Inspirativni 12-godišnji Koprivničanac Šimun Benedikt Kopričanec od čijeg se glasa svatko naježi, pjeva otkako zna za sebe, a aktivno je propjevao u školskim danima uz pjevački zbor osnovnoglazbene škole te pred koju godinu sa Sarom Forjan na školskom božićnom nastupu.
– Pjevanje je nešto što je oduvijek bilo u meni. Nikad me nitko nije tjerao ni na što, pa ni na to. Pjevušim valjda od svoje treće godine, ni ne sjećam se kad sam propjevao. Moj glazbeni talent prepoznat je još u vrtiću, u nižim razredima prepoznala ga je moja učiteljica Biserka Knez, Sara Forjan pružila mi je priliku da s njom u Domu mladih pjevam “Svim na zemlji”, a prije godinu dana moj talent je prepoznao moj profesor i mentor Mihael Kivač s koji me redovno prati na klaviru na svim mjesnim nastupima – uputio nas je mladi Šimun.
Također, svira i klavir koji je odabrao za smjer u glazbenoj školi, a na koji primaju samo deset kandidata zbog velikog interesa, dok su Šimuna primili čak godinu ranije zbog izrazitog talenta.
– Jako volim duhovnu glazbu i svirati orgulje, što mi je i cilj jednoga dana, ali moram se još usavršavati u tom pravcu. Ne mogu reći da imam idola u koje se ugledam. Najviše slušam duhovnu glazbu, ponekad volim poslušati Thompsona, a od strane muzike pop i rock hitove. Nemam izvođača kojeg preferiram – koja pjesma mi se svidi, nju pjevam – nezahtjevan je Šimun.
Osim što se bavi pjevanjem, ovaj dječak je i predsjednik učeničkog vijeća te svoju funkciju shvaća vrlo ozbiljno.
– Brinem se za našu školu, to su moje obaveze. Zadužen sam za brigu o našim učenicima, ali ne zanima me politička karijera. Nemam živce za to. Mi se svi moramo brinuti jedni za druge i to je svrha našega života. To nije samo odgovornost pojedinaca, nego svi moramo brinuti jedni o drugima da nam svima bude bolje na zemlji i da si učinimo ovaj naš život boljim – pacifistička je i inspirativna poruka ovog dječaka za kojeg, na temelju rečenog, ne iznenađuje što je odabrao svećenstvo kao svoj životni poziv.
Kako kaže, kao i za pjevanje, nije bio ni svjestan sebe, a već je s tri-četiri godine počeo je kod kuće citirati riječi sa svete mise.
– Da, vjerovali ili ne, želim biti svećenik. Roditelji mi pričaju kako sam spontano počeo ponavljati svećenikove riječi. Oni su mi uvijek velika podrška u životu, i u tome i u čemu god bio moj izbor – priča ovaj neobičan i neizmjerno simpatičan dječak.
Međutim, svećenički će poziv još pričekati, a trenutni mu je prioritet glazba.
– Dosad ste moje nastupe nekoliko puta mogli čuti za Dan grada s pjesmama “Koprivnica, grade moj” te “Moje zlato” Petra Graše. Nastupio sam na mnogim školskim, božićnim i gradskim nastupima, a na gimnazijskom Talent showu Mihael Bogčev, pjevač Tragova, pozvao da nastupim za Praznik rada na njihovom koncertu – uputio nas je raspjevani Šimun.
Ne odbacuje mogućnost da se prijavi na koji glazbeni natječaj te ne smatra da se kompetitivnost u tom pogledu kosi s njegovim budućim duhovnim pozivom.
– Ne znam jeste li čuli za časnu sestru koja je u Italiji bila pobjednica Voicea i opet pjeva svjetski poznate hitove. To ne predstavlja nikakav problem, pa zašto i ne bi postojao svećenik koji pjeva – jednostavan je ovaj učenik šestog razreda koji, ipak, razmišlja i o svojem daljnjem obrazovanju te još dvoji između upisa gimnazije ili srednje škole te između ostanka u Koprivnici ili odlaska drugamo.
Za kraj, Šimun nam je na šarmantan način dočarao svoja iskustva na nastupima te priredio mali privatni koncert.
– Mi glazbenici nikad nemamo nikakvu inspiraciju što bi otpjevali ili odsvirali i uvijek zadnji dan saznamo kad imamo nastup. Inače me zovu da nastupam i za druge, primjerice za Zvjezdice, ali ja neću jer ja nastupam samo za Koprivnicu – odlučan je dječak anđeoskog glasa.
