Kad su u drugoj polovici veljače 2022. godine Rusi krenuli u invaziju na susjednu Ukrajinu, jedan od prvih ciljeva bilo je osvajanje grada uz granicu, Karkiva. Drugi najveći ukrajinski grad s prilično mnogo ruskih govornika i gotovo 1,5 milijuna stanovnika eto već dvije i pol godine – manje ili više uspješno – odolijeva ruskim napadima.
– Ili Karkiv ili ništa – odgovara nam Dmitrij Kasatkin, Ukrajinac u srednjim tridesetima, koji je svoj grad morao napustiti prije pola godine te doći u nepoznatu mu Podravinu.
Dima Kasatkin i Daša – od Karkiva do Koprivnice!
– Vi znate najbolje kako je dok je rat i kad vas napadnu – odgovara nam simpatični i samozatajni Dima koji vjeruje da je to jedan od glavnih razloga zašto su Ukrajinci ovdje dobro prihvaćeni i zašto država stoji iza programa za ratne prognanike.
– Povratak u Ukrajinu nakon rata? Ne znamo, pratimo situaciju, a baš tako, ako nije Karkiv ne zanima nas. Znate, ljudi iz Karkiva su posebni lokalpatrioti – odgovara njegova djevojka Daša koju je upoznao u domovini i s kojom je zajedno stigao u provincijsku Koprivnicu.
Sudbina Dime i Daše, poput sudbina tisuća njihovih sunarodnjaka – silom prilika iseljenih u Hrvatsku – vjerojatno bi prošla nezamijećeno da on u svojoj domovini nije bio “zvijezda”.
– Jednog dana ušetao sam u trgovinu i htio kupiti boje za kosu. Vidjeli su da nisam odavde i pitali tko sam. Rekao sam sve pa i što sam radio u Ukrajini – priča nam Dima, dok iz Pe.gota, specijalizirane koprivničke trgovine, dodaju kako je to bila jedinstvena prilika da se i njemu i djevojci ponudi prilika i suradnja kako bi iskoristio svoj talent.
Dmitrij, Dima Kasatkin bio je i zapravo još uvijek jest, jedan od najboljih ukrajinskih frizera, redovan osvajač najviših, pa i pobjedničkih titula tamošnjeg ceha frizera. Godinama je šišao, učio, završio akademiju, a potom krenuo korak dalje. Imao je, doznajemo, svoju školu te kroz nju školovao na tisuće frizerki i frizera, stilista…
Rat je sve prekinuo
– Imao sam školu za frizere, educirao, a onda je rat sve prekinuo. Želim svoje znanje prenijeti drugima, nastaviti to raditi u Hrvatskoj i možemo zahvaliti našim partnerima što su prepoznali priliku da to radimo zajedno – govori Dima kojeg je u Pe.gotu pozorno slušalo tridesetak stilista, frizerki i frizera sa sjevera Hrvatske na svojevrsnom “upoznavanju”, teoretskom, ali i praktičnom radu na modelima.
Kako doznajemo od njegovih partnera, Dima je pravi majstor za popularne fade tehnike. No, ne samo to. U planu, navode, imaju i sljedeće radionice u studenom. Zasad još uvijek surađuju, pa smo ga pitali je li razmišljao da pokrene kakav svoj biznis, frizersku akademiju ili slično. Skromni Dima, stekli smo dojam, još uvijek se snalazi u novoj mu zemlji i prilično je oprezan pa ne želi donositi ishitrene odluke.
– Još učimo hrvatski. Dobro je što su jezici, ajmo reći slični pa nam ide. Iznenadilo nas je kako mnogo Hrvata odlično govori engleski jezik – priča nam Daša na već solidnom hrvatskom i dodaje da dvaput tjedno idu u Zagreb na tečajeve jezika.
Zagreb im se kažu svidio, no u Koprivnici im je lijepo. Slavenske kulture također su slične, no za divno čudo ono što ih je, posebno Dašu šokiralo je količina grafita po zgradama! Kad je pak riječ o Koprivnici, iako višestruko manja od Karkiva već im je polako postala dom.
Koprivnički hotel pun sunarodnjaka
– Kad je počeo rat nismo znali što ćemo. Ipak, početkom ove godine odlučili smo da je vrijeme, morali smo otići. Nismo znali kamo, morali smo nazvati broj za hitne situacije i oni su nam tada rekli idete tu i tu – kazuju Dima i Daša, mladi ukrajinski par koji je sa sunarodnjacima iz raznih dijelova zemlje doslovno ispunio koprivnički hotel.
Vjerujemo kako njihovi susjedi iz hotela vrlo dobro znaju za Dimu, no on je iskren…
– Ma, nema nikakvih redova ispred moje sobe, ne šišam! Dosta sam se, čak 15-ak godina -našišao; sad mi je želja educirati druge – kazuje Dmitrij Kasatkin.
Obitelj i rodbina im je raseljena diljem Europe, otkrivaju nam, a dio uže obitelji je ostao u Karkivu. Redovno su u kontaktu i koliko god im ovdje bilo lijepo, dojam jest da je nostalgija jaka, iako to možda prema van ne žele pokazati. Doma je ipak – složit ćete se – najljepše.
