Ljeto je na vrhuncu, vrućine tjeraju kupače na obližnje grabe, Šoderica je najpoznatija. Skidamo se i zatrčimo u vodi. Plivamo, ronimo, da bi s užasom odjednom ustanovili da nam je po leđima, vratu ili nogama nešto zeleno. A tek dok zapinje oko nogu i ruku. Resa! Nema ozloglašenije stvari, dobro, možda su ipak to zmije.
Što je to resa? To je biljka krocanj, znanstvenog naziva Myriophyllum spicatum. Početkom ljeta iz vode vire njeni neugledni, crveni cvjetići sa žutim prašnicima. Ova biljka može dosegnuti tri metra, raste vrlo gusto i ukorijenjena je na dnu. Njeni listići djeluju bodljikavo, ali zapravo su mekani, iako to vidimo tek kad se u zraku mlohavo objese. U mirnoj vodi krocanj ne treba potporu, poput biljaka u zraku. Zanimljivo je, da iz otkinutih dijelova nekih od tih biljaka nastaju nove biljke, što se zove vegetativno razmnožavanje, a to još dodatno pomaže bujanju.
No, resa nije jedina biljka. Šoderica je pravi mali botanički vrt vodenog bilja. Biljke rastu u pravilu u tri reda, ovisno o dubini vode, miješajući se na granici. U prvom redu dominiraju trska i rogoz – emerzni makrofiti. Bez problema mogu rasti u vodi i do metra dubine. Ako je obala plitka, onda je taj pojas dosta širok. U nešto dubljoj vodi, do kojih tri metra dubine, počinje vladavina flotantnih makrofita. To su ponajprije lopoč s bijelim i lokvanj sa žutim cvjetovima. Ukorijenjeni su čvrstim i elastičnim stabljikama za dno, a na površini plivaju veliki listovi koji katkada u cijelosti prekriju površinu vode. U još dubljoj vodi vladaju submerzni makrofiti koji su u potpunosti pod vodom, osim za vrijeme cvjetova koji tek malo strše u zrak.
Često dominira poznata resa, odnosno krocanj. Neovisno o dubini, odnosno neukorijenjeni u dno, su slobodno plutajući makrofiti poput vodene leće i mahovine nepačke. Posebno je zanimljiva mješinka, biljka mesožderka. Dok za cvatnje strše van veliki žuti cvjetovi, u niti razgranjena stabljika joj je pod vodom. Podvodni listići su iglice, a neki od njih su preobraženi u dmješinice, odnosno zamke za hvatanje sitnih organizama. Kada životinjica dodirne neku od čekinja uz ulaz, zatvara se poklopac na ulazu, a vodena struja uvuče nesretnu žrtvu unutra. Žlijezde zatim luče probavne enzime i razgrađuju životinjicu.
Ove močvarne biljke imaju i dobru stranu. Da bi rasle, iz vode uzimaju mineralne tvari poput fosfata i nitrata te ih ugrađuju u svoja tijela i tako djeluju kao biljni filtri koji pročišćuju vodu. Znajući da resa, ali i trska te ostale biljke godišnje potegnu i nekoliko metara, vrlo su efektivni u pročišćavanju vode.
Je li resa opasna? Sama po sebi nije opasna. No, ako stvara strah i paniku, može biti. Kao i većina svari u prirodi, strah najčešće je neosnovan, a stvaraju ga roditelji. Ja sam mnogo puta na dah ronio, provlačio se kroz njih i nikad nisam imao problema. Štoviše, uživam roniti kroz njih. Njihove su stabljike krhke i realno ne predstavljaju opasnost.
Činjenica je da ipak svi ne vole zmije i žabe, pa ni resu. Postoje načini da ju se odstrani. Na kupalištu se moglo čistiti, iako je to beskrajan posao, jer biljka stalno raste. Na cijelom jezeru to je teško moguće. Preplitko je, ljeti pretoplo, prepuno nutrijenata (mineralnih hranjivih tvari te organskih tvari) za razvoj biljaka iz naselja, okolnih polja te samih kupača, a to su sve idealni uvjeti za razvoj biljaka.
Dugoročno riješiti problem nije lako. Postoje metode, ali to je već druga tema.
Pratite Gorana Šafareka na Instagramu i Facebooku.
