Stjepan Tomec iz Virja i u 71. godini života bavi se proizvodnjom mlijeka i bez obzira na katastrofalno stanje u mljekarstvu ne razmišlja da isprazni svoju štalu.
Iako su mala gospodarstva poput njegovog skoro izumrla, Stjepan je vjeran svojoj tradiciji u kojoj ga ne mogu pokolebati ni niske otkupne cijene mlijeka. U svojoj štali ima dvije krave i junicu i s ponosom kaže da je to i dalje njegovo blago.
– Otkad znam za sebe išel sem v štalu i imal sem krave. Meni je nepojmljivo da mi štala bude prazna. Dok god me bu zdravlje služilo bum imal kravice. Nisu zabdav naši stari nazvali kravice blagom i bormeč se bum držal tog postulata – priča nam Stjepan Tomec.
U radu je spas
Nema većeg veselja, dodaje on, kad zna da na stolu ima domaće mlijeko koje je, ističe on, izvor života. I sam posao oko blaga, kaže Stjepan, zaslužan je što je i na ulasku u osmo desetljeće vitalan.
– Ne veli se zabdav da je u rad spas. No, žalostan sam jer sela više nisu ono kaj su bila. Nekad je svaka hiža imala barem jednu kravicu i mogu reći da se bolje živjelo. Tad se moglo s dvije kravice živjeti kao grof, a danas si s tim tako reći bokčija – kaže Stjepan Tomec.
Iako je svjestan da s dvije krave danas nema „kruha”, nastoji svojim primjerom potaknuti mlade generacije da se vrate tradiciji i ožive gospodarstva u ruralnim sredinama. No, i sam zna da je to nemoguća misija jer stalno pada proizvodnja mlijeka.
Za to prvenstveno krivi mljekarsku industriju zbog niskih otkupnih cijena i „državu” koja se ne trudi poticajnim mjerama mladima otvoriti mogućnost da dostojno žive od mljekarstva.
Nada umire zadnja
– Upropastili su sve što su mogli u poljoprivredi, ali mi starci koji još moremo delati ne damo se i ne bumo se odrekli krava, iako nemremo od toga ništ zaraditi. Nas jednostavno taj posel drži na životu. Mladi se ne žele baviti kravama jer znaju da od toga nema koristi – kaže Stjepan Tomec.
Ipak, dodaje neumorni Stjepan, nada umire zadnja pa će i dalje živjeti u vjeri da se situacija u proizvodnji mlijeka može poboljšati.
– Treba pritisnuti mljekarsku industriju da poveća otkupne cijene. Pak oni v naše mleko vodu nalevaju i to prodaju. Od jedne naše litre naprave barem dve svoje, a još im ostane i materijala za vrhnje i jogurt tak da im ne prolazi priča da ne bi imali zaradu ako bi farmerima više novac plačali. Valjda i političarima bu došlo v glavu da je uništavanje domaćih proizvođača i izumiranje sela pogubno – zaključio je Stjepan Tomec.
