Mateo bi bio tipični 14-godišnjak koji samo sanja da postane nogometaš, kad ne bi imao jedan veliki uteg koji mu otežava na tom putu. Ovaj tinejdžer iz Prugovca ima vrlo izraženu idiopatsku skoliozu kralježnice što se manifestira kroz, narodski rečeno, grbu.
Međutim, taj problem nije samo estetske prirode, nego utječe i na njegovo zdravlje kao i sve druge segmente njegova života, što je iziskivalo niz operacija koje nisu najuspješnije prošle. Njegova majka želi ga ponovno poslati na operaciju, ali izvan zemlje, za što su potrebna poprilična sredstva.
Zbog težeg oblika trodimenzionalne deformacije kralježnice, ovaj je mladi junak od 22. svibnja prošle godine operiran već četiri puta u Zagrebu.
– Mateo je s tim rođen, ali to se nije ni vidjelo do njegove osme godine te se zadnje dvije godine pogoršalo drastično i počelo mu pritiskati lijevu stranu pluća. Bili smo prisiljeni pristati na operacije, iako nije sve uspjelo kako su doktori očekivali – priča nam Elvira Galjer, Mateova majka.
Prije operacije, on je podvrgnut halotrakciji, bolnom postupku koji je zapravo istezanje kralježnice.
– Postupak traje šest tjedana. Na glavu se ugrađuje kruna koja se buši u lubanju sa četiri šarafa. Na krunu su štrikom obješeni utezi težine koju on može podnijeti. I tako tih šest kila visi s njega, bio on u kolicima ili krevetu. To ima na sebi 24 sata dnevno te je bolno i za gledati, a kamo li nositi to – pojasnila je Mateova majka postupak kojem je bio podvrgnut, kako bi mu se ispravila kralježnica koliko je moguće i kako bi dobio na visini, što je uspio tek 15 centimetara.
Potom su mu pri prvoj operaciji izvađena rebra zbog poteškoća pri disanju i hodanju, jer su mu pritiskala pluća te su mu postavljene pločice, a zatim je operirana i sama kralježnica.
– Nakon tri dana, rana mu je počela curiti, nakon čega se otvorila te smo bili primorani ići natrag na treću operaciju. Tad je doktor morao maknuti jednu šipku koja je bila iskočila van. Nakon toga, stavljen mu je gips oko cijelog trupa te je sad ponovno morao na operaciju, gdje su mu povađene sve šipke i pločice, jer su mu probile kožu, sve se pomaknulo i ništa nije držalo kako bi trebalo – prepričava nam Mateova majka mučan postupak koji su prošli te kaže da je vjerojatan razlog tome, što je njen sin premršav i ima preslabe kosti. Prema njenim riječima, ne uspijeva se udebljati, iako voli jesti.
Mateo je trebao otići na operaciju u Finsku vrijednu 75.000 eura, ali su Finci odustali od operacije kao razlog navodeći predugo i preskupo liječenje kod njih. Ipak, Elvira je ustrajana i planira se snovčati za operaciju pošto-poto.
– Preporučeno mi je čak i da odustanem od operacije, jer postoji rizik da Mateo ostane u kolicima. Međutim, ja ne odustajem, jer nije ni rješenje da živi u gipsu. Tako da trenutno naš liječnik u Zagrebu pregovara s Münchenom – uporna je Mateova mama.
Ona se pribojava da HZZO neće htjeti podmiriti cijeli trošak, tako da će za Matea vrlo vjerojatno biti potrebno prikupljati sredstva.
– Posljednji mjeseci otkad mi je sin u gipsu, dani su nam grozni. Cijelo sam ljeto bila s njim u bolnici. Prije sam išla u nadnicu, jer od toga i onoga što dobijem kao roditelj njegovatelj, živimo. Sad više ne idem u nadnicu kako ga ne mogu ostaviti samog – Elvirine su riječi.
Mateo može hodati, čak malo po dvorištu naganja i omiljenu mu loptu. Međutim, kad se treba dići iz kreveta treba pomoć, kao i pri odlasku na WC te obavljanju osobne higijene.
– Zbog gipsa nikakvo kupanje ne dolazi u obzir. Kosu mu perem sprejom za suho pranje, a ostalo je brisanje vlažnim maramicama, iako sad i s tim imam problema, jer je gips preuzak pa ne mogu pogurnuti ruku ispod. Dugo ima isti gips koji se upralja, a on se u njemu znoji i sve ga svrbi. Jedno vrijeme je imao i ranice na kukovima i grbici, ali smo uspjeli to zaliječiti. Sad spava na namjenskom jastuku za dekubitus – opisuje Elvira svoje i Mateove dane.
Mateo je prije išao autobusom u školu u Đurđevac, ali sad mu učiteljica dolazi kući.
– Sad sam sedmi razred, a do prošle sam godine išao u školu. Škola mi ne fali, ljepše mi je doma – priča nam Mateo, poprilično škrt na riječima, a njegova mama govori kako on ne voli izlaziti ni iz dvorišta zbog podrugljivih pogleda te kako mu mlađa braća dolaze kući u suzama zbog zadirkivanja u školi.
Ipak, Mateo je hrabar i sve stoički podnosi. Kaže kako ga ništa ne boli, osim kad je bio na halotrakciji, te da mu se nije teško kretati, iako Elvira govori da je prije gipsa barem mogao voziti bicikl i igrati nogomet.
– Najviše uživam igrajući se vani. Malo mi fali što se ne mogu baviti sportom, jer bih htio biti nogometaš kad bih mogao riješiti svoju bolest – Mateove su želje.
Obitelj Galjer iz Prugovca čini osmero djece od kojih su neka već odrasla i odselila te imaju i svoju djecu, dok ih je u kući s roditeljima ostalo još petero.
– Najmlađa djevojčica je sedam godina stara, a najstariji sin 27 te imamo i osamnaestogodišnje blizance. Samo su tri cure. Sin koji živi u Samoboru i ima svoju obitelj, puno nam pomogne jer teško prehranjujem obitelj, dok je suprug isto bolestan pa ne radi. Blizanci, također, odu u nadnicu ili raditi u šumu kako bi si mogli platiti autoškolu, a planiraju otići za starijom sestrom u Njemačku, pošto su završili školu – predstavila nam je svoju veliku obitelj Elvira.
Kako kaže, najviše bi im značila novčana pomoć što zbog operacije, što zbog prilagodbi koje su morali zbog Matea raditi u kupaonici.
– Morali smo vaditi kadu i stavljati tuš-kabinu, no nismo si mogli priuštiti dovršiti kupaonicu. Bilo je onih koji su uplaćivali na račun, ali sad čekam da dobijem odobrenje za pristup kako se radi o Mateovom maloljetničkom računu – objašnjava Elvira.
Za Matea Općina planira organizirati i humanitarni koncert čim bude određen datum operacije te je organizirala i snimanje apelirajućeg videa, a svatko tko mu želi pomoći da stigne na svoju operaciju u inozemstvo, može mu uplatiti novac na račun pri Zagrebačkoj banci:
Mateo Galjer
HR6623600003238025343
Međutim, kako kaže Mateova mama Elvira, ona bi voljela da ju ljudi kontaktiraju i upute ju ukoliko prikupljaju i uplaćuju novac, ili pak organiziraju nešto za njega, a bilo bi joj drago i kad bi tkogod došao posjetiti njenog sina.
Priča o dječaku Mateu // Video: Općina Kloštar Podravski
