Ne mogu sebe zamisliti kao frizerku, kuharicu ili neka slična, tipično ženska zanimanja. Sama sam odlučila da želim baš u ovu školu i roditelji su to prihvatili kao moj odabir, kaže Lorena Vrban.
Lorenu Vrban nećete moći uhvatiti kako provodi sate pred ogledalom isprobavajući razne nijanse pudera, kako mijenja štikle ili traži savršeni kut za selfie. Umjesto toga, ova 16-godišnjakinja radije će primiti gedoru u ruke i promijeniti gume na automobilu. I pritom se uopće neće zamarati pokojom mrljom od motornog ulja na radnom kombinezonu.
Upravo se s takvim zadatcima uspješno nosi u Auto-Klubu Koprivnica gdje ispunjava svoje obveze praktične nastave. Naime, Lorena je jedna od djevojaka koja je za svoje školovanje odabrala netipičan put i upisala smjer vozačice motornih vozila u Strukovnoj školi Đurđevac, u kojoj trenutno pohađa drugi razred. Iako se većina učenica koje pohađaju Strukovnu školu odluči za neki program koji je uobičajeniji za djevojke, Lorena kaže da za nju to nikada nije bila opcija.
– Već sam kao mala rado s tatom i mamom “šarafila” aute, oduvijek me to privlačilo. Ne mogu sebe zamisliti kao frizerku, kuharicu ili neka slična, tipično ženska zanimanja. Sama sam odlučila da želim baš u ovu školu i roditelji su to prihvatili kao moj odabir – rekla nam je Lorena.
Njena obitelj nije samo prihvatila tu odluku nego ju je u potpunosti i podržala. Budući da je njena želja bila škola za vozačicu motornih vozila, iz njenog Malog Bukovca majka ju redovito vozi na vlak kojim ide u školu u Đurđevac, a jednom tjedno ide i u Koprivnicu na praktičnu nastavu. Podrška obitelji nije nikakvo čudo s obzirom na to da je svoju ljubav prema automobilima naslijedila upravo od njih.
– Oboje vole automobile, i mamu to zanima. Slična sam njoj kada je bila mlađa pa mogu reći da sam to od nje naslijedila, a od tate sam jako puno naučila jer je on diplomirani inženjer mehanike. Naučila sam baratati alatima, znam dijelove vozila, mijenjam ulje, filtere, gume i od prvog dana na praksi nemam nikakvih problema – kaže Lorena.
Ipak, čini se da je jedina od djece u obitelji koja ima tu iskru interesa za mehaniku – nijedna od njene tri mlađe sestre ne pokazuju volju za provođenjem vremena u blizini automobila ili kamiona.
– Ja sam uvijek bila nekako “muški” tip, još od malih nogu, zato nikome od mojih prijateljica nije bilo čudno kada sam upisala ovu školu. Jednostavno me ne zanima rašpanje noktiju i slične ženske aktivnosti. S druge strane, mislim da cure uglavnom ne zanima ovo što mene zanima jer je teško, naporno je. Primjerice, kod mijenjanja guma treba moći podići kotač u zrak, namjestiti ga, učvrstiti i cijelo vrijeme paziti da ti ne padne na nogu – opisala nam je Lorena.
Iako nije jedina djevojka u razredu, priznaje da uvijek ima onih koji s čuđenjem gledaju na nju i njezin odabir zanimanja.
– U razredu ima četiri cure i 20 muških. Ima nekad čudnih komentara, dečki se uglavnom drže za sebe, ali ukupno mogu reći da se slažemo. Međusobno si pomažemo, nekad oni nama, nekad mi njima. Neki misle da su bolji od nas, neki uopće tako ne gledaju, različiti su. No, dobro se slažemo – smatra Lorena.
U radioni smo mogli vidjeti kako Lorena samouvjereno zamjenjuje ljetne gume zimskima poput iskusnog profesionalca i snalazi se u tom prostoru kao da se radi o njenoj vlastitoj sobi. Iako će po struci uskoro biti vozačica motornih vozila, a ne automehaničarka, znanja koja su joj potrebna vrlo su slična.
– Moj smjer je prilično težak. Moramo imati ista znanja kao i automehaničari, moram znati detektirati i otkloniti kvar ako sam, primjerice, na cesti u kamionu i nešto se dogodi. Zato ovdje na praksi puno radimo na uočavanju kvarova – otkrila nam je Lorena.
Njene ambicije ne prestaju završetkom škole, već ima plan kako i kamo dalje, iako ostavlja mogućnost i da se nešto promijeni.
– Željela bih ići na četvrti stupanj za tehničara cestovnog prometa, a onda se prekvalificirati u instruktoricu vožnje. Tko zna, možda ću voziti i kamion, u trećem razredu učit ću i to. Kao mala sam ponekad išla s tatom na ture kamionom tijekom ljetnih praznika, to mi je bilo super. Vožnja kamiona jako je težak posao, ali svaki posao ima neke svoje mane. Vidjet ću, gdje me voda odnese – mudro i uz smiješak zaključuje Lorena.