Jedan slučajan razgovor s fakultetskim kolegama o planovima za budućnost zauvijek je promijenio život Ivana Viraga iz Ludbrega, koji je danas sa suprugom jedan od najvećih proizvođača ruža u Hrvatskoj.
Riječ je o branši kojom se bavi vrlo malo ljudi u našoj zemlji, svega dvoje-troje, uključujući njih. Sve je krenulo, ispričao nam je Ivan, u neformalnim razgovorima kolega s agronomije.
– Razgovarali smo što ćemo poslije fakulteta, a jedna kolegica slučajno je spomenula ruže. Takve proizvodnje nema, tada nije bilo, pa me to zanimalo, kako uzgojiti ruže – kazao nam je Ivan. Ostalo je povijest.
Krenuli su sa svega sto ruža, a u to su vrijeme već radili svatko na svom radnom mjestu. Proizvodnju su postupno povećavali i kroz nekoliko godina potpuno se posvetili tom poslu od kojeg danas žive. Na nekoliko parcela u okolici Ludbrega tako raste nekoliko tisuća sadnica raznih vrsta ruža, među kojima i stablašica, čajevki i penjačica.
Prošli tjedan, kada smo ih posjetili, bio je posljednji radni jesenski tjedan za ovu obitelj.
– Ruže su povađene i isporučene, a ove stablašice koje vidite bit će spremne za isporuku iduće godine. Stablašicama trebaju tri godine da bi bile spremne za tržište, čajevkama dvije – objasnio nam je Ivan Virag. Parcele na kojima rastu ruže vrlo su rascjepkane te na svakoj raste drugačija vrsta ruža ovisno o godini rasta. Sveukupno, riječ je o dva hektara, što je za rasadničarsku proizvodnju solidna površina.
– Na ovoj parceli osam je tisuća stablašica, ali sve to nije dovoljno da se zadovolji tržište jer se malo ljudi time bavi, a potražnja je golema. Proizvođači ruža u Hrvatskoj danas si nisu konkurencija – kazao je Ivan. Istaknuo je i kako su dio stablašica ostavili za proljetnu sadnju, a dio odlazi i u inozemstvo.
– Trgovine ih traže, ali nećemo imati puno. S druge strane, ne želimo drastično povećati količine jer se bojimo zasićenja tržišta, a to nije mala vrijednost. Osim toga, ne želimo. Vrlo je stresno u ovo vrijeme jer mnogo toga moraš odraditi u kratko vrijeme. Također je bitno reći da se količine ne mogu povećati odjednom. Trebate reagirati tri godine unaprijed. Problem je i radna snaga – objasnio nam je Ivan Virag.
Proizvodnja ruža vrlo je specifična jer zahtijeva posebna znanja, prvenstveno cijepljenje, što zna raditi vrlo malo ljudi. A oni su sve stariji, dok mlađe takvo što ne zanima.
Ruže se sade na podlogu, koju nabavljaju iz inozemstva. U počecima su je sijali, no od toga su odustali. Stablašice se pak sade na međupodlogu.
– Puno je posla i brige, no s godinama smo svladali sve tajne zanata. Pomažu i znalci koji znaju cijepiti, a takvih je sve manje. Radimo s guštom, volimo to, ali ne znamo dokad ćemo – iskreno će Ivan Virag. Ponovno je istaknuo nedostatak educiranih stručnjaka za cijepljenje, što će u budućnosti biti sve veći problem.
– Na zapadu se tako razmišlja i o razmnožavanju reznicama, ali to nije rješenje. Takva sadnica neće dugo trajati. Rasadničarska proizvodnja općenito i biljke koje se cijepe kroz 10-20 godina bit će sve veći problem zbog manjka znanja – zaključio je Ivan Virag.
