Koprivnička tržnica, koja je prava riznica povrća i voća, u proljeće se dodatno zazeleni flancima, odnosno presadnicama povrća i cvijeća. Ipak je travanj mjesec sjetve i sadnje presadnica povrća u povrtnjaku, ljudi uređuju okućnice, a vrijeme je, doista, idealno za proljetne radove u vrtu. Ponuda je, istražili smo, bogata, a cijene se, ovisno o vrsti i veličini biljke, kreću od dvije do osam kuna po komadu.
Živo je i na štandu Žakline Sever iz Koprivničkih Brega koja ovih dana ima pune ruke posla. Naime, na tržnici ujutro, svakoga dana, spremno čeka kupce već od sedam sati. Najveća navala je, kaže, između 10 i 11, a s prodajom završava oko 13 sati.
– Sezona prodaje presadnica u punome je zamahu. Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu povrće i presadnice uzgajam sa suprugom, a povremeno nam se priključe i sinovi – otkriva Žaklina koja na koprivničkoj tržnici prodaje već godinama, što presadnice, što vlastito povrće koje proizvode na tisuću metara kvadratnih, odnosno u šest plastenika različite veličine.
OPG su osnovali prije 15-ak godina, a imaju i stalne kupce koji ih, kaže, poznaju po ukusnim, kvalitetnim rajčicama. Ističe da im je proizvodnja povrća – paradajza, paprike, krastavaca i salate, prioritet.
Oni koji će ove godine saditi vrt ili mini povrtnjak uzgojiti na balkonima, u ponudi OPG-a Sever mogu naći presadnice hibridnih paradajza, nešto običnih, većinom hibridne paprike, zeljarica, kupusnjača, komorača, feferona, začinskog bilja, salatnih krastavaca, kornišona, celera, poriluka, tikvica, raštike, sve vrste salata… nude i presadnice povrća u lončiću, odnosno pikirane.
– Ponuda je raznolika, a najviše se kupuju starije sorte povrća i rajčica. Imamo i svoje kupce koji nam se vraćaju, jer nudimo kvalitetan proizvod – govori Žaklina koja se s proizvodnjom presadnica bavi oko deset godina. Kaže da su ih počeli proizvoditi, jer su im trebale za proizvodnju povrća na obiteljskom gospodarstvu.
Na štandu smo zatekli Mladena i Ružu Obadin iz Rasinje koji će, kažu, zasaditi lijep i raskošan vrt, jer, ističu, žele uzgojiti svoje povrće.
– Uzeli smo paradajzeke, papriku i ljute feferone, kasnije ide glavatica, pa zelje… Nekad se sve isplatilo, a danas ništa! Sadili smo puno, a sada, zamislite, vrećica gnojiva od 25 kilograma dođe 300 kuna! No važno nam je da imamo domaće. Djeca i unuci rade, mladi nit imaju vremena, niti se isplati, a nama to pričinjava radost. Supruga i ja smo u penziji, a rad u vrtu i boravak u prirodi pozitivno djeluju na zdravlje. Čistim, kosim, imam velikoga dvora, ne mogu biti besposlen – kazao nam je Mladen koji će, kako kaže, proizvesti ukusne plodove iz vlastitog uzgoja.
Kao i svi proizvođači, Žaklina ističe kako im prodaju kvare trgovački lanci, no još uvijek mnogi cijene domaći proizvod.
– Cilj nam je imati kvalitetne proizvode, primjerice rajčice koje se ljudima sviđaju i kakve ne mogu kupiti u supermarketima. Naše povrće je po okusu i po izgledu posebno, ljudi ga vole jer znaju da jedu domaće – kazala je.
Iako je poljoprivreda težak posao kojoj se treba u potpunosti posvetiti, Žaklina u njoj uživa.
– Suprug i ja radimo svakodnevno, a dečki pomognu koliko mogu, jer ne bismo sve stigli sami. Da se ne isplati, ne bismo se time bavili, ali da se možemo obogatiti, ne možemo. Radimo od jutra do sutra i nemamo slobodan nijedan dan – kazala je na kraju.
