Ovo je nešto novo, izazov koji nije ponuđen svima i to je razlog zbog kojeg nisam dvojio ni sekunde, nego sam se još i gurao i mislim da bi to mogla biti jako dobra priča, zaključuje naš camel boy.
Damir Hodalić (31) zaposlen je kao dostavljač pizza u Đurđevcu, a u slobodno vrijeme brine o tri nove stanovnice Đurđevca, svima već poznate deve.
– Član sam Konjičkog kluba, a ideja je bila da se kao timaritelji zaposle članovi kluba i tu sam vidio sebe, odmah sam se prepoznao te su me poslali na edukaciju u Austriju.
Tamo je Damir proveo dve i pol tjedna, a polovili su osnove ‘preživljavanja’ među devama.
– Prvi kontakt je bio – sad me budu raščerupale, sedam ih je, ogromne su. Vlasnica nam je podijelila četke i rekla idite ih malo četkati, imate konje, znate kako to ide – prisjeća se Damir.
Kaže da su se deve odmah okupile oko njih jer su bili nešto novo u njihovom prostoru.
– Okupe se oko tebe, a ti stojiš u sredini i puniš gaće. Vikao sam gazdarici iz gomile – jel grizu, a onda meni da, da, moje sljedeće pitanje je bilo jel hoće ritati, a ona je odgovorila pa normalno i dodala da hoće i pljuvati, što mi je u tom trenutku bila najprihvatljivija opcija – smije se Damir.
No zaključuje da prvi susret nije bio ugodan, ali ih deve nisu ni grizle, ni ritnule, a ni pljuvale.
– Ona najstrašnija koju smo po naški prozvali Ajkula je na kraju bila najbolja i najviše smo ju mazili – priča nam on svoje dogodovštine.
Gospođa kod koje su išli na obuku već 40 godina ima školu jahanja na devama, nekad je radila s konjima, a onda joj je djed kupio devu i tako je sve počelo. Danas ima svaki certifikat koji je moguće imati.
– Deve smo uglavnom hranili i čistili im, što je za njih jako bitno, jer vole da je njihova okolina čista inače nisu baš prezadovoljne – kazuje nam đurđevački camel boy.
Deve jedu sijeno, pasu, a hrane ih sa smjesom koja je stigla ovih dana.
– Kopirali smo deklaracije od više vrsta smjesa za deve, također i neke elemente s kojima hrane deve u Zoološkom vrtu u Zagrebu i dali Cibocentru da naprave smjesu. Naše miljenice za sada se nisu bunile i pojedu sve do zadnje mrvice – kaže nam on.
Damiru je pripala velika mama deva, a on nam je opisao kako izgleda njihov dan.
– Ja nju fućnem, a ona dotrči do mene s vrha brega. Šalim se, nije to baš tako. Ona krene, ali stane pa ja moram do nje – smije se Damir.
Kaže da deve svako jutro početkaju, što njegova mezimica voli više od ostalih te u tome posebno uživa i namješta se.
– Zatim ih malo prošećemo te odradimo trening da ne zaborave na naredbe poput go da krenu, stop da stanu, up da se dignu. Naredbe se moraju izricati jasno i autoritativno da deva zna točno što se od nje očekuje – kaže Damir.
Damir i timariteljica Tamara uživo su nam pokazali kako se to radi, a najzanimljivija je bila naredba prema kojoj deva treba sjesti, a timaritelj se glasa ni više ni manje, nego kao da treba hračnuti.
– Moja se ženka prvenstveno zaštitnički odnosi prema svojem mladunčetu, dok mužjaka Tomicu drži na distanci. Voli se grliti i davati puse, fučka kad joj je dosadno, voli se maziti i obožava sol – priča nam Damir, a mi smo primijetili da kao pravo žensko voli i pozirati.
Damir se nada da će njegov posao camel boya postati ono s punim radnim vremenom kad deve presele u Etno selo i postanu prava turistička atrakcija.
– Oduvijek sam sanjao da radim s devama u Podravini – našalio se Damir te dodao da bi prije rekao da će biti zaposlen na farmi svinja.
No kako god, ovo je zaista njegov posao iz snova, jer Damir je po struci veterinarski tehničar, izgubljen u malom gradu kao raznosač pizza, s veliko ljubavlju prema životinjama u srcu.
Kod kuće ima dva konja, Raya i Portosa, a na njegovoj svadbi jahao je Belku, baš kao princ na bijelom konju, dok ga je pratilo sedam konjskih zaprega.
– Bilo je to iznenađenje konjičkog kluba, a ja sam bio obučen u seljaka. Cijeli život sam seljak pa zašto bi sad glumio da sam nešto što nisam – kazuje nam i više nego simpatičan timaritelj.
– Ovo je nešto novo, izazov koji nije ponuđen svima i to je razlog zbog kojeg nisam dvojio ni sekunde, nego sam se još i gurao i mislim da bi to mogla biti jako dobra priča – zaključuje naš camel boy.
