Oni su doktori, policajci, privatnici, inženjeri šumarstva, električari… Ljudi koje srećemo svakoga dana. Ali oni su i heroji, humanitarci koji pružajući pomoć ne traže ništa zauzvrat. Oni su HGSS-ovci, ljudi koji svoje slobodno vrijeme provode u spašavanju onoga najdragocjenijeg što imamo – života.
Članovi Gorske službe spašavanja sudjeluju u svim segmentima društvenog i javnog života. HGSS je produžena ruka svim drugim žurnim službama, ne djeluju individualno već u sklopu drugih službi.
Pročelnik Dejan Bojovski ističe kako su sve akcije spašavanja jednako stresne, no istaknuo je jednu koja je našim HGSS-ovcima obilježila blagdane.
– Dan prije Badnjaka dojavljeno nam je da je nestala starija gospođa iz udomiteljstva. Potraga je bila stresna i teška jer hladno vrijeme nije išlo u korist. Jednu je noć preživjela na hladnoći, a drugo smo jutro gospođu našli u polju. Bila je već prilično pothlađena i dezorijentirana, no važno je da smo ju uspjeli spasiti. Bilo je to pitanje života i smrti. Vrijeme je prolazilo u potrazi i bojali smo se najgorega, ali uspjeli smo, a to je najvažnije – rekao je Bojovski.
Priprema za teren je uigrana, a čim im je dojavljena određena potraga, oni članovima javljaju za kakvu vrstu akcije da se spreme. S prikupljenim podacima od policije stvaraju profil osobe i prije nego izlaze na teren obavljaju informativni razgovor te se zatim raspoređuju timovi i kreće se u akciju. Pretražuju i interesne točke privlačenja koje su najzanimljivije, izrađuju kompletne karte prema kojima pretražuju i šalju timove na teren.
– Vrlo je važno biti psihički stabilan jer u našim se akcijama svašta vidi, neki si ljudi to ne mogu ni predočiti. Prije nekoliko godina imali smo dijete koje se utopilo. To je tragično i jako nezahvalno. Prošle smo godine mrtvog mladića vadili iz Šoderice. Teške su takve situacije i ne mogu se opisati, ali te osobe koje preminu netko želi i sahraniti, dostojno pokopati pa je stoga sreća u nesreći da smo ipak našli tijelo – ispričao je pročelnik Bojovski.
U ovome poslu, kaže Danijel Petrović, jedan od članova koprivničkog HGSS-a, ima i situacija koje su nadasve zanimljive, ali i složene.
– Dobili smo informaciju da je netko krenuo tražiti gljive u šumu, a automobilom je krenuo iz centra grada. Nemamo informaciju kamo, da suzimo područje. Mogao je doslovno otići bilo gdje. Zanimljivo je to, ali odabrali smo ovakav način života pa sve odrađujemo s voljom. Imamo prednost, a ta je da se ništa ne radi nasumično i stihijski, sve radimo planirano i u dogovoru, propitivanjem informacija i s vjerojatnostima pronalaska. Ljudi koji rade u Gorskoj službi spašavanja educirani su i obučeni za takve akcije i tu je riječ o potpuno formiranim osobama i koje su spremne odgovoriti na takve zadatke – naglasio je Petrović.
Oni žele više ljudi u svojim redovima, ljude koji imaju želje, volje i snage da daju doprinos. Jer, oni volonterski odrađuju akcije spašavanja, a za uzvrat dobiju nešto puno više.
– Nagrada nam je kada čovjeka pronađemo živog, taj se osjećaj ne može opisati riječima. Tada se prisjetimo zašto smo ovdje. Taj je osjećaj nemjerljiv s bilo čim drugim, to je poanta. Naravno, najbitnija je brzina u akcijama potrage. Važno je djelovati na vrijeme – istaknuo je Petrović.
Ono najdragocjenije, vrijeme, odvajaju za pomoć drugima. Na pitanje imaju li praznika, nasmijali su se i u šali odgovorili pitanjem – što su to praznici? Oni ne prihvaćaju da ih se naziva herojima te ističu da nisu supermeni već obični ljudi koji žele pomoći drugima.
– Kada dobijemo dojavu, sve staje. Timovi spremno odlaze na teren. Naši ljudi rade u različitim tvrtkama, imaju svoje obaveze i oni se, svi do jednoga, trude izvući slobodno vrijeme da dođu i pomognu. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, imamo i kod kuće obaveze. Ali, odazovemo se uvijek i tako funkcioniramo. Mene je život doveo do HGSS-a, to nije posao, to je način života, ja tako živim, a i svi ljudi u HGSS-u – ispričao je Petrović.
U koprivničkom HGSS-u broje i tri žene koje se snalaze i rade posao jednako kao i muškarci. Na stresne situacije svatko reagira na svoj način, međutim poslije svake akcije sjednu svi zajedno i razgovaraju.
– Tako je najbolje, moramo se negdje ispuhati. Lakše je izgovoriti sve što nas muči jer smo svi u tome. Razgovorom se rješavamo onoga što potisnemo. To je normalna stvar, nismo mi zbog toga mlakonje, svačega se nagledamo. Svatko od nas određenu akciju gleda na drugi način i dobro je čuti više mišljenja. Tada shvatiš da nikome nije svejedno, da smo svi od krvi i mesa i lakše je prihvatiti ono što i sam osjećaš. Nitko od nas nije Supermen, imamo svoju djecu, svoju obitelj. Vrlo često nam padne na pamet poslije odrađene potrage ili intervencije da bi to mogao biti netko od naše obitelji. Mi koji smo na terenu najbolje znamo što se događalo i zato je naš međusobni razgovor važan – objasnio je Bojovski.
Oni su, kako kaže Petrović, obični ljudi koji se dobro međusobno poznaju i funkcioniraju kao ekipa. Individualac ništa ne predstavlja, naglašava, ovo je ekipni sport. No, oni su i prijatelji koji, kako kažu, stavljaju svoj život jedan drugome u ruke.
Na razne vremenske uvjete su navikli te im ne otežavaju akcije jer, kako kažu, nitko ih ne zove kada je sunčano vrijeme i ne puše vjetar.
– Obično nas zovu kada pada kiša ili snijeg i puše vjetar i zima je. No, sve je stvar obuke koju prolazi svaki član. Mučimo se i snalazimo u svakakvim situacijama, ali to smo sami birali. Ne bunimo se. Vrlo nam je važna i oprema koja je specijalna jer tom opremom spašavamo živote. Ona trpi nesvakidašnje stvari, uvjete i težine. Glavni izvor naših financija su lokalne uprave i samouprave, županija i gradovi. Svi su prepoznali naše potrebe i na tome smo im zahvalni te je međusobna suradnja sve bolja. Puno smo napredovali i sada je svima jasno da mi spašavamo s visine, dubine, vode i da nema tog segmenta koji nismo pokrili što se tiče samog spašavanja – napominje Bojovski.
U potragama im je dostupna i nova grana, a to su dronovi. Četiri čovjeka u koprivničkoj stanici su educirana za upravljanje dronovima, a oni su u samom vrhu Hrvatske.
– Riječ je o dronovima koji danas mogu dići čovjeka i spustiti ga tamo gdje treba. Ima ih različitih, a veliki dronovi mogu podnijeti težinu i od 50 kilograma. No, sve se to mora provjeriti da postane primijenjivo – navodi Petrović.
Oni u stanici imaju dva čamca i jet za potrage na vodi, dva osobna i jedan terenski automobil te jedan kombi. Sve to iziskuje novac za održavanje i registraciju, no kako kažu, snalaze se te su prošle godine stanicu podigli na viši nivo, a i više je ljudi prepoznalo njihov rad i trud.
Na ovakav se način života može uključiti bilo tko i priključiti ovim hrabrim ljudima. Proces je vrlo jednostavan.
– Treba se predstaviti i ispričati nešto o sebi. Tada se kreće s treninzima, vježbama i manje kompleksnim akcijama. Čovjek mora prepoznati je li to je za njega ili nije. Jer biti član Gorske službe spašavanja je krv, znoj i muka, odvajanje puno slobodnog vremena za traženje nestalih po mraku, blatu i vodi. Nije to za svakoga, ali svatko je dobrodošao da proba ako ima želju pomoći drugima jer veće nagrade i sreće nema od one kada spasiš ljudski život. Vrlo je važan cilj i znati čemu težiš da ga možeš i dosegnuti. Ovdje sam okružen s ljudima koji razmišljaju slično kao i ja i to je glavni razlog našega zajedništva. Nije nam problem podijeliti vrijeme s drugima, pružiti ruku pomoći. Danas je toga malo, ali još uvijek ima ljudi koji su spremni na takav način života – istaknuo je Bojovski.
Školovanje pripadnika HGSS-a počinje polaganjem tečaja prve pomoći, zatim polaganje tečaja za ljetne tehnike spašavanja, zimske tehnike spašavanja i tečaj speleotehnike. U međuvremenu moraju proći dvije godine u stažiranju. Nakon toga se polaže ispit za gorskog spašavatelja koji u većini slučajeva traje cijeli dan. Ako se ispit uspješno položi dobije se značka i status gorskog spašavatelja.
Ovi humani i hrabri ljudi žive među nama, spašavaju nam živote i brinu se o ljudima koje volimo. U teškim vremenskim uvjetima stavljaju svoje živote u drugi plan kako bi pronašli nestalu osobu. Oni odvajaju svoje slobodno vrijeme da pomažu potpunim neznancima, a mi ih možemo slobodno nazvati herojima. Hvala im.
Godinu su završili sa 191 aktivnosti, među kojima je 21 akcija spašavanja, intervencija i potraga. Ostale aktivnosti vezane su uz edukacije u vrtićima, školama, vježbe civilne zaštite.
Koprivnička stanica Gorske službe spašavanja postoji tri godine, trenutno broji 29 članova, osam članova je iz ispostave u Križevcima, a u planu je formiranje ispostave Đurđevac odakle su dva člana. Raspon godina je 20 do 72. HGSS stanica Koprivnica, naime, djeluje na cijelom području Koprivničko-križevačke županije, a cilj im je da njihovi članovi budu prisutni u svakom kutku županije.
