Na đurđevačkim obroncima Bilogore smjestilo se naselje Sveta Ana. Toplo mjesto koje broji tek stotinjak stanovnika mnogi znaju po vodenici na kraju naselja. No, nije to jedino posebno u Svetoj Ani. Baš ta vodenica važan je kotačić u spremanju prefine svetojanske zlevanke, jela koje je postalo nematerijalna kulturna baština Svete Ane, a koje pak najviše njeguje i promovira mjesna Udruga žena Svetojanke.
Kad smo stigli na vodenicu, gdje nas je dočekala predsjednica Svetojanki Natalija Miletić, imali smo što vidjeti, a i probati. U njenom društvu bile su i Katarina Račan i Danijela Miletić, iskusnije članice udruge. A na stolu zlevanka da ti oči ispadnu.
– S promocijom svetojanske zlevanke van domaćeg područja krenulo se 2007. godine na Picokijadi. Tada smo napekle puno zlevanke, nitko nije imao takvu, dijelile smo ju ljudima i njima se ona dopala. Tad smo odlučile organizirati dane zlevanke. I prve godine je odmah došlo puno ljudi – govori nam Katarina Račan.
Dolazi im puno izletnika, školaraca, vrtićaraca, umirovljenika, stranaca. Već su stizali ljudi iz okolnih gradova, a sad su djeca počela i s mora dolaziti. Bili su klinci iz Pule, iz Splita, sa svih strana. Udruga žena uključi mlin pa djeci pokazuje kako se to nekad radilo, kako se dobivalo brašno, a zatim pred njima spreme domaću svetojansku zlevanku. I svi su oduševljeni. Što se tiče stranaca, Japanci su bili posebno oduševljeni zlevankom. Takvo što nisu nikad probali, rekli su.
– Primijetili smo da kad djeca dođu na izlet ovdje, roditelji drugi vikend obavezno navrate. Djeca im kažu kako je bilo i oni dođu sami vidjeti – govori Katarina.
Zlevanka je nekad bila obrok, večera. Pekla se doma u krušnoj peći. Shvatile su žene kako je zlevanka postala zaboravljeno jelo i odlučile su napraviti nešto u vezi toga. Oko mlina u Svetoj Ani napravile su cijelu priču. Pored mlina nalazi se velika krušna peć s nekoliko stolova, baš za te izletnike koji dolaze. A njih će biti jako puno u nadolazećem vikendu kad je proslava dana Svete Ane.
Koji je recept za finu svetojansku zlevanku?
Dva jaja, šećer, ulje, kiselo mlijeko ili jogurt, slatko mlijeko, vrhnje, prašak za pecivo i kukuruzno brašno. Tiganj, posuda, mora biti dobro nauljena. Količine nam nisu htjele otkriti ni nakon dugo, dugo moljakanja. Ni klečanje na jednom koljenu nije pomoglo.
Ipak, otkrile su nam da je ključno da se ispeče u krušnoj peći, jer okus se razlikuje ako se peče u nekakvog drugoj. Isto tako, kukuruzno brašno mora biti od tvrdog, starinskog kukuruza, tvrdinca, koji Katarina Račan sadi samo za potrebe zlevanke. Polje od jednog hektra izdvojeno je, odnosno oko njega nema drugih vrsta kukuruza, hibrida, jer dogodi se da se pomiješaju pa starinski više nije pravi.
A zlevanka je baš fina. Smjesa se zamuti za pet minuta, a onda još dvadesetak da se ispeče, na nekih 180 do 200 stupnjeva. U drugom dijelu pečenja prelije se vrhnjem, pa se ostavi još malo da se zapeče.
– Zlevanka je navek dobra. Najbolja je ipak dok je topla, taman dok nije prevruća za držati. Peče se cijele godine. Izletnici nam se naruče pa pečemo, spremamo i jednom godišnje za cijelu Osnovnu školu Đurđevac i vrtić. Pečemo praktično cijelu noć. Godišnje ispečemo oko 1500 tiganja (posuda) zlevanke. Jedna posuda ima 25 komadića u prosjeku, tako da prosječno napravimo 37.500 komada zlevanke, nekad i do 40 tisuća – kaže nam Danijela.
Sa svojom zlevankom Svetojanke su prošle cijelu Hrvatsku, razne gastro sajmove i druženja. Kako vrijeme odmiče, kako nas tehnologija gazi, oni iskusniji sve više cijene domaće proizvode kao što je svetojanska zlevanka.
Nekad svakodnevnica, danas tradicija, svetojanska zlevanka nematerijalna je kulturna baština Svete Ane, prigradskog naselja grada Đurđevca. Sada, u subotu 18. srpnja u Svetoj Ani od 10 sati održava se Dan zlevanke. Udruga žena krenula je već s pripremama, a s pečenjem kreću već od pola 9, rekle su nam. Iz centra Đurđevca kreće i biciklijada, tako da će na mlin stići zaista puno ljudi, puno gladnih ljudi. Trebat će puno zlevanke. A tko ju zna spremiti bolje od Udruge žena Svetojanke?
