Da je Prekodravlje plodno tlo za uspješne poljoprivredne priče dokazuje nam mlad i uspješan, a najbitnije u svemu i zadovoljan svojim poslom, Viktorio Bogadi (35) iz Gole. Ovaj se mladi stočar osjeća savršeno na svom terenu, a na uvodno pitanje od kada se bavi poljoprivredom kaže da je to od dana kada se rodio, odnosno, od kada je prohodao.
– Djed se bavio poljoprivredom, posao je od njega preuzeo moj tata i onda je bilo normalno da su me roditelji od malih nogu gurali u poljoprivredu – kaže ovaj veterinarski tehničar koji je svoje zanimanje isto tako izabrao temeljem toga što mu se kod kuće već nudila mogućnost stalnog zaposlenja.
– U školi sam upoznao suprugu, koja je isto tako veterinarski tehničar. Malo pomalo smo počeli razmišljati čime ćemo se baviti. Budući da sam imao doma nešto što me oduvijek zanimalo jednostavno je pala odluka da će to biti naš zajednički posao kojim ćemo se baviti – veli nam Viktorio.
S njim razgovaramo u novoj, modernoj staji koja je nekoliko dana prije naše posjete dobila uporabnu dozvolu.
– Morali smo izgraditi novu štalu, jer u staroj, iako je imala automatsko snaženje, više nije bilo za izdržati. Trenutno imam 50 muznih krava pasmine Simental, 40 na mužnji, 10 na suhostaju. Prodajem Dukatu 1700 litara svakih dva dana, a plus to imam 20 komada teladi. Proizvodnja nam je 23 litre po kravi – objašnjava nam.
Baš poput ostalih poljoprivrednika i njega su zaskočili i iznenadili povećani ulazni troškovi u poslovanju.
– Struja je otišla gore za 200 eura, a zbog modernizacije staje značajno nam se povećao i input hrane. Imaju 24 sata hranilicu u robotu i mogu jesti kad ih je volja dok su u starim uvjetima dobivale dva puta dnevno. Koliko je to plus, toliko je i minus jer je potrošnja hrane veća, ali opet se na račun povećanog unosa hrane povećala i mliječnost, tako da je sve pratilo jedno za drugim, osim ulaznih cijena – govori Viktorio koji je prilikom preseljenja strahovao od potencijalnih problema oko prilagodbe krava na novi prostor, no na njegovo iznenađenje, sve je proteklo bez ikakvih poteškoća i u vrlo kratkom roku su se životinje aklimatizirale na nove uvjete života.
– Najviše sam se bojao kako će se krave prilagoditi jer ih je trebalo preseliti s veza. Dok smo tu doselili to je bio pravi stampedo, trebalo je tri dana da se prilagode. Srećom, nismo imali nikakve problema s robotom, ali sam nekima zbog njega morao kresati rogove jer su im smetali, jednostavno nisu mogle staviti glavu u pregradu. U ovim su uvjetima komotnije, a i sigurnije je, jer ne mogu jedna drugu ozlijediti. Nakon tri dana su se potpuno opustile, sada svaka zna svoje mjesto, a u štali je mir i tišina preko dana i noći. Tu baš imaju punu komociju, preko u staroj štali su bile zavezane, mogle samo piti, jesti i leći, a tu su slobodne, imaju četku na koju se četkaju, mislim da tu pravo uživaju – govori ovaj mladi farmer koji ne skriva zadovoljstvo svojim poslom.
– Naravno da ima oscilacija, jednu godinu je bolje, jednu lošije, no to je takav posao, kao i u vašem poslu, svatko ima uspona i padova. Ne želim govoriti da nije dobro kao neki koji konstanto kukaju, jer to ne bi bila istina. Uvijek postoje dvije strane, primjerice, bilo je bolje dok nisam imao kunu kredita, ali opet, bez toga ne bi bilo ove moderne štale – kaže te dodaje da je sredstva za investiciju osigurao iz europskih fondova, iz mjere 4.1.1. ulaganje u materijalnu imovinu.
Ukupna investicija vrijedna je 700 tisuća eura odnosno 5,3 milijun kuna na račun čega je, osim izgradnje štale, kupio i miksericu za hranu, plug i traktorski utovarivač.
– Kao mladi poljoprivrednik imao sam priliku dobiti 70 posto povrata iznosa, no ja sam se primio posla u momentu kad su cijene građevinskog materijala eksplodirale pa sad kad sve skupa stavim na hrpu, računica pokazuje da ću imati 63 posto povrata, no i s tim sam zadovoljan – otkriva nam.
Osim europskih novaca korisnik je i poticaja za mlade poljoprivrednike koje daje Koprivničko-križevačka županija, a iskoristio ih je za kupnju zemljišta i nabavku strojeva.
– Nešto sam dobio, nešto nisam. Trenutno je moguće dobiti do 6000 eura maksimalno po osobi, prednost imaju stočari pa sam iskoristio priliku i kupio milk taxi, liniju za ishranu teladi s mliječnom zamjenicom, što je puno isplativije nego kad ih hranim pravim mlijekom – govori nam Viktorio koji je obiteljski OPG preuzeo na sebe pred šest godina i ni dana nije požalio zbog te odluke.
– Do tada sam bio član OPG-a, no kao nositelj imam puno bolje uvjete kao mlad poljoprivrednik i sad je sve na meni. Imam i određene površine zasijane kukuruzom, žitom, ječmom, djetelinom, vlastita 34 hektara i 20 hektara sjenokoše, trave u najmu i još 20 hektara lucerne u najmu. Da mi daju više uzeo bi još jer mogu i želim raditi, a motivacija mi je i to što je u posao uključena kompletna obitelj i to je trenutno jako dobra priča – ispričao nam je.
Programski sadržaj nastao u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom
