Kriteriji su više od 82 boda prema Zavodu za vinarstvo, količine moraju biti od 1000 litara nadalje te, po mogućnosti, sorte specifične za ovaj kraj koje su najprihvaćenije i koje postižu najvišu kvalitetu – Graševina i Pinot bijeli.
S današnjim je danom napravljen veliki iskorak za vinarstvo Podravine i Prigorja. Vinari podravskih bregi i potkalničkog područja ujedinili su svoje snage kako bi bili konkurentni na inozemnom tržištu pod istom etiketom odnosno brendom županijskog vina.
U rasinjskoj vinariji Kostanjevec, prezentaciju Županijske etikete i stanja u podravsko-prigorskom vinarstvu, održao je Miroslav Mirković uime marketinške tvrtke Dalwin.
– Ideja je da vinari koji imaju kontrolirano zaštićeno porijeklo odnosno k.z.p. na ovom području te zadovoljavaju standarde kvalitete i količine, smiju dobiti županijku etiketu koja će označavati određenu kvalitetu i količinu – rekao je Mirković, objasnivši da će se, u svakom trenutku kad Županija nastupi, znati s kojom količinom vina ovaj kraj raspolaže.
– Problem vinara ovoga kraja nije bila kvaliteta vina, nego niz drugih stvari poput nedovoljne količine za zadovoljavanje inozemnog tržišta, te uz samo 28 registriranih vinara, veliki broj nerigistriranih vinara hobista. Također, problem je bio u dizajnu etiketa koji je bio arhaičan odnosno zastario te kao takav nikoga na tržištu nije privlačio – objasnio je Mirković.
Mirkovićeva tvrtka Dalwin, u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom i županijskom Zajednicom vinara, uz dizajnera Marina Šubašića pokrenuli su inicijativu brendiranja Podravine i Prigorja kao vinske regije.
– U tu smo svrhu osmislili županijsku etiketu po uzoru na Međimurje, Sv. Ivana Zelinu i Istru za njihove sorte. To je jedna etiketa koja će standardizitrati kvalitetu i količinu u ovom području – prezentirao je Mirković.
Kako doznajemo kriteriji su više od 82 boda prema Zavodu za vinarstvo, količine moraju biti od 1000 litara nadalje te, po mogućnosti, sorte specifične za ovaj kraj koje su najprihvaćenije i koje postižu najvišu kvalitetu – Graševina i Pinot bijeli.
– U obzir dolaze i druge sorte, ali to će se odlučiti do proljeća. Bitan je čimbenik i postotak alkohola od 12 do 12,5 posto koji će zadovoljiti kriterije i inozemnog tržišta kako vani prevladava interes za elegantnija vina s manjim udjelom alkohola, a to su prije svega bijelo i suho vino – objasnio nam je Mirković.
Također, rečeno je da je najveća problematika ove županije, osim neusklađenosti kvalitete i nepovezanosti vinara, eno-gastro ponuda.
– Kvalitetu vina ne prati prikladna gastronomija koja u Podravini postoji, ali ju ljudi ne provode, nego ugostitelji umjesto podravsko-prigorske kuhinje, rade nekakve svoje izmišljitine – zaključio je Mirković.
O situaciji u vinarstvu ovoga kraja govorio je i dožupan Darko Sobota kao predsjednik Zajednice udruga vinogradara, vinara i voćara.
– Velik je značaj vizualnog identiteta naših vinara te nam je drago što su vinari prepoznali potrebu zajedničke etikete. Naša su vina izuzetne kvalitete, ali nam je kvantiteta mala te će nam etiketa pomoći da se registrirani proizvođači vina vrhunske kvalitete mogu predstaviti na inozemnom tržištu – izjavio je Sobota i dodao je kako je vinarska struka unazad desetak godina znatno uznapredovala zahvaljujući brojnim mjerama Županije.
Svojim se dojmovima pridružio i župan Darko Koren.
– Nažalost, već sam niz godina svjedok evolucije hrvatskog vinogradarstva u kojem je ovaj kraj kaskao. Unazad deset godina, nije bilo ni ovog prostora ni vinogradarskog pejzaža koji odavde gledamo, niti ovakvoga skupa niti tematskih razgovora. Uistinu možemo biti zadovoljni sa svakom minutom i potrošenom kunom uloženom u razvoj ovoga sektora – izrazio je zadovoljstvo župan.
Na samoj smo prezentaciji imali priliku kušati pravu sliku ovoga kraja u gastronomskom i enološkom pogledu, odnosno svojim osjetilima provjeriti kako funkcionira kombinacija autohtonih proizvoda Podravine. Tako smo se uvjerili da se pjenušac Bijeli pinot te Graševina, Sauvignon, Zeleni Vetlinac i Žuti muškat vinarije Kostanjevec, savršeno sljubljuju s jelovnikom koji su sačinjavala jela od namirnica pripadajućih ovom podneblju, ali uz dašak suvremenog pristupa.
Za kraj, doznajemo kako prigrljivanje ove etikete odnosno prihvaćanje ovog vizualnog identiteta ovisi isključivo o volji i želji vinara. Naime, ova je etiketa mogućnost njima ponuđena, a po kojoj će biti prepoznati na tržištu, dok si ju moraju financirati sami i, naravno, zadovoljiti kriterije kako bi ju zaslužili.