Martin Dolenec (67), osebujni umirovljenik iz Virja, još uvijek svakodnevicu provodi radno. Bez poljoprivrede njemu je život nezamisliv, a kako nema mehanizaciju, i dalje većinu poslova na gruntu obavlja ručno.
‘Zubače i rasohe’ njegov su glavni alat kad je u pitanju sijeno, a mi smo ga zatekli u trenutku kad je na livadi kupčao i okretao osušenu travu, što je danas rijetko viđen prizor.
– Nigdar nisem imal traktora i još navek seno hendeljim ručno – odmah nam je u svom šaljivom tonu i u stihovima ispalio osebujni Martin.
Bez obzira na godine, dodaje on, ne posustaje jer je svjestan da ga rad na „mekoti“ čini vitalnim, a brže mu i zanimljivije prolaze dani, pogotovo jer većinu poslova obavlja na tradicijski način, ručno.
– Mene vam tehnika nemre oboriti. Dok mi treba nekaj prepeljati s traktorom, onda su tu moji pajadaši. Samo im velim da čoveku treba pomoći dok mu se ukoči jer ne bum celi život patil i malo si bum muke skratil. Kad me čuju u tom tonu, mam mi naprave sve kaj treba – u svom stilu nam kaže Martin.
Iako mu sastavljanje „vrckavih“ stihova ide kao od šale, Martin ne razmišlja da sastavi svoje vlastite pjesme.
– Ti šalni stihovi moje su svakodnevne poštapalice, ali mogu reći da su istiniti jer bez obzira na godine, osjećam se kao pravi mladić. Očito mi Dolenci imamo u krvi slaganje stihova jer mi je Miroslav Dolenec – Dravski daljnji rod, samo je on bio malo profinjeniji od mene – zaključio je Martin.
