Interes za različitim vrstama hobija ljude zna odvesti u neočekivanom smjeru, a tako je bilo i s Oliverom Hrastom iz Rasinje koji se zaljubio u izradu noževa, što mu je postalo velika strast.
– Iz ugostiteljske sam obitelji, svi su kuhari kod nas i cijeli život sam u kuhinji. Još u osnovnoj školi crtao sam po bilježnicama noževe i gledao emisiju Vatreni kovači i to mi je bio moj prvi ulazak u taj svijet i određena fascinaciju – kaže nam Oliver.
Polazio je tehničku gimnaziju u Varaždinu, a u to vrijeme počeo je brusiti prve noževe.
– Kupio sam najjeftiniji nož iz Japana i počeo sam raditi na njemu. Bio je zaista najjeftiniji koji se mogao kupiti, a ubrzo mu se potrgala drška. Gledao sam kako ju mogu zamijeniti i pronašao ovdje u Koprivnici čovjeka koji već duže vrijeme radi na popravcima – opisuje nam.
Kaže nam kako je bio oduševljen time kako se taj posao radi.
– Doma sam nastavio brusiti noževe, obitelji je uvijek nešto trebalo vezano oko njih, pa sam znao provoditi cijele dane na kamenju. Na fakultetu sam učio o materijalima poput čelika i tu mi je postalo zanimljivo kovanje tog materijala – priča nam.
Od običnog čelika do funkcionalnog predmeta
Dodaje kako mu je postalo zanimljivo kako je od malog komadića čelika moguće napraviti funkcionalan predmet koji ima svoju svrhu.
– Naručio sam u jednom trenutku prvu peć koju sam našao, možda ne izgleda reprezentativno, ali meni je baš gušt raditi na njoj. Čelik naručujem iz Italije ili ponekad iz Britanije. Drva nabavljam od prijatelja, riječ je o orahu koji se reže na manje komade, a onda se rade drške – govori nam.
Njegov ga je hobi toliko fascinirao da je stupio u kontakt s Britancem koji nabavlja drva za proizvodnju instrumenata.
– On ima jako puno komada s kojima se instrumenti ne mogu napraviti, pa od njega uzimam dio drva za izradu drški – kaže nam.
Proces izrade noža kreće uglavnom od nacrta kojeg radi na papiru, iako nekada nož izrađuje direktno idejom iz glave.
– Prvo odrežem komad čelika za koji mislim da će mi biti dovoljan za izradu. Nakon toga slijedi kovanje, a peć u tom trenutku ide na 900 do 1.000 stupnjeva. Nakon kovanja, nož stavljam u običnu peć na proces koji se zove visoko temperaturno popuštanje. Kada dobijem željeni oblik, budući nož moram normalizirati tri puta da se smanji kristalna struktura čelika i zatim ga zakaljujem. – opisuje nam dijelove procesa izrade.
Dodaje kako nakon toga na tračnoj brusilici izrađuje dio noža koji ulazi u dršku, a postoje dva načina izrade, japanski i zapadnjački.
– Prema japanskom napravi se dio koji prolazi kroz skoro cijelu dršku noža. Tada se na dršci buše rupe, dok se kod zapadnjačke tehnike radi nešto drugačije, a meni je japanska draža – opisuje nam.
Do sada izradio oko 50 noževa, toliko ih i bacio
Za izradu jednog noža potrebno mu je 10 do 15 sati rada.
– Što se pak drške tiče i ona se obrađuje, a ideje dolaze ovisno o tome kakav želim da nož bude. Na isti se nož mogu staviti različite drške, a meni je najljepše kada je drška s gornje strane više kao neki oktogon, a dolje zaobljena, odnosno Rokkaku Hanmaru. To je japanski stil također – kaže nam.
Do sada je kod velikog broja noževa u nečem pogriješio, ali sve to smatra procesom učenja.
– Izradio sam do sada nekih 50 noževa, a malo manje od toga sam i bacio. Dogodi se da primjerice uzmem previše materijala, pa ne dobijem što sam zamislio – kaže nam.
Kovanje mu je jedan od zanimljivijih dijelova procesa.
– Uzmem si sat ili dva, zatvorena radiona i četrdeset stupnjeva u njoj. Nije najčišće i najlakše, daleko od toga, prvih par tjedana trebalo je da mi se ramena naviknu na intenzitet izrade. Nakon više od sata kovanja nisam zapravo još ništa napravio, a drugi dan nisam mogao podići ruku – govori nam.
Ozljede su sastavni dio procesa
Porezotine po rukama također su dio izrade noževa.
– Porežem se na najgluplje moguće načine, držim nož, pa mi se posklizne i poreže me ili se porežem kod brušenja. Stalno se to događa, tako da sam već naviknuo, ali sve to nije ništa u usporedbi s uživanjem koje mi pruža – kaže Oliver.
Nedavno je pokrenuo i Instagram stranicu kako bi svoju ljubav prema noževima podijelio i s drugima.
– Radi se o starijem zanatu, ali u ovo moderno doba svatko poput mene tko želi da mu to bude hobi, zbog društvenih mreža i dostupnosti materijala može se upustiti u izradu noževa – kaže te dodaje kako mu je u budućnosti želja pretvoriti sve to u posao te surađivati s nekim kulinarskim chefovima ili restoranima.
