Kada je sportaš godinama u samom europskom i svjetskom vrhu, kao junior četvrti u Europi i šesti u svijetu, u kolekciji ima dva zlata i dva srebra sa Svjetskih kupova, u Hrvatskoj skuplja medalje na natjecanjima kao da su sličice u albumu, a “poskidao” je i 14 hrvatskih rekorda u svojoj disciplini, očekivali biste da vam barem pada na um tko bi to mogao biti.
Luka Đurđ zahvaljujući svojim rezultatima nedavno je proglašen najboljim sportašem Koprivničko-križevačke županije, no poznat je vjerojatno samo najzagriženijim ljubiteljima sporta. Prvenstveno je to zato što se ovaj 20-godišnjak ne bavi nogometom, košarkom, rukometom, tenisom ili nekim drugim širokoj javnosti poznatim sportom, već dominira u plivanju s perajama.
Plivači se natječu u 50-metarskim bazenima s velikom perajom na nogama zbog koje se njihova tehnika plivanja znatno razlikuje od one “normalnih” plivača, bez peraje. Tijekom utrke ne izranjaju iz vode nego dišu pomoću disalice ili zadržavaju dah. Zahvaljujući peraji, plivači postižu iznimnu brzinu, i do 50 posto veću nego plivanjem bez nje. Luka je sprinter, što znači da pliva samo dionice od 50 i 100 metara.
Luka se tim sportom počeo baviti u osnovnoj školi, nakon što ga je brat Dominik, također uspješan plivač, upoznao s njegovim čarima.
– Kao klinac počeo sam trenirati nogomet u Slavenu, igrao sam do petog razreda. Nakon toga sam na nagovor brata u šestom razredu probao plivati, pokazao mi je kako to ide, zaljubio sam se u to i već sam devet godina u tom sportu. Na početku sam počeo trenirati u Šoderici, no otprilike u to vrijeme su se otvorili i bazeni – prisjeća se on.
Od 1. siječnja ove godine više nije član Ronilačkog kluba Šoderica, sada trenira u Zagrebu u Ronilačkom klubu Geronimo, a u istom gradu i studira na Prometnom fakultetu. Hvali trenera Vladimira Šoštarića iz Šoderice, pod kojim je došao do velikog dijela svojih uspjeha, a sada je pod paskom Rubesa Levade u novom klubu. Što se tiče uvjeta u odnosu na Koprivnicu, ističe i pozitivne i negativne strane.
– Treniram dva sata svaki dan na novom bazenu na Sveticama. Uz to, tri puta tjedno idem u teretanu. Glavna razlika je što u Zagrebu treniram u 50-metarskom bazenu, u Koprivnici je od 25 metara. Osim toga, uvjeti su zapravo isti, osim što je u Šoderici bilo bolje s financijske strane nego što je ovdje – kaže Luka.
Kao i bilo kojem drugom sportašu na vrhunskoj razini, i njemu je potrebna financijska, ali i emocionalna potpora kako bi stvorio uvjete za željene rezultate. U tome ključnu ulogu ima obitelj.
– Što se tiče potpora, prije nekoliko godina sam dobio nešto od županije, ali zapravo ih nema. Najveći trošak je peraja, dobra košta oko 650 eura, trenutno imam jednu iz Kine za 300. Financira me tata Dean i jako sam mu zahvalan što mi to može omogućiti. Moram spomenuti i mamu Ljiljanu, zahvalan sam joj na podršci, a pogotovo na tome što se brine za moju prehranu, ona je potpuno preuzela tu stranu. Imam potpunu podršku obitelji – priznaje Luka.
Osim prehrane, mama brine i da između plivačke braće nema suparništva u bazenu.
– Brat Dominik se bavi istim sportom, ali on pliva srednje pruge, a ja kratke, tako da se ne natječemo jedan protiv drugog. Nema bratskog suparništva u bazenu, mama to ne da – uz smijeh će on.
Uz sve medalje i rekorde kraj kojih stoji njegovo ime, jedan rezultat se ipak ističe kao najdraži, iako nije strogo gledano najbolji.
– Najdraži rezultat mi je šesto mjesto 2012. na Svjetskom prvenstvu u Grazu, četvrto mjesto me jako razočaralo jer sam se pripremao za medalju i na kraju sam dobio “drvenu”. Šesto mjesto je pak bilo pravo iznenađenje i smatram to svojim najboljim rezultatom – smatra on.
Ova godina donosi mu Europsko prvenstvo u Poljskoj, što je središnja točka sezone i glavna ambicija oko koje se vrte sve pripreme.
– Pripremam se za srpanj i za Europsko prvenstvo u Poljskoj. Na početku godine sam imao ozljedu leđa koja me je dosta usporila, propustio sam važne pripreme. No, moj cilj je ostvariti svoja najbolja vremena i, ako se sve poklopi, ući u finale. To je cilj, no do toga ima još puno treninga – strpljiv je Luka.
Iako skromno iznosi svoje ambicije, nema razloga sumnjati da će uz dobre treninge i posvećenost svom sportu nastaviti nizati rekorde i medalje i pronositi glas Hrvatskom o ovom zanimljivom sportu.
