Nešto iskusnije generacije Podravaca, kad im spomenete ime Tereze Salajpal, neće imati problem s time gdje ju i kako smjestiti na značenjskoj liniji zaslužnih građana.
Novije generacije svakako bi trebale. Ne samo upamtiti, nego i, bez ustručavanja istražiti zašto – pa će doznati “zato”; Tko se krije iza imena dobitnice ovogodišnje nagrade Koprivničko-križevačke županije za životno djelo.
Tereza Salajpal u društvu velikana
Ta nagrada nije mala stvar, no dr. Tereza Salajpal, umirovljena neuropsihijatrica i publicistkinja, rodom iz Gole (1934.), poslovično skromno ističe kako ju nije očekivala. Niti joj se nadala. “Životno” priznanje, doduše, možda je moglo doći i koju godinu ranije.
– Ma kaj bi se nadala. Znate, ja sam vam u životu sve napravila upornim radom i strpljivošću. Nisam bila od onih podobnih, koji su preskakali stepenice do nekakvog uspjeha. Nikad nisam ništa dobila, a da se za to nisam potrudila ili se nečega odrekla – priča nam u svom domu dr. Salajpal, moleći simpatično da točno napišemo njeno ime Tereza, jer ona nije, kako se pisalo, Terezija.
Dr. Salajpal sad je i zasluženo u društvu: Ivana Generalića, Ivana Večenaja, Zlate Bartl, Dragutina Feletara, Krešimira Švarca, Božice Jelušić. Naravno, i ostalih koji su se kitili ovim priznanjem. S njom smo razgovarali u njenom domu u kvartu na koprivničkom TKZ-u. Blizu svima i svemu, a opet dovoljno daleko kako bi mogla u miru i dalje raditi.
Novčana nagrada za projekt
Uz miris proljetnica i cvrkut ptica, dr. Salajpal nam je otvorila vrata doma. Doma u kojem, ništa neobično, dominira bogata kućna biblioteka. Pored balkonskih vrata računalo, a na stolu pripremljen dio njene sadržajne autorske karijere, desetak probranih izdanja.
– I dalje pišem. Evo, upravo pripremam jedan opsežnu knjigu o povijesti školstva u Prekodravlju – govori nam ova Golčanka s adresom u podravskoj metropoli.
– Moram priznati, novčana nagrada dobro će mi doći da nekako dovršim ovaj projekt, jer, znate to košta – dodaje i prepričava kako nije bilo baš jednostavno provoditi vrijeme za starim zapisima i maticama kako joj što ne bi promaklo.
Upravo to “promaklo”, naša Tereze ističe kao jedan od glavnih problema, ne samo u njenoj karijeri, nego i karijerama svih liječnika koji su došli i koji će doći nakon nje.
Novo vrijeme nosi i nove probleme. Možda famozni stres, možda nove tehnologije, užurbani način života, bojazan za egzistenciju… Kako se s time nose nove generacije liječnika?
I bezobrazluk pacijenta je zapravo poruka – vama!
– Mogu im samo dati savjet. Ostanite ljudi, zadržite tu ljudsku komponentu u susretu s osobom preko puta. Doživite pacijenta kao čovjeka, koji nije tu samo radi snimke glave, liječničkog pregleda ili recepta pa da ga onako otkantate; budite tu kako biste mu jednostavno dali vaše ohrabrenje i toplinu. Čak mi se ponekad čini da je to i najvažnije – govori nam Tereza kojoj je važan i pogled i način na koji se obraćate ljudima.
Vjeruj da pacijent itekako osjeti dok niste iskreni; Zna dobro iščitati vašu osobnost.
– No, morate znati istrpjeti i neke negativne strane, bezobrazluk od pacijenta ili obitelji. Imala sam takvih slučajeva, i to vam je nekakva poruka i na to se ne treba vrijeđati makar vas to dotakne – iskrena je dr. Tereza Salajpal.
Pitali smo ju i kako bi voljela i po čemu da ostane upamćena.
“Nek me pamte po radu”
– Osobno, voljela bih kad bi me pamtili po onome što sam napravila dobro. Ako naravno jesam. Mislim da je bilo mnogo takvih kojima jesam, onih kojima sam na neki način svojim znanjem i rječju upotpunila život i pomogla u kriznoj situaciji – kazuje dr. Salajpal.
Dodaje kako svaki susret nosi nešto drugo. Svatko je individua, potvrđuje, no svaki susret nije samo jednosmjeran. Od svakoga možete nešto naučiti, rekla nam je, bez obzira bili vi taj autoritet, a netko drugi možda pacijent koji traži savjet od vas.
***
cvijet maćuhice
na ulazu smiješi se
gostoprimstvo
Kao da opisuje naš prvi susret. Velika ljubav joj je i haiku poezija, gornji stihovi samo su “kap u moru” mnogih koje je za života objavila.
– Budući da dotiče emocije čovjeka i nesvjesno može biti odličan vodič u psihoterapiji – neprimjetno pomoći prepoznavanju unutarnjeg problema. Mudrom porukom i poukom djelovati iscjeliteljski. Dakako i stvaranje haiku pjesama pomaže zacjeljivanju rana, kao svaki pjesnički uradak – napisala je dr. Salajpal svojevremeno.
Usto, oduševljava ju i ručni rad, posebno sa svilom te stvaranje šarenih mozaika.
Radovi u svili, mozaik…
– Neke od radova u svili sam koristila i za naslovnice svojih knjiga. Također, tu su i radovi, kažem sličice, mozaik – sve iz glave i ideje koja je bila u tom trenutku – govori Tereza koja ih je nešto sačuvala, ali mnogo njih podijelila znancima i prijateljima.
Naša “domaćica” mnogo je vremena provodila u šetnji, no zdravlje joj to baš više i ne dopušta. Tijelo ne da, no kad biste razgovarali s dr. Salajpal ne biste imali dojam da je pred vama osoba u 90. godini. Sjećanje ju itekako jako dobro služi. Još smo neko vrijeme proveli u razgovoru o psihologiji i filozofiji, ponajviše o dr. Petersonu, kojeg, stekli smo dojam iznimno cijeni. Između ostalog, o njemu se može čitati i u nekim njezinim knjigama.
*Programski sadržaj nastao u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom
