Petar Unger iz Koprivnice velik je zaljubljenik u prirodu, a nedavno je usred jedne od šuma u okolici Koprivnice napravio vrlo zanimljivo zdanje, pravu šumsku saunu.
Petrova je želja da ne otkrivamo njenu lokaciju, već je poanta da ju oni koji osjete povezanost s njom, tako i slučajno pronađu.
– Kao klinca roditelji su me puno vodili u prirodu i tu se nekako razvila moja ljubav prema suživotu s njom – kaže nam.
Nakon gimnazije upisao je poljoprivredni fakultet jer, kako kaže, to je bio obrazovni sustav najbliže prirodi.
– Velik mi je stres bio vraćati se iz Koprivnice u Zagreb, pa sam se uvijek vraćao ovdje, gdje je bio puno veći mir i mogao sam se na neki način vraćati sebi – govori nam.
Počeo se povezivati s prirodom
Kako nam kaže, s vremenom je počeo osjećati da čuje prirodu, što mu je teško objasniti, a onda je i puno vremena počeo provoditi na imanju koje ima nedaleko lokacije gdje je nedavno sagradio saunu.
– Počeo sam osjećati kako je priroda živa, kako je šuma živa i nakon tri godine fakulteta došao sam ovdje, raširio ruke i rekao “uzmi me”, te sam ovdje počeo raditi vrt i istraživati kako prirodnije uzgajati hranu, zanimati se za permakulturu i sve slično tome – opisuje nam.
– Imao sam viziju o tome kako smo nekada prirodnije živjeli, bili dio ekosustava i nismo stvarali toliko destrukcije. Pitao sam se kako biti u kontaktu s prirodom, kako čuti i osjetiti okolinu oko sebe i biti dio toga, a ne netko tko iskorištava i dominira nad prirodom – priča nam o svom povezivanju s prirodom.
– Ako sam ja živ i ako je ovo drvo živo, mi samo pričamo drugim jezikom, drugačija smo bića, pa ako to gledamo iz ljudske perspektive, gubimo tu konekciju s prirodom – mišljenja je Petar.
Petar je na svojem imanju prilikom našeg dolaska svirao frulicu svojim biljkama kako bi bolje rasle i uspijevale.
U blizini Zagreba sudjelovao je na nekoliko ceremonija, pa se tu počela javljati ideja da tako nešto napravi i u Koprivnici.
Budio se usred noći i odlučio izgraditi saunu
– Razmišljao sam kako napraviti neko mjesto za meditaciju, možda da se postavi neka klupica, a onda sam se prije nešto više od godinu dana počeo buditi noću i dobivati osjećaj da moram ovo napraviti – kaže nam.
Dodaje da mu je taj osjećaj bio toliko živ i izvan svega što je mislio da bi trebao napraviti i izvan toga kako je naučen raditi stvari.
– U početku sam imao razne sumnje, razmišljao sam trebam li to napraviti, odgađao, ali onda sam shvatio da moram. Nakon zime krenuo sam u izgradnju – opisuje nam proces kojim je došao do ideje.
– Ono što ovu saunu čini drugačijom od drugih jest to da se kroz nju povezujemo s prirodom. Riječ je o jednoj od najstarijih ceremonija za koju kažu kako ulaziš u mrak, a mrak i toplina su kao maternica majke Zemlje i na taj se način povezuješ s njom – govori nam.
Sauna je napravljena od lijeske i različitih vrsta šiba koje je donio s obližnjeg imanja, a nakon što se isplela konstrukcija, s vanjske ju je strane zatvorio blatom i glinom. U tome mu je pomoć pružilo nekoliko prijatelja.
Intuitivan proces koji traje nekoliko sati
– Znalo nas je tu biti šest ili sedam, iskopali smo glinu koja je ovdje vezivni materijal. Proširili smo ovo mjesto da se može zapaliti i vatra, a da je opet osigurano zemljom – govori Petar.
Proces ceremonije vrlo je intuitivan, no ipak ima nekoliko tehničkih detalja.
– Potrebno je neka dva sata vani na vatri zagrijavati kamenje koje se nakon što se dovoljno zagrije vilama prenosi u saunu. Unutra imamo vodu kojom se kamenje polijeva, a koriste se biljke, ovisno o potrebama onih koji sudjeluju. U ceremoniju je uključena i glazba, sviraju se različiti instrumenti poput frule ili je potpuna tišina – opisuje nam tijek ceremonije, a cijeli proces traje i dva do tri sata.
– Unutra je potpuni mrak, kamenje malo isijava kada je vruće, pa je to svjetlost koja jedino dolazi. Ovdje se ne radi o klasičnoj sauni s velikom temperaturom, već je više poanta na drugim stvarima, a ne onome što ljudi poznaju kao pojam saune – kaže nam.
Tajna lokacija
Petar nam kaže kako je cijela ideja potekla od želje da pomogne ljudima.
– Ako nekoga ovo zaista zove i misli da nečeg ima u ovome što pričam neka šeće po šumi i neka me nađe. Saunu sam radio po intuiciji i osjećaju, ovo je nečija zemlja koja je zapuštena, a cilj nije bio napraviti štetu, već stvoriti mjesto za posebno iskustvo. Zato lokaciju ne otkrivam javnosti – zaključuje.
Petar je svoj naum ostvario i sagradio saunu usred šume, a to je još jedan dokaz da zaista možemo napraviti što god pomislimo da bismo trebali. U šetnji okolnim šumama dobro otvorite oči, ali i srce, možda pronađete ovo zanimljivo mjesto.
