Berba kukuruza u punom je jeku, a iako su prinosi u Podravini, za razliku od Slavonije, dosta dobri, ratari su očajni. Razlog – niske otkupne cijene.
Uvoz žitarica iz Ukrajine još i prije početka berbe počeo je uzimati danak našim ratarima, a teško je očekivati da će otkupne cijene rasti. Trenutno je cijena 140 eura za tonu, dok je primjerice lani u jeku berbe iznosila 300 eura, što najbolje dočarava koliko se na tržište odrazilo rat u Ukrajini.
Da stvar bude još gora za ratare, opet su uoči sjetve imali rast troškova repromaterijala pa će biti dobro ako će s kukuruzom biti na pozitivnoj nuli.
Željko Kopričanec iz Molva kukuruz ima na 40 hektara. Na pojedinim parcelama poplave u kolovozu uzele su danak, a ima „mekota“ i na kojima je divljač odradila svoje pa se to odrazilo na prinose. No, na većini parcela prinosi su dobri i kad podvuče crtu očekuje da će u prosjeku dobiti oko deset tona po hektaru. No, otkupna cijena je, ističe on, čimbenik koji zadaje glavobolju ratarima.
-Meni su ulazni troškovi samo za sjetvu iznosili oko 30.000 eura i s ovom cijenom teško da se mogu pokriti. Još kad se tome nadodaju dodatni troškovi koji nastaju od sjetve do berbe jasno je da nas 140 eura po toni ne može činiti sretnima. Ratarstvo je postalo poput kladionice, ni mi za razliku od kladioničara nemamo mogućnost „popravka“ jer dok nešto posadimo nema više povratka – ističe Željko Kopričanec.
I Josip Franjo iz Molva također nije zadovoljan otkupnom cijenom. Kukuruz ima na sedam hektara i na svim „mekotama“ berba je bila dobra.
– Prinosi su odlični, ali neće biti zarade. U prosjeku sam dobio oko 12 tona po hektaru, ali što mi to vrijedi kad će biti dobro ako budem na pozitivnoj nuli. Nažalost, otkupne cijene previše osciliraju i bili bi puno sretniji da su stabilne kao što su bile prije rata u Ukrajini. Valjda će se i to posložiti i nema nam druge nego nadati se boljim danima – kaže Josip Franjo.
