Danas je sve teže pronaći pravu domaću tjesteninu, onakvu kakvu su nekada bake znale napraviti za nedjeljni ručak.
To su jedni od onih zanata koji se prenašaju s koljena na koljeno i koji ostaju u obitelji. S izradom domaćih rezanaca, mlinaca, krpica, ali i pita s jabukama, makovnjača i kiflica bavi se Lidija Kontošić iz Golobočeca Ludbreškog, mjesta nedaleko od Ludbrega.
Gospođu Lidiju posjetili smo u njezinom domu, točnije pronašli smo je u njezinom raju – radionici, kako ju ona od milja voli zvati. Njena ljubav prema ovom poslu započela je prije 30 godina, a za sve je, kaže, kriva svekrva.
– Rodom sam iz Novog Sela, naselja u sastavu Općine Mali Bukovec i prije više od 30 godina došla sam za snahu ovdje u Globočec. Moja svekrva Milica radila je mlince i rezance te ih je prodavala na tržnici, pa sam joj krenula pomagati – rekla je na samom početku simpatična Lidija.
U to vrijeme kada je ona došla za snahu svaka kuća radila je domaće mlince i rezance. Baka Milica, osim što je za svoje potrebe radila domaće delikatese, prodavala ih je i na poznatom zagrebačkom placu – Kvatrić.
– Treba pomagati starijima. Baka se razboljela, imala je problema s venama i netko je morao nastaviti. Osim bolova u nogama predstavljao joj je problem i putovanje, putovala je vlakom – kaže.
Lidija se odmah prisjetila i samih početaka na Kvatriću. Kaže kako su joj sve žene bile iste, a danas, 40 godina kasnije, jedno je od omiljenih lica. Nastavila je obiteljsku tradiciju i tako svake subote prijepodne prodaje svoje proizvode.
– Subota je rezervirana za plac. Preko tjedna pripremim 50 kilograma tjestenine koju prodam u tren oka, kak bi se reklo. Osim kupaca iz Zagreba, po tjesteninu dolaze i kupci iz Crikvenice, moram priznati kak su sve to mušterije od bake koje su se prenosile s generacije na generaciju – ističe Lidija.
Lidiji izrada tjestenine nije primaran posao, već usto radi i u jednoj trgovini u Ludbregu. Kada dođe kući za nju nema odmora, nego se odmah prima kuhače i zasuče rukave.
– Nemam praznog hoda, dok se tijesto suši, u kuhinji se priprema pita. Volim imati sve pod kontrolom i volim sve da ide, kak bi se reklo, po špagi – nastavlja.
Jedno od najprodavanijih proizvoda su joj prstići od čvaraka i sjemenki, no tu se može naći i već spomenuta pita od jabuka, ali bez šećera, koja je namijenjena za sve one koji imaju problem sa šećerom.
– Kako se mladi ljudi sve više hrane zdravije, u ponudi imamo i hranu bez aditiva, koja se do sad pokazala kao pun pogodak – govori Lidija.
Nas je zanimalo kako pravi domaće mlince i rezance za kojima luduje pola Zagreba, Ludbrega i okolice.
– Imam svoju Đurđu, a ona vam je ustvari robot koji zamijesi tijesto. Prije sam sve to ručno radila, ali sada jednostavno ne stižem. Nakon kaj tijesto zamijesimo, ostavimo ga da miruje najmanje pola sata. Zatim napravim mlince koje rastućem na ploči, pustim kroz mašinicu i ostavim da se osuše. Kada se osuše stavim ih peći i onda se dobiju mlinci. A ako želim rezance, isti je postupak samo ih ne ostavim da se osuše i ispeku, već ih ručno narežem. Ja sam valjda jedina koja ih u Hrvatskoj ručno reže. Pri tome trebate paziti da prste ne porežete i imajte na umu da ih se nikad ne reže ravno, već se ide potezom prema naprijed – objašnjava.
Kilogram orahnjače ili makovnjače možete kupiti za nešto više od pet eura, a manju vrećicu suhih krpica za juhu za 1,10 eura. Oko 200 grama pite od jabuka za dva eura te kiflice, obične slane ili slatke punjene pekmezom za 1,40 eura.
Za sam kraj pitali smo je u čemu je tajna da sve što radi ispadne fino i ukusno, a otkrila nam je kako ima i nasljednicu, svoju unučicu.
– Nema tajne, jednostavno volim to raditi. Volim biti u pokretu, volim stalno nešto raditi. Sve što znam pokazujem svojoj unuci koja ima deset godina, nadam se da će ovo što radim ostati u obitelji jer rijetko tko danas radi domaće mlince ili rezance. Treba imati samo volje i želje – zaključuje Lidija.
