Sezona trešanja u punom je jeku, a ljubitelji ove ukusne voćke svakodnevno uživaju u njenim plodovima.
Oni kojima je trešnja i više od ukusnog ploda članovi su obitelji Prosenečki čiji se OPG u Širokom Brezju pored Križevaca prostire na nešto manje od tri hektara.
Na posjedu imaju brojna stabla trešanja te nešto drugog voća.
– Davnih dana moji su roditelji imali trešnje i prodavali su ih u prosjeku tri tone godišnje. Tada nije bilo ovako ekstremnih vremenskih uvjeta kao danas. Igrom slučaja zatvorila se firma u kojoj sam radio i ostao sam bez posla. Od nečeg se mora živjeti, pa smo zapravo preko noći odlučili da krećemo ozbiljnije u voćarstvo – kaže nam Vladimir Prosenečki.
Prvo su posadili oko dvije tisuće stabala breskve, ali su vrlo brzo shvatili da putem trgovačkih centara baš i nema neke sreće.
– Nakon toga smo smanjili taj nasad i posadili različito voće, više vrsta krušaka, jabuka, šljiva i oko 330 stabala trešnje – kaže nam.
Važne su posebne tehnike uzgoja
Danas njihov nasad donosi oko 15 tona trešanja, a imaju ranije i kasnije sorte, sve za potrebe tržnice.
– Za trešnje smo se odlučili jer s njima imamo najviše iskustva. Znamo kad što treba napraviti, od same rezidbe, pa dalje. Krajem kolovoza ide se u prorjeđivanje jednogodišnjih grana da bi se dobilo osvjetljenje unutar krošnje – kaže nam, te dodaje i da je jako bitno u kojim se razmacima stabla sade, a o svemu tome ovisi kakve će trešnje biti.
Za razliku od trešanja koje smo možda vidjeli u dvorištima našim baka, koje su dosezale i visinu od 15 metara, njegove su trešnje vrlo niske i široke, jer grane moraju biti osvijetljene.
– Ako dođe do zagušenja onda niže grane ne rode ili imaju jako malo ploda koji nije kvalitetan. Zato ovakvom brigom osvjetljavamo cijelo stablo – kaže nam.
Puno je toga usmjereno i prema krupnoći samog ploda.
– Danas je bitno da trešnja bude velika, sa sitnom ne možete konkurirati nikome. Ima oko toga puno sitnih detalja koji su jako važni da bi sam plod bio zanimljiv kupcima – govori nam.
Vremenski uvjeti stvaraju probleme
Prije tri godine imali su jednu od najrodnijih godina, te su trešnje svakodnevno vozili u Zagreb na prodaju. Vremenski uvjeti su ono što u ovom poslu stvara dosta problema.
– Ove nas je godine tuča pogodila već pet puta – kaže nam, te dodaje kako sorte koje sada prodaju inače dolaze sredinom lipnja, a sada su uranile čak tri tjedna.
– Na plod utječe i mraz, pa trešnje znaju promijeniti oblik od onog na koji su kupci navikli. Ovo je godine ukupna šteta oko 60 posto, a to onda utječe i na cijenu – opisuje nam.
Obiteljski posao
Njihov je OPG obiteljski posao u kojem sudjeluju svi članovi obitelji.
– Djeca su sada već velika, imaju i svoju djecu, ali pomažu nam u berbi. To nam je zapravo najvažnije – kaže nam, te dodaje kako je radnike vrlo teško pronaći.
– Većina ljudi koji su htjeli raditi otišli su u Austriju, Irsku ili Njemačku, a ovdje je ostala uglavnom starija populacija. Sretan sam što moja majka još može pomoći, njoj je 68 godina, a bere kao i ja – govori Vladimir.
Sama berba radi se ručno i nije uključena nikakva mehanizacija.
– Svaka trešnja mora biti ubrana s peteljkom, jer ako ju tako ne uberete sok curi iz nje i ona počinje trunuti. Ako bi trešnju tresli, to se može koristiti za preradu, voćne sokove ili džemove – kaže.
Njihov gušt u trešnjama dolazi tek kad prođe sezona.
– Žena zna raditi razne kolače, a to je period kad mi uživamo jer više nema toliko posla oko berbe i prodaje – govori.
Najava zabrane prodaje na trgu u Križevcima
Što se prodaje tiče, njom su jako zadovoljni, a cijena je 5 eura za kilogram.
– Potražnja je stvarno velika, nas ovdje ljudi već znaju, pa s tim nemamo problem – govori nam i dodaje kako će im problem stvoriti ako se realizira najava da se više neće moći prodavati u centru Križevaca.
– Mi tamo prodajemo već 25 godina, a sada se priča da će doći do promjena. Ako neće biti razumijevanja za to, sigurno će nam to stvarati probleme. Mi se kao proizvođači moramo približiti kupcima, a križevačka tržnica je dislocirana i na nju kroz tjedan ne odlazi gotovo nitko – kaže nam, te dodaje kako je cijena koju u Križevcima plaćaju simbolična i na tome su zahvalni.
– Nas voćara nema puno, a sami centar nam puno znači. Ako ćemo biti samo na tržnici, to neće biti dobro. Danas sam došao iz Vrbovca gdje se prodaje u samom centru grada i ljudi su tamo prezadovoljni time – zaključuje Vladimir.
