Po završetku istraživanja u sklopu projekta revitalizacije kišne šume, pozdravili smo se srdačno s našom domaćicom Nalini i krenuli put planina. Naš je sljedeći cilj naći možda najrjeđu vrstu žabe na svijetu.
Lokalni autobus sporo se i drndavo penjao prašnjavom i lošom cestom. Drveća je sve manje, ali ne zbog hladnoće, jer ovdje na 1000 m nad morem još ima topline za kratke rukave i sandale. Ipak, ostalo je zelenilo, jedino su tamnozelene tonove šume zamijenili svjetlozeleni tonovi plantaža čaja.
Nekad je Šri Lanka bila idealan i održiv ekološki sustav, s rižinim poljima u dolinama i šumama na brdima. Onda su došli Britanci i posjekli šumu, donijeli čaj i kaučuk te sada uvozimo tu istu rižu, uz sve loše strane čaja i ostalih uvezenih kultura. Ipak, na najvišim i najnedostupnijim padinama, vodopadima optočenim liticama preostaje šuma, odijeljeni komadići nekad povezane vegetacije. Oni su sad posljednje pribježište mnogim živim bićima.
Niže temperature i mnogo kiše ključni su recept za rast visokokvalitetnog čaja. Ova je kultura danas suvereni gospodarski vladar Šri Lanke s udjelom od 15% BDP-a. Preko milijun ljudi radi u industriji čaja što ovaj otok čini četvrtim proizvođačem ovog napitka te drugim izvoznikom u svijetu. Mnogi Šri Lanku poznaju po predivnim plažama, Colombu, budističkoj kulturi, slonovima…ali ova zemlja krije još mnoga blaga. Jedno od njih je poznati cejlonski čaj.
U trenucima odmora imamo priliku iz prve ruke vidjeti i život berača čaja. Prva faza u proizvodnji je berba čaja. Poput ptica vire šarene prilike iz zelenog tepiha i brste njegove listiće. Naravno to su vješte ruke berača čaja (tea pluckers) jer nikakvi strojevi tu ne pomažu. Grmovi čaja su naime gusti zbijeni i često na strminama, a ono još važnije, najfiniji čaj dolazi od mladih, svijetlozelenih listića. Berači ih odabiru i nevjerojatnom vještinom brzinom kidaju i listiće ubacuju ih u vreće zakačene na čelu. Pri tome ne gube vrijeme da svaki listić bacaju posebno u vreću već prvo nakupe pravu lepezu u šaci i tek tad taj busen. Poput čvoraka kruže prostranim plantažama kako iscrpljuju mlade listiće. Na istu parcelu vrate se otprilike za tjedan dana. Na kraju dana radnici odnose vreće u skladište. Predradnik istrese čaj na pod i pažljivo provjeri da u listićima nema ćoraka te opet vraća u vreće koje potom važe. Najbolji radnici dnevno uberu i 60 kilograma čaja, a za svaki kilogram dobiju 16 rupija, odnosno 70 lipa. Pa računajte njihovu zaradu. . Potom se vreće otpremaju u neku od brojnih tvornica.
Čaj su u Šri Lanku donijeli naravno Englezi, zajedno s povorkom ostalih kultura poput kaučuka, cimeta, kave, kokosa… Isprva samo za pripravak toplog napitka kolonizatorima, uskoro je počela komercijalna proizvodnja. Britanac James Taylor je 1867. otvorio prvu komercijalnu plantažu čaja u okolici grada Kandy. Ova planinska dio zemlje je i danas središte plantaža čaja. S vremenom je ova kultura preuzela primat među svim plantažama.
Već vozeći se cestom nos odjednom hvata aromu tamnog napitka. Pred ulaskom smo u tvornicu čaja. Danas mnogi turisti mogu virnuti u neke od stotina tih tvornica. Riječ tvornica ovdje zavarava, jer ta su postrojenja usred zelenih redova čaja, često s predivnim pogledima na planine. Zapravo posjet tvornici podrazumijeva cijeli proizvodni ciklus – od berbe čaja do kušanja svježeg napitka. Neke plantaže nude i boravak u bungalovima usred plantaže! Imate osjećaj da ste negdje u 19. stoljeću, u kolonijalnom ambijentu! Jedan takav posjed je Pedro Tea Estate u blizini gradića Nuwara Eliya, povijesnog središta proizvodnje čaja. U Pedru se može razgledati i centar za čaj The Lovers’ Leap, negdašnji čajni vrt Jamesa Taylora. Sam grad Nuwara Eliya zvan je Mala Engleska zbog kolonijalnog ambijenta i atmosfere. Postoji i „čajna pruga“ koja vodi od glavnog grada Colomba do sjedišta pokrajine Uva – grada Badulle. Ova pruga prolazi čajnim područjima Hattona, Talawakelle, Nanu-oye, Bandarawele and Demodere.
