji je spreman pomoći kada će se taj dio obnavljati.
Kaže kako su do samo par dana imali sve, bili su sretni, a sada ne znaju što ih čeka.
– S ono malo što smo imali bili smo sretni, nama puno ne treba. Uvijek sam rekla, važno mi je da djeca nisu gladna, da platimo režije i da oni mogu u školu. Nikada više od toga nismo tražili – kaže nam.
Iako scena koja ih trenutno okružuje nije ugodna, ova obitelj ne gubi duh i vjeruju da na kraju sve može biti pozitivno.
– Mi smo i dalje velika sretna obitelj, kuću ćemo već nekako obnoviti, ali najvažnije je da smo zajedno – zaključuje Anamarija.
Ukoliko želite podržati obitelj Turkalj u obnovi njihove kuće, građevni materijal možete donirati dostavom na adresu Donji Mosti 90 ili svoje donacije uplatiti na IBAN broj HR8423600003252509447, na ime Natalia Turkalj
